Kacalovljevom psu

Daj, Dzim, za srecu meni sapu ti.
Takove sape niko vise nema.
Ded, lajat cemo skupa na tisinu,
kad noc se spusti mjesecina i nijema,
Daj, Dzim, za srecu meni sapu ti.

Oprosti, dragi, nemoj da se lizes.
Bar ono sto je najprostije shvati.
Ta ti i ne znas sta to znaci zivot,
i kako se na svijetu kadsto pati.

Gospodar tvoj i slavan je i drag,
i kuca mu je cesto puta puna,
i svaki gost podragao bi rado
tu tvoju dlaku, meksu od barsuna.

Na psecu ti si bas djavolski lijep.
Povjerljivo u susret svakom hrlis
i nikoga ne pitajuci nista
ko pjani drug i ljubis ga i grlis.

Moj mili Dzim, znam, kod tebe je bilo
gostiju kojekakvih sva sila,
ali ona sto je tuznija od sviju,
nije li ona ovdje kada bila?

Ona ce doci, ja ti jamcim za to.
I kada upres u nju pogled svoj,
za sve za sto sam kriv i za sto nisam,
umjesto mene lizni ruku njoj.