Smiraj dana na Balkanu

     - Sve mi mirise na rat - govori Ivan uz veceru u treperavom 
polumraku sveca i smrknuto odmahuje glavom.
     - Nikad nismo bolje ziveli - odvraca Vera veselo.
     - Bas zbog toga!
     - Prvi put se osecam gradjaninom sveta.
     - Balkan nikad nije bio svijet.
     - Nego sta je bio?
     - Trusno podrucje... Klanica.
     A Evropa nije? A Rusija nije? A Indija nije? A Juzna Amerika 
nije? A Severna Amerika nije? A Irska...
     - Imas pravo. Citav svijet je klanica! A mi nidje nismo stali:
za zapad smo previse orijentalni, za istok, previse zapadni. Svima
na putu kao kuca sagradjena na sred druma... Hajmo u to ime popit 
nesto!
     - Ma, mili moj, ko bi pri zdravoj svesti ovo blagostanje zamenio
krvoprolicem? Pa nismo svi ludi!
     - Na koga mislis: na Slovence ili Hrvate ili Srbe ili Makedonce
ili Muslimane ili Siptare ili Madjare...
     - Na sve!
     - Nema vise "svi", sad je svako posebice.
     - To je privid... Mi jesmo i moramo da budemo zajedno... To nam 
je jedino prirodno i logicno stanje. To nije nista novo. Tako je 
mislio i moj tata, a on se rodio u proslom veku! Nisam ga nikad pitala
da li je u jugoslovenstvo verovao zbog ujedinjenja svih juznih Slovena
ili zbog ujedinjenja svih Srba u jednu drzavu, ili mozda oboje... Ah,
bila sam tako mlada kad je umro... Sta mislis, da li bi se on radovao
da vidi sve ove promene?
     - Sumnjam... Bojao bi se svadja kao i ja.
     - Mozda je to demokratija...
     - To je nedostatak razuma. I zapamti sto ti babo veli: nista se 
nece rijesiti dok se u Bosni ne rijesi.




     - Ah, da! Doktorirao sam na politickom rijecniku, ali iz proslog
perioda baljezganja... Cuj malo moje zafrkancije - Ivan zauzima stav
govornika. - Izvestaj sa Plenuma Centralnog komiteta Saveza komunista
uz muzicke komentatore. Plenum traje osam casova bez diminuednda. Uvodno
izlaganje drzi u crescendu Ratomir... pomisli rascijepljenu licnost:
rat i mir skupa! Nepoznati clan radne grupe CK SK predlaze fortissimo
con bravura da se u cilju procesa diferencijacije ispita odgovornost
clanova Predsjednistva CK SK itd. K. Nastaje intermezzo catastrophico.
Svi se svadjaju sa svima! Onda rijec uzima rektor - momento doloraso,
a nakon toga nastupa inerludio depressivo: izlaganje o kradji tokom
Univerzijade. Finale triomphale sastoji se iz vajkanja jednog druga 
zbog partijskog zadatka da promijeni sve knjizice jer moraju nosit li
naseg druga Tita, sto je svugdje ucinjeno osim na Kosovu! Cista 
kakofonija!




     - Profesore, kako se prezivljava rat?
     - Izbrise se proslost, izbrise se buducnost i zivi se samo za 
dan koji traje.