Stvaranje i
distribucija računarskih virusa
- teorijski aspekt
Nenad Tasković
Fakultet organizacionih nauka, Beograd
Ispod fame podignute oko računarskih virusa krije se
obično mali (što manji to "bolje") program
koji je sposoban da svojim kodom "inficira"
druge programe, tj. da kopira svoj kod u programe žrtve
bez znanja korisnika računara.
U početku računarski virusi su bili veoma
jednostavni i lako su se otkrivali i otklanjali. Kako je
vreme prolazilo, borba između virusa i anti-virusnih
programa je dovela do usavršavanja i jednih i drugih.
Nastale su nove tehnike kojim se računarski virusi služe
za skrivanje od anti-virus programa, po kojima su i
dobili imena: interrupt trasing, stealth, polymorphism,
itd.
Novi trendovi u razvoju računarskih virusa su svakako
multiplatformski virusi. To su virusi koji su
sposobni da rade ne samo na različitim tipovima
računara, već i na različitim operativnim sistemima.
Najčešće se implementiraju kao makro virusi. U
poslednje vreme veoma je aktuelna mogućnost pisanja
virusa u Java i ActiveX kodu.
Kako operativni sistemi evoluiraju i mreže postaju
sve složenije, potrebne su sveobuhvatnije strategije za
borbu protiv računarskih virusa. Ekstenzivna
distribucija i savršenstvo današnjih virusa, naročito
rastući broj multiplatformskih virusa, zahteva nove
tehnike da bi se obezbedila sigurnost i integritet
kritičnih računarskih sistema i podataka. Više nisu
dovoljni samo anti-virus programi, već se javlja potreba
za celim anti-virus sistemima koji obezbeđuju
kontrolu na različitim nivoima.
|