Necemo vise

Necemo vise gazit po lobodi,
lutati grmljem, ni traziti trag.
Sa snopom vlasi svojih poput zobi
iz snova mojih nesta lik tvoj drag.

S bojom na kozi jagoda rumenih,
ko rujni suton kad tone za brijeg,
njezna i lijepa ti si bila meni,
nalik na bijeli i blistavi snijeg.

Ociju tvojih zrna uvenula,
zvonko ti ime iscezlo ko poj,
no ipak osta u naboru sala
nevinih ruku medni miris tvoj.

A kad na krovu zora njusku svoju
ko mace mije, dok u vjetru poju,
o tebi krotki donose mi glas.

Da si mi bila san, pjesma i sreca,
cesto mi plava dosaptava noc.
Tko sebi sazda gipki stas i pleca,
taj svijetle tajne otkrio je moc.

Necemo vise gaziti po lobodi,
lutati grmljem, ni traziti trag.
Sa snopom vlasi svojih poput zobi
iz snova mojih nesta lik tvoj drag.