Narodne price

     U Sarajevu jedan Civutin izgubi zasivenu kesu novaca, pak pusti telala,
i obrece dati s blagoslovom sto grosa onome, koji je bude nasao. Posto telal
vicuci prodje po sokacima, eto ti jednog seljaka, gde nosi kesu: "Evo
trgovce, valja da su ovo tvoji novci, sto si izgubio." Civutin pun radosti
spopadne kesu, pak je otpori i stane novce brojiti; ali mu se odma okrene
radost na zalost, kada pomisli, da mu valja dati sto grosa onome, sto je
nasao; i stane misliti, kako bi mu ji ne dao. Tako posto izbroji novce, rece
seljaku: "Ti si dakle, pobratime, izvadio tvoji sto grosa, jer je u kesi
bilo osam stotina grosa, a sad nema vise od sedam stotina grosa, a sad nema
vise od sedam stotina? Dobro si cinio! Fala ti!" Siroma se covek upropasti
kad cuje to, i vise mu bude zao na bedu, nego za obreceni sto grosa; zato se
stane kleti i preklinjati, da se on novaca nije ni dotakao, nego da ji je
onako doneo, kao sto ji je nasao; Civutin pak ostane tvrdo pri svome. I tako
se malo po malo svade, i oteraju se kadiji na sud. Posto se obojica zakunu:
Civutin, da je u kesi bilo osam stotina grosa a sad nema do sedam stotina;
seljak pak, da se on novaca nije ni dodeo, nego da mu je onako doneo, kao
sto je i nasao; onda im mudri kadija, poznavsi sta je i kako je, presudi
ovako: "Vi obojica imate pravo: ti si, trgovce, izgubio osam stotina grosa,
a ti si, ero, nasao samo sedam stotina; tako to nisu novci toga trgovca,
nego nekakvoga drugog coveka. Ti dakle, ero, nosi te novce kuci, pa ji
ostavi, dok ne dodje onaj, koje je izgubio samo sedam stotina grosa; a ti,
trgovce, cekaj, dok ti se ne javi onaj, koji je nasao osam stotina grosa."