Umirao jedan stari iguman u zendjilu manastiru, pa od zalosti, kada vidi da ce umrijeti, pocne plakati. Upita ga jedan od najstarijih kaludjera, koji je kao u ruci drzao da ce on po smrti igumana starjesinom postati: - Sto ti je, oce igumane, te tako places? Odgovori mu on: - Kako necu plakati, kad promislim kako cete vi jadni kaludjeri bez mene posto ja umrem, kako li ce ovi nas manastir bez dobra upravitelja kao sto sam ja? A oni mu kaludjer odgovori, kao da place: - Kreci ti, oce igumane, ne misli se nista za manastir.