Happy new year madam Hadzi-Nikolajevic
Jugoslav Cosic
LICA:
VODITELJ SPECIJALNOG PROGRAMA POVODOM NOVE GODINE
REPORTERI
PROLAZNICI
PRIPADNICI PLEMICKIH SLOJEVA
GOSPODJA HADZI-NIKOLAJEVIC,
GOSPODIN HADZI-PETROVIC,
GOSPODIN HADZI-PESIC, SA SUPRUGOM
PIJANCI, NJIH MNOGO
MUZIKANTI
UGOSTITEIJI
Voditelj: Postovani gledaoci i gledaljke, slusaoci i slusalice. Blizi se, eto,
i taj trenutak, kad cemo svecano ispratiti staru godinu i novoj
pozeleti dobrodoslicu u nase domove. I ne samo u nase domove
vec i u nase kafane a narocito u ove poslednje. Niko sirom nase
domovine ne sumnja da ce Nova godina biti svecano i zivahno
docekana sirom pa i naseg glavnog grada. Glavni grad je jutros
osvanuo okicen, okiceniji od svih ostalih. Nije ni cudo, kad se
zna da ce Nova godina biti najvise skoncentrisana u nasem
glavnom gradu. Sto se vise ide u sirinu, koncentracija nove
godine je sve manja. U najjuznijim i najzapadnijim delovima
nase zemlje gotovo da se i ne oseca. Osetice se samo oni
najosetljiviji. Mi cemo, sa nase strane, pokusati da vam u ovo
pretpraznicko vece putem nasih kamera docaramo atmosferu
u glavnom gradu. Nase kamere su vec sad putem vasih domova,
kafana, ulica i kafana pa cemo putem slike koju dobijamo
putem nasih kamera pokusati da vam putem difuzije odslikamo
atmosferu cekanja kad ce kucnuti svecani cas. I da ne bismo
mnogo duzili, odmah se ukljucujemo u jednu nasu kameru koja
se ovog trenutka nalazi u stanu jedne prosecne beogradske
familije, u stanu gospodje Nikolajevic, koja, kao sto vidite, ima
jedno sasvim prosecno ime.
H.Nikol: Gospodine Hadzi Petrovicu, sta mislite, da li ce biti dovoljno
pica i ostalih potrepstina? Da nismo nesto zaboravili? Znate,
jako bi mi bilo zao da nesto zafali! Jednom godignje se ovako
okupimo, staro drustvo jos od trideset osme, pa zelim da sve
protece kako treba...
H.Petrovi: Ja se nadam da je sve tu. Ja sam jutros kupio jos pet flasa vina.
H.Nikolaj: Kog vina, gospodine Hadzi Petrovicu?
H.Petrovi: Pa Kroaciju, znate, to je jako dobro vino.
H.Nikolaj: Pobogu, Hadzi Petrovicu, zasto Kroaciju kad ima mnogo boljih
vina? Recimo "Carica Milica" pa "Banatski rizling", pa "Zup-
ski Rubin". Toliko dobrih vina, a vi bas Kroaciju. A, kazite mi,
kako stojimo sa malo jacim picima, lestokim, znate, gosti ce
traziti.
H.Petrovi: Nista ne brinite, gospodjo. Licno sam nabavljao. Imamo oko
deset litara domace sljivovice, oko pet litara domace Crnogor-
ske loze...
H.Nikolaj: Kako to mislite, domace Crnogorske loze. Pa mogli ste onda
da nabavite i koji litar domaceg Skotskog ovcara...
H.Petrovi: Mislite, viskija, gospodjo Nikolajevic...
H.Nikolaj: Upravo to, gospodine H. Petrovicu. Pa nemojte, molim vas.
H.Petrovi: Vidim, gospodjo Hadzi Nikolajevic, lepo ste okitili stan.
H.Nikol: A, da! To ja, znate, svake godine.
H.Petrovi: A gde ste kupili ove lepe lampione, gospodjo Hadzi Niko-
lajevic?
H.Nikol: U Sabornoj, gospodine Hadzi Petrovicu. U Sabornoj. Jel'da su
lepi?
H.Petrovi: Bas lepi. Lepi, lepi. Nego, sta cemo za muziku?
H.Nikolaj: A, to je iznenadenje! To je moja briga. Gospodine Hadzi Pe-
trovicu, kad vidite orkestar, koji ce svirati veceras, jednom
recju, pascete na dupe.
H.Petrovi: Na sta cu pasti gospodjo Hadzi Nikolajevic?
H.Nikolaj: Pardon, gospodine Hadzi Petrovicu. Pardon. Necete pasti na
dupe.
