Gubimo se po stranputicama, a cini nam se da smo na pravom velikom putu; ko nam sme reci da nismo gotovi smo namah na kavgu. Svak se sebi cini na pravom putu, a drugoga sudi za izgubljena. Ko god ne vidi, ne moze uprav hoditi; a ko god ne ume misliti i suditi , ne moze ni kako valja upraviti. Moze jedan isti covek u jednom poslu pravo misliti, a u drugom vrlo krivo. ... Sta se kasa poznanstva sebe, pravda da je vrlo mucna stvar, buduci da koliko nevjezenstvo toliko i mnogo vise samoljublje zatvaraju nam oci i ne dadu nam gledati sebe s ruzne strane. No ono sto je dobra u nami, to nam je milo gledati, to dobro vidimo i tome se cudimo; a sto nam nije milo videti, to za ledja mecemo i dobro sakrivamo.