1. Stefan despot najsladjemu i najljubaznijemu i srca mojega nerazdvojenom i mnogo, dvostruko zeljenom i u premudrosti obilnome, carstva mojega iskrenome (ime rekav) u Gospod ljubazan celov, ujedno i milosti nase neoskudno darovanje. 2. Leto i porolece Gospod sazda, kao sto i pevac rece, u kojima i krasote mnoge: pticama brzo i veseljem ispunjeno preletanje, i gorama vrhove, i lugovima prostranstva i poljske sirine, i vazduha tankoga divnim nekim glasovima oglasenje, zemaljske daronose cvetova blaga mirisa i travonosne, no i samoga covecanskoga jestastva obnovljenje i razdraganost dostojno ko da iskaze! 3. Ovo sve ipak i druga cudna dela bozja, koji ni ostrovidni um sagledati ne moze, ljubav prevashodi, i nije cudo, jer bog se ljubav zove, kao sto rece Jovan Gromov. 4. Vec svaka laza mesta u ljubavi nema, jer Kain, tudj ljubavi, rece Avelju: "Izidjimo u polje". 5. Ostro nekako i bistrotecno je delo ljubavi koje svaku vrlinu prevazici moze. 6. Ljupko ovu David ukrasava: "Kao miro - rece - na glave silazi na bradu Aronovu i kao rosa aermonska koja slazi na gore sionske": 7. Uzljubite ljubav, mladici i devojke, ljubav i prikladni, no pravo i nezazorno, da ne biste kako mladicstvo i devojastvo povredili, kojim jestastvo nase k bozanstvenom prianja, te da bozanstveno uznegoduje. Ne rastuzujte - rece apostol - Duha Svetoga bozjeg kojim se znamenovaste javno kao u krstenju. 8. Bejasmo zajedno i blizu jedan drugome, ali telom ili duhom, no da li gore, da li reke odvojise nas, David da rece: "Gore Gelvujske, da ne sidje na vas ni dazd ni rosa, jer Saula i Jonatana ne sacuvaste"? O bezloblja Davidova, cujte! Saula li oplakujes, nadjeni? Jer nadjoh - rece bog - Davida, coveka po srcu mojem. 9. Vetrovi da se sukobe s rekama i da se isuse, kao za Mojsija more, kao za Isusa sudije, civora radi, Jordan. 10. Eda se opet sastanemo, opet da se vidimo, opet ljubavlju da se sjedinimo u tom samom Hristu, bogu nasem, kome slava sa ocem i sa Svetih Duhom u beskonacne veke. Amin!