Nekakav Turcin, dosavsi u berbernicu da se obrije, kaze na
pitanje da je iz Sarajeva. Berberin od djavolstva stane hvaliti
kako su Sarajlije svi junaci, i da se oni nigda ne dadu kvasiti,
nego suvu kosu briju. Turcinu to bude milo i, pokazavsi da je i
on junak, pristane da ga brije nenakvasena; ali kad ga stane vrlo
boljeti i vise ne mogne trpeti, onda rece:
"Nakvasi malo, nijesam bas iz Sarajeva, nego poblizu
odande".