Narodne price

     Hero je svake godine nosio caru peskes iz svoje basce od najboljeg
voca, a jedne godine kaze zeni:
     - Evo sjutra nosim caru dunja, kad su dobro rodile i dosta goleme.
     Zena mu rece:
     - Nemoj dunja, jazuk je, valjace nasoj djeci dojduce zime, nego mu
ponesi smokava jedan kosic: milije ce caru biti no dunje.
     On je poslusa i ubere jedan kosic od najboljih smokava. Evo ga k caru,
a car je bio vec rucao, a od dobre volje, pa rece Heru:
     - Aferim, Hero, sjedi sprama mene.
     kad Hero sjede pokleknuvsi na koljena, a savi ruke na prsi i cara
smjerio u oci, car prifati oni kocis smokava, pa s jednom po jednom Hera u
glavu sto vise i bolje mogase. Hero, svaki put kojom ga je car smokvom u
glavu zvestio, rekao je da car cuje:
     - Jarebi sucur!
     Zacudi se car, pa prestane udarati smokvama, i upita Hera:
     - Ma, bolan, jesi li lud? Ja te smokvama bijem, a ti svakom: "Jarebi
sucur!" Kazi mi zasto?
     - He, he, cestiti care, da sam ja tebi donio na peskes dunja, kao sto
sam bio naumio, ti bi mene jutros ubio; ali mi zena ne dade, bog joj svakog
dobra dao, kao sto joj je i pamet mimo ikakva isana!