Kopao Turcin s Turkionjom kukuruze, pa na podne otide Turcin da prepne i da napoji konja, a Turkinja otane odmarajuci u hladu. U tom udari odnekud Ero: "Pomozi Bog, kado!" -"Bog ti pomogao, kmete! a odakle si ti, kmete?" -"Ja sam, kado! s onoga svijeta." - Jeli Boga ti! a nijesi li vidjeo tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci?" -"O! kako ga ne bi vidjeo! on je moj prvi komsija." -"Pa kako je, Boga ti!Kako zivi?" -"Bala Bogu! zdravo je, ali se Bogme dosta muci bez asluka: Nema zasto da kupi duvana, niti ima cim da plati kavu u drustvu". -"A oces li ti opet natrag? ne bi li mu mogao ponijeti, da mu posljem malo asluka?" -"Bi, zasto ne bi, ja idem sad upravo tamo." -Onda Turkinja otrci tamo, dje joj se muz bio skinuo od vrucine, te uzme kesu s novcima, i stogodj bude novaca u njoj, da Eri, da ponese Muji. Ero dokopa novce, pa metne u njedra, pa bjes=zi uz potok. Tek sto Ero zamakne uz potok, al' eto ti Turcina dje vodi konja da napoji, a Turkinja te pridagnja: "Da vidis, moj covece! tuda sad prodje jedan kmet s onoga svijeta, pa kaze za nasega Muju, da se muci bez asluka: nema za sta da kupi duvana niti ima cim da plati kavu u drustvu; te sam mu ja dala ono novaca, sto je bilo u tvojoj kesi, da mu ponese." A Turcin: "Pa kud ode? Kud ode?" A kad mu zena kaze, da je otisao uz potok, onda on brze bolje skoci na gola konja, pa poceraj, uz potok. Kad se obazre Ero i vidi Turcina, dje trci za njim, a on onda bjezi! Kad dodje pod brdom u jednu vodenicu, a on utrci u nutra, pa povice videnicaru: "Bjezi, jadna ti majka! Eno Turcina da te posijece; vec daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bjezi uz brdo tuda oko vodenice." Vodenicar, videci Turcina dje trci na konju, poplasi se, i ne imajuci kad pitati, zasto ce i kroz sto da ga posijece, da Eri svoju kapu a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bjezi uz brdo. Ero metne vodenicarevu kapu na glavu, pa jos uzme malo brasna, te se pospe, i nacini se pravi vodenicar. U tom i Turicin dotrci pred vodenicu, pa sjase s konja i uleti u vodenicu: "Kamo more taki i tako covek, sto je sad tu usao u vodenicu?" A Ero mu kaze: "Eno ga vidis, dje utece uz brdo." Onda Turcin: "Drzi mi more konja." - Ero uzme konja, a Turcin uz brdo za vodenicarem, ovamo, onamo po bukviku. Kad ga vec stigne i uvati, a on: "Kamo, k...o! novci, sto si prevariomoju zenu, te uzeo da poneses Muju na oni svijet?" Vodenicar se stane krstiti i snebivati: "Bog s tobom, gospodaru! ja niti sam vidjeo tvoje zene, ni Muje, ni novaca." I tako im prodje citavo po sata, dok se osvijeste, i vide sta je. Onda Turcin potrci na vrat na nos k vodenici; kad tamo, ali oces! Ero uzjao konja, pa otisao bez traga, a Turicin savija sipke, pa pjesice k zeni. Kad ga zena opazi bez konja, a ona povice: "Kamo, covece! sta uradi?" - Veli: "Tamo njoj mater! ti si mu poslala novaca, da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i konja, da ne ide pjesice."