~#TI#~KARAKTERISTIKE TIMOMSKE MIASTENIJE GRAVIS~#!TI#~

~#AU#~Lavrnić D.1, Rakočević-Stojanović V.1, Stević Z.1, Rebić R.2, Lavrnić S.4, Pavlović S.1, Trikić R.1, Tripković I.1, Djukić P.3, Apostolski S.1~#!AU#~

~#IN#~1Institut za neurologiju, 2Institut za nuklearnu medicinu, 3Institut za kardiovaskularne bolesti, Klinički Centar Srbije, i 4Institut za radiologiju i onkologiju, Beograd.~#!IN#~

~#AB#~Timomi su retki medijastinalni tumori porekla iz epitelijalnih ćelija timusa. Najčešće su benigni inkapsulirani tumori (stadijum I), neretko probijaju kapsulu i urastaju u okolno masno tkivo ili susedne medijastinalne strukture (stadijum II i III ). Izuzetno retko daju torakalnu diseminaciju ili limfogene ili hematogene metastaze (IV, a,b). Učestalost udruženosti sa miastenijom gravis (MG) iznosi od 10 – 28%.

U desetogodišnjem periodu (1983-1992.) na teritoriji SR Jugoslavije dijagnostikovano je 444 bolesnika sa MG, timektomiji je podvrgnuto 220 bolesnika, i kod 36 (16,4%) bolesnika je utvrdjen tumor timusa. U grupi bolesnika sa timomskom MG postojala je podjednaka zastupljenost oba pola (1:1), za razliku od predominacije ženskog pola u populaciji obolelih bez timoma (1.7:1). Prosečna starost bolesnika na početku timomske MG iznosila je 47.5± 12.6 godina (18 – 66), što je bilo signfikantno više u odnosu na populaciju bolesnika bez timoma (39± 10.6) ( t-test = 3.454, p< 0.01). Povezanost timoma i starijeg životnog doba potvrdjuje i činjenica o njegovom prisustvu u manje od 1% bolesnika sa juvenilnom MG. Kod 84,2% bolesnika sa timomskom MG registrovane su teže kliničke forme MG (IIB, III, IV po Osserman-u). U odnosu na kliničke forme tumor timusa je najčešće registrovan kod bolesnika sa formom III MG (24%), zatim kod onih sa formom IIB (12.4%), dok je kod bolesnika sa očnom i blagom generalizovanom formom (I i IIA) učestalost timoma bila ispod 3%. Kod bolesnika sa timomskom MG zapažen je lošiji tok bolesti. Učestalost remisija kod timomske MG iznosila je samo 5.3%, za razliku od učestalosti kod bolesnika bez tumora timusa (16%). Nasuprot tome, učestalost smrtnog ishoda je u grupi obolelih sa timomom iznosila čak 18.4%, dok je kod bolesnika bez timoma smrtni ishod zabeležen kod 1.2% bolesnika. Bolesnici sa timomskom MG nisu imali specifičnost HLA antigenskog sastava u odnosu na zdravu populaciju, dok je za netimomsku MG bio visoko specifičan haplotip A1, B8. Titar serumskih antitela na acetilholinski receptor (anti-AchR At) u bolesnika sa timomom (11,2 nmol/L) bio je signifikantno viši od titra anti-AchR At u obolelih od MG bez tumora timusa (6,7nmol/L).~#!AB#~