Na po puta

            

 
Ostale su za mnom baste jorgovana,
Sjaj proljeca moga, sum, pjesme i vela...
Studena me jesen na po puta srela,
I po meni pada suho lisce s grana.
 
K'o ranjena tica, sto bi nebu htjela,
Otima se dusa iz olovnih dana,
Ali kobni vjetar grabi je sa strana,
Pa se natrag trgne premrzla i svela.
 
Moji vrti, vise ne cekajte na me,
Vratiti se necu iz studene tame
Svog zivota... Sunce polagano gasne...
 
Hladni suton pada... Noc sve blize ide...
Jednu crnu ruku moje oci vide -
I ja cujem samo udar tvrde krasne.
 
                      1909.