Ako mozes ostati miran kad na tvom putu Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe, Ako sacuvas poverenje kad svi ostali sumnjaju, Ali ako im ne zameris sto nemaju poverenja; Ako ti cekanje ne predstavlja mnogo muke; Ako ne lazes kad cujes lazi, Ili ako ne mrzis kad tebe mrze; Ako se ne pravis suvise dobar, niti govoris suvise mudro; Ako snivas ali ti snovi nisu sve; Ako mislis ali ti misli uvek ostaju ciste; Ako znas da primis pobedu i poraz, Da primis jednako i jedno i drugo; Ako mozes podneti da tvoju istinu Varalice iskrivljuju da bi lakse prevarili budale; Ako vidis kako u komadice razbijaju tvoj cilj I ako se sagnes da podignes i pokupis ostatke. Ako mozes sakupiti sva tvoja dobra I staviti ih na kocku, sve odjednom, Ako si spreman da ponovo krenes, kao na pocetku, Ne prosaptavsi ni reci, izgubivsi sve uz osmeh; Ako prisilis svoje srce, svoje zivce, svoje misice Da sluze tvojim ciljevima i kad su malaksali, I aku ustrajes kada sve zaostane, Izuzev volje koja naredjuje: "Drzi se dobro!" Ako se usred gomile ne ponosis, I ne smatras se herojem, ako se druzis sa kraljevima; Ako te ni prijatelj ni neprijatelj ne mogu pokvariti; Ako svaki covek za tebe nesto znaci, ali ni jedan suvise; Ako umes dobro ispuniti svaku minutu svog zivota, I svakog trenutka ides pravim putem; Tvoja ce biti zemlja i sve njeno blago, Jer, BICES COVEK, SINE MOJ!