Pripovjeda se kako je nekakav car, dosavsi s vojskom na kraj svijeta, posao u tamni vilajet, gdje se nikad nista ne vidi. Ne znajuci kako ce se natrag vratiti, ostave ondje zdrebad od kobila da bi ih kobile iz one pomrcine izvele. Kad su usli u tamni vilajet i isli po njemu, sve su po nogama osjecali nekako ositno kamenje, i iz mraka nesto povice: - Ko ovog kamenja ponese- kajace se, a ko ne ponese- kajace se| Gdjekoji pomisli: - Kad cu se kajati, zasto da ga nosim? A gdjekoji: - Daj barem jedan da ponesem. Kad se vrate iz tame na svijet, a to ono sve bilo drago kamenje. Onda oni koji nijesu ponijeli stanu se kajati sto nijesu, a oni sto su ponijeli sto nijesu vise.