Nikoga Srbina nema koji ne zna za ime Marka Kraljevica. Ja cu ovde naznaciti o njemu sto se slabo u pjesma nalazi, nego se pripovijeda. Pripovijeda se da je Marko bio mnogo jaci od ostalijeh, sadasnjijeh, a jamacno i ondasnjijeh ljudi. U 72. pjesmi druge knjige ( Turci u Marka na slavi) pjeva se da je u njegovom buzdovanu, kojim je on jednom rukom mahao i njime se bacao, bilo sezdeset i sest oka; a ja sam u djeti- njstvu gledao u Srijemu, u krcmi manastira Krusedola, gde je Marko namolovan, kako jednom rukom matoroga vola drzi za rep preko ramena i nosi na ledjima iduci upravo; u pjesmi 67 ( Marko Kraljevic i Musa Kesedzija) pjeva se kako je uzeo u ruke suhu drenovinu "sa tavana od devet godina", pa kad je stisnuo rukom, ona prsla nadvoje - natroje i dvije kaplje vode iskocile iz nje. On bez vina nije mogao nikud, i prema jacini svojoj mnogo je mogao popiti da se ne opije. Za njegova Sarca jedni pripovijedaju da mu ga je poklonila neka vila; a jedni opet da ga je kupio u nekak'ijeh ki- ridzija. Prije Sarca vele da je mijenjao mnogo konja, pa ga nijedan nije mogao nositi; kad u nekakijeh kiridzija vidi sareno gubavo musko zdrijbe, ucini mu se da ce od njega dobar konj biti, uzme ga za rep da omahne oko sebe kao sto je i ostale konje ogledao, ali se ono ne dadne ni s mjesta pomaci; onda ga kupi u kiridzija, izlijeci ga od gube i nauci vino piti. Za smrt Marka Kraljevica razlicito se pripovijeda: jedni vele da ga je negdje u selu Rovinama ubio nekakav karavlaski vojvoda Mirceta zlatnom strijemom u usta, kad su se Turci bili s Karavlasima, drugi kazu da mu se u takvom boju zaglibio Sarac u nekak'oj bari kod Dunava i da su ondje obojica propali: u Krajini negotinskoj pripovijeda se da je to bilo u jednoj bari ondje blizu Negotina, ispod izvora Caricine; ondje ima i sad bara i zidine stare crkve, za koju govore da je bila nacinjena na grobu Markovu. Treci kazu da je u tak'omu boju toliko ljudi izginulo da su po krvi plivali konji i ljudi, pa Marko onda pruzio ruke k nebu i rekao: " Boze, sta cu ja sad|" Na to se bog smilovao i nekak'ijem cudnijem nacinom prenio i njega i Sarca u nekak'u pecinu, u kojoj i sad obojica zive: on zabodovsi svoju sablju pod gredu, ili je udarivsi u kamen, legao te zaspao pa jednako spava; pred Sarcem stoji malo mahovine od koje pomalo jede, a sablja sve pomalo izlazi ispod grede ili kamena, pa kad Sarac mahovinu pojede i sablja ispod grede ili kamena ispadne, ondace se i on probuditi i opet na svijet izaci. Jedni govore da je on u tu pecinu pobjegao kad je prvi put vidio pusku i posavsi da je ogleda ( da li je istina da je onak'o kao sto se pripovijeda), probio iz nje sam sebi dlan, pa onda rekao: " Sad ne pomaze junastvo, jer najgora rdja moze ubiti najboljeg junaka". 1867, Bec