Nas stari dome, kako si orono! Kapije tvoje niko ne otvara, Po njima mirno crv dube i sara - Grize, ko ceznja jedno srce bono. Evo mi sobe! O duvaru joste Ikona visi, prasnjava i sama, I u me gleda i sapce iz rama O dobu srece, djetinjsta, miloste. Ovde sam prve stihove napiso, Ovdje je s dusom poletela miso Visoko, tamo gdje se istok zari. Ovdje mi negda bjese raj... A sada? Na moje srce grobna zemlja pada, I ja se rusim ko ti, dome stari...