Sve ce proci, i najvece zlo kao i najvece dobro.
Nekakav putnik dodje u jedno selo u kome je gospodar imao
prekrasan dvor, pa kod dvora jednoga svog roba uhvatio u jaram
te orao po njemu. Kad putnik to cuje, bi mu vrlo zao, i, otisavsi
gospodaru na oranje, stane mu govoriti da to nije pravo, i zaiste
da bi mu prodao onog roba da se onako ne muci; ali prije nego mu
gospodar odgovori, okosi se na nj rob govoreci:
- Sta je tebi stalo za to? I to ce proci.
Putnik se nadje u cudu, pa okrene svojijem putem. Kad se
putnik poslije dugog vremena vrati natrag, i dosavsi opet u ono
selo, dozna od seljaka da je car, cuvsi kako je gospodar svoga
roba mucio, gospodara pogubio, a njegov dvor i ostalo sve imanje
dao robu. Putniku bude vrlo milo, i digne se k robu i stane mu
cestitati zahvaljujuci bogu sto se tako dogodilo. Ali rob, ne
mareci nista za to, odgovori mu:
- I to ce proci.