Prolazio Nasredin hodza kraj bostandzijina bostana. Zapele mu lijepe dinje i karpuze za oci, pa ne mogo srcu odoliti, preskoci plot pa ih stane u torbetinu trpati. Al' eto ti bostandzije: - More, hodzo, sta radis u mom bostanu? Nasredin, kako prihvatio dinju da ju utrgne, okamenio se kraj nje i izbuljio oci u bostanziju: - More, bostanzijo, vitar me donio. - Ako te je vitar donio, sto drzis dinju u ruci? - pita bostandzija. - Drzim se da me dalje ne odnese, - veli hodza. - Ma kad se drzis da te dalje ne odnese, zasto ih trpas u torbu? - pita opet bostandzija. - Beli, ni sam ne znam sto to od straha radim - doklopi hodza.