Zena je dobro najvece u ljudi, (ludost je reci da to nije tako) ona nam daje zivot, dobro svako, ona nam cesto smrt i otrov nudi. Mirno se nebo u oku joj budi, a mnogo puta paklu je jednako; svijet vrijednost njenu uocava lako; a covjek pati od podle joj cudi. Ona krv daje, zivot nam podari, i bog ne stvori od nje ludje stvari: sad andjeo je, sad gora od zmije. Voli pa mrzi, miluje pa mrvi, i zena, to ja ko pustanje krvi sto katkad spasi, a katkad ubije.