Uzeo kaludjer Svetogorac malo dijete musko, dok jos nije znalo za se, pa ga odnio u Svetu Goru i onamo ga othranio i naucio knjizi. Kad mu je bilo vec oko osamnaest godina, onda ga poved uza se kao djaka, i podje amo u svijet da pise. Kad dodju u prvo selo, a to djevojke uhvatile kolo pa igraju, valjada je bila nedjelja ili kakvo veselje. Kad ugleda djak djevojke, zacudi se kakva su to stvorenja, pa onako malo kao veselo i zacudjeno upita kaludjera: - Sta je ono, duhovnice, sta je ono? A kaljudjer, kao namrgodjen, odgovori mu: - Ne gledaj onamo, sinko, niti pitaj sta je: ono je djavo. Onda djak najumiljatijim glasom rece: - Dela, duhovnice, boga ti, da kupimo onoga jednog djavolka, pa da ga povedemo namastiru.