LISICA I GAVRAN Gavran nadje negde komad mesa i drzase ga u kljunu, stojeci na drvetu. Lisica onjusi meso, pritrci pod drvo i pocne hvaliti gavrana, govoreci:"Mili boze, krasne pticice! Lepa perja sto imade.! Da jos ima kakav glas, ne bi nad njom ptice bilo!" Gavranu nije milo bilo da ga lisica, pri tolikoj njegovoj lepoti, za mutava drzi, otvori kljun, pak stane grakati. Padne meso dole, ugrabi ga lisica i prozdere, govoreci i podsmevajuci mu se:"E, moj gavrane! Imas svasta, ali pameti nemas!"