U stara su vremena doktori bili svuda i ljekari i apatkari, kao sto su jos u Turskoj; ali je u riscanskoj Evropi danas obicaj, da doktor bolesniku samo napise, sta mu treba, pak se s onom njegovom ceduljom, koja se zove recept, ide u apateku, te apatekar lijek nacini. U T*** jedan put ustavi jedan seljak kola sa dva vola pred apatekom, pak skinuvsi s nji velika sobna vrata, unese ji unutra. Apatekar, izbecivsi oci na njega, rece mu: "Sta ces ti, brate, ovdje s tim vratima? Majstor, sto pravi vrata, sjedi malo dalje tamo na desno." Ali mu seljak odgovori: "Ovim vratima, gospodine, ne treba nikakav drugi majstor osim vas, jer su ona zdrava i citava, nego samo gledajte, sta pise na njima: juce je bio gospodin doktor kod moje bolesne zene, i ceo je da joj napise nekakav lijek, pak nijesmo mogli naci ni pera ni artije ni mastila, nego samo malo krede, te je eto napisaorecept na sobnim vratima; nego vas molim, gospodine, gledajte sta pise, te mi brze nacinite." Apatekar, cudeci se i smijuci tolikomu receptu, nacini mu odma lijek.