~#TI#~ULOGA MOKRAĆNE KISELINE U EKSPERIMENTALNOM ALERGIJSKOM ENCEFALOMIJELITISU I MULTIPLOJ SKLEROZI~#!TI#~

~#AU#~Šamu J. Lukić V.* Karher K. Milanović R.~#!AU#~

~#IN#~M.C.Neurološko odeljenje Sombor, Institut za neurologiju KCS Beograd*~#!IN#~

~#AB#~Poslednjih godina godina mnogobrojnim eksperimentima je dokazano da mokraćna kiselina (MK) ima značajno protektivno dejstvo prema oksidativnom stresu. MK u in vitro sistemima štiti biološke molekule od oksidativnih oštećenja, a kod eksperimentalnih životinja sprečava razvoj encefalomijelitisa.

Više podataka upućuje i na moguću ulogu MK u nastanku oštećenja centralnog nervnog sistema kod multiple skleroze.

Nađena je vremenska korelacija između stvaranja azotnog monoksida (NO), indukcije njegovog sintetizirajućeg enzima (NOS) i manifestacija eksperimentalnog alergijskog encefalomijelita (EAE). Mnogobrojna ispitivanja su pokazala da NOS igra dominantnu ulogu u patogenezi EAE. Inhibicija ovog enzima sprečava toksične manifestacije. Dokazano je da se od NO u toku inflamatorne reakcije stvaraju i toksičnije, agresivnije oksidativne molekule. NO reaguje sa superoksidom O2- i stvarajući vrlo toksičan peroksinitrit (ONOO). Ta agresivna molekula izaziva lipidnu peroksidaciju, nitraciju tirozina, cisteina i verovatno za sada još nepoznate i druge hemijske reakcije, u kojima učestvuje i superoksid dizmutaza.

Dokazano je da MK selektivno inaktiviše peroksinitrite i zaustavlja agresivnu formu EAE. U eksperimentima sa stimulisanim monocitima MK se pokazala kao vrlo delotvoran čistač ONOO, dok ne stupa u reakciju sa NO.

U eksperimentima in vivo MK je pokazala vrlo povoljan uticaj na hroničnu formu EAE i to zavisno od doze (smanjenje razvoja paraliza, produženje života).

Hooper i sar. (1998) ukazuju na značaj ONOO u patogenezi multiple skleroze pošto su dokazali prisustvo nitro-tirozina u plakovima. Boullerne i sar. (1998) su dokazali prisustvo nitro-cisteina u serumu bolesnika sa MS. U bolesnika sa MS značajno je snižena koncentracija mokraćne kiseline u odnosu na bolesnike sa drugim neurološkim oboljenjima.

U maloj seriji naših bolesnika sa MS našli smo signifikantno sniženje koncentracije MK. Ni u jednog bolesnika sa MS nismo našli hiperurikemiju.

Može se pretpostaviti da oštećenje mozga kod MS, pored ostalog, nastaje i zbog toksičnosti ONOO.

Naša početna isklustva u lečenju bolesnika u toku akutnog pogoršanja MS ukazuju i na mogućnost povoljnog dejstva univerzalnog antioksidansa melatonina (hidro i liposolubilne supstance), koji povećava nivo MK.

Moguće je da će ova ispitivanja pokrenuti nove koncepcije za terapijski pristup MS.~#!AB#~