Voditelj: Eto, nasli smo se za trenutak, putem kamera, u domu jedne
prosecne beogradske familije, u porodici gospodze Hadzi Ni-
kolajevic, malobrojnoj ali odabranoj, gde ce Novu godinu do-
cekati stari poznanici. A sad, ukljucimo nase kamere za trenu-
tak na beogradske ulice i pokusajmo da putem kamera docara-
mo atmosferu sa istih putem male ankete koju ce nas novinar
pokusati da napravi, ako ne bude sprecen. Alo, kamera, je l' se
cujemo?
Novinar: Kamera ovde, da, da cujemo se, a da li se vidimo?
Voditelj: Ne znam da li vi nas vidite, kolega kamera, ali mi vas odlicno
vidimo.
Novinar: Molim vas, je l' mogu da vas pitam jedno pitanje?
Prolaznik: Pitaj.
Novinar: Odakle ste?
Prolaznik: Iz Doboja.
Novinar: Gde cete docekati Novu godinu?
Prolaznik: Koga, bolan?
Novinar. Novu godinu, znate!
Prolaznik: A to li je u pitanju... Ja vidim, bolan, frka neka, okicen grad i
bas se pitam otkud, da nije opet olimpijada. Nisam se, jarane,
ni setio da je Nova godina. Brzo mi nekako prolete vreme od
prosle Nove godine. Ko da je pre petnaes' dana bilo. Ovd'ti
vreme brze prodje. Ja cu ti, jarane, onda kuci, s familijom i
jaranima... eto...
Novinar: Hvala lepo... molim vas, molim vas, da vas pitam jedno pitanje.
Jeste se spremili za Novu godinu?
Prolaznik: A, to, pa, spremni smo, spremni ...
Novinar: I gde cete docekati Novu godinu?
Prolaznik: Jel' moram da se predstavim?
Novinar: Ne morate.
Prolaznik: E, onda necu nista da ti kazem.
Novinar: Pa recite, onda, ime.
Prolaznik: Je l' mogu da kazem inicijale?
Novinar: Moze.
Prolaznik: Milisav Petrovic.
Novinar: I gde cete docekati Novu godinu?
Prolaznik: A je l' to za radio?
Novinar: Jok, za televiziju.
Prolaznik: Je l' mogu da pozdravim familiju?
Novinar: Moze.
Prolaznik: Stojanka, zdravo, Stojanka, kako si? Ja sam dobro, hvala na
pitanju, kako su deca? Sta kazes, a?
Novinar: Druze pit'o sam vas gde cete docekati Novu godinu?
Prolaznik: U dusevnom rastrojstvu.
Novinar: Je l' vi to mene zajebavas?
Prolaznik: Jok, a ti mene?
Novinar: Jok, ozbiljno.
Prolaznik: Pa da se pomirimo onda?
Novinar: Evo ruke.
Prolaznik: Evo, obe. Evo i noge!
Novinar: Druze da vas pitam jedno pitanje?
Prol.3: Izvolte?
Novinar: Je l' slavite Novu godinu?
Prol.3: Koga jel' slavim?
Novinar: Novu godinu?
Prol.3: Boze sacuvaj!
Novinar: A ta jelka, sta ce vam?
Prolaznik: Aaaaaa, jelka? Nemam pojma.
Novinar: Kako nemate pojma, pa vi je nosite?
Prolaznik: Ne znam pojma.Mora da je nekom ispala,pa sam nasao.Pravo
da vam kazem, nisam ni primetio.
Novinar: Niste primetili jelku. Dugu cetiri metra?
Prolaznik: Sta tebe briga kolika je jelka? Jesi ti neki biolog?
Novinar: Dobro, de, izvinite, a to pice, nosite pet gajbi?
Prolaznik: Znate, mali mi poso u skolu, pa da popijemo neku u to ime.
Novinar: I vi i mali cete da popijete 50 litara pica?
Prolaznik: Sta tebe briga koliko pije moj mali?!
Voditelj: Eto, videli ste kako izgledaju beogradske ulica a sad cemo opet
putem kamera da se ukljucimo u dispecerski sektor Gradskog
saobracajnog preduzeca, da vidimo kako ce prevoz biti reguli-
san u ovoj noci. Kamera 5 da li se cujemo, kamera 5?
Novinar: Da, da, cujemo se. Nalazimo se u Gradskom saobracajnom i
razgovaramo sa Miladinom Vlajkovicem dezurnim u centru.
Druze Vlajkovicu: Kako ce saobracaj biti regulisan nocas?
Vlajkovic: Pa cujte, dan kao i svaki dan. Sasvim normalno uz neke male
izmene linija.
Novinar: Koje su to izmene?
Vlajkovic: Pa, evo ukratko: trolejbus 28, koji je dosad saobracao na liniji
Trg Republike - Mirijevo, nocas ce saobracati na liniji SUMA-
TOVAC - TOPCIDERSKA NOC. Autobus 531, koji je do sad
saobraco na liniji Zeleni Venac - Banovo brdo, nocas ce sao-
bracati na liniji MADERA - BELI GRAD. Usputne stanice
bice Plavi Jadran, Tri sesira i Kafe-restoran Terazije. I najzad,
promenjena je linija trolejbusa 19, koji ce saobracati na relaciji
EURIDIKA - BIFE NARODNOG POZORISTA.
Voditelj: Hvala kameri 5, selimo se na trenutak u NAVIP, da vidimo kako
tamo stoje stvari. Kamera 6, da li se vidimo?
Novinar: (pijan) Vidimo se i to duplo! Ovde je sve super! Ja se upravo
javljam iz jednog bureta, ne vidim bas dobro koja je etiketa ali
ovde se radi i treca smena. Evo, upravo mi javljaju da su radnici
iz NAVIPA jutros ustali 8 sati ranije da bi nocas radili 32 sata
dnevno. Sve u svemu, ima tako da se...
Voditelj: (prekine ga) Hvala kameri 6, da vidimo za trenutak kako stoje
stvari sa muzikom. Selimo se u JUGOTON. Kamera 7, da li se
cujemo i vidimo?
Novinar: Da, cujemo se i vidimo samo ne javljamo se iz Jugotona.
Jugotonove prodavnice slabo su snabdevene novogodisnjom
muzikom, pa smo presli u jednu drugu kucu. Molim vas, da vas
pitam! Razgovaram sa sefom prodavnice. Da vas pitam...
Sef: Nema!
Novinar: Sta nema?
Sef: Nema nista, sve prodato, jos jutros.
Novinar: Bas nista nemate vise?
Sef: Nema, kasno si stig'o. Jutros smo izneli u prodavnice sve sto
smo imali. Ove stare ploce smo prodavali sa popustom, posto
su stare i po nekoliko decenija i sve otislo. Valjda zbog popusta.
Novinar: Recite mi otkud ovoliki promet danas?
Sef: Nemam pojma. Mozda zato sto je zima, pa ljudi sede po
kucama.
Novinar: Je l' se to nesto slavi nocas?
Sef: Nemam pojma, valjda rodjendani, godisnjice braka.
Novinar: Bas toliko rodjendana danas?
Sef: Pa znate i sami, zima, sta da radis nego da pravis decu?
Novinar: Kazite mi jos samo nesto, gde cete vi veceras?
Sef: U sumu... - kod kuce, bre, ko i svako vece!
Voditelj: Eto, prosetati smo se putem nasih kamera kroz grad a sad
predlazem da ponovo ukljucimo kameru 2 i pitamo kameru 2
gde se trenutno nalazi?
Novinar: Trenutno se nalazimo u SRPSKOJ kafani bez pokrajina i ra-
zgovaramo sa sefom kafane. Druze Hadzi Majstorovicu, recite
nam, mozemo li rezervisati sto za veceras?
Sef: Nema, nazalost, znate, nijedan prazan sto.
Novinar: Ima li makar i jedan jedini, mali, onako u cosku?
Sef: Nema nista. Izdali smo, znate, i sank i pult za garderobu.
Nabavili smo i stotinak montaznih stolica, ja sam, znate, od
kuce doneo i dva ligestula.
Novinar: Je l' mozemo bar da rezervisemo stajanje?
Sef: Ni u snu. Sve prodato. Jos pre dva meseca.
Novinar: Recite mi, otkud bas vecras tolika guzva?
Sef: Nemam pojma ali mislim da slave maturu.
Novinar: Maturu?
Sef: Jeste.
Novinar: Pa dobro, recite mi ima li veceras bar jedno prazno mesto u bilo
kojoj kafani u gradu?
Sef: Pa nisam bas siguran al' probajte u "ZAGREBU". To je znate
velika kafana, ima dovoljno mesta, malocas, znate, kad sam
dolazio na pos'o prosao sam pored nje i da znate, ima mesta.
Voditelj: Hvala kameri dva, idemo za trenutak u MADERU, da vidimo
kako tamo stoji stvar sa slobodnim prostorom?
(cuje se pesma)
Krece se ladja Francuska...
Novinar: Sta jos reci osim da je vec sad puno sve do poslednjeg mesta.
Veselo je, nema sta i evo pokusacu da porazgovaram sa ovda-
gnjim producentima atmosfere... Molim vas, da vas priupitam
nesto?
Pijanac: Krece se ladja Engleska sa pristanista...
Pijanac 2: Nije bre Engleska, nego Francuska.
Pijanac: Ti ces da me naucis, a? Ja, bre, vec pedeset godina pevam, ma
kaki pedeset, sedamdeset godina pevam ovu pesmu i ti ce da
mi kazes da je Francuska a ne Engleska. Ja sam bre cet'ri puta
letov'o u Solunu, bre. Jesi li ti svestan toga?! (drekne, kaopeva)
Krece se ladja Engleska...
Novinar: Izvinