Nasa mila Boko, nevjesto Jadrana, Pokrivena nebom ko od plave svile, Ljepsa si od tvoje primorkinje vile I svetija si od njenog djerdana. Nikad se tebe nagledao ne bi'! No da mi je jedno: da postanem valom Sinjega ti mora, pa pred tvojim zalom Da vjecito sumim i da pjevam tebi. I da s tobom gledam na tvoj Lovcen plavi! Pa jednoga dana, kad se gospod javi, Kad orlovi nasi visoko zabrode I sa tvojih ruka panu gvozdja tvrda, Da pobjednu himnu slusam s tvojih brda I da s tobom slavim dan zlatne slobode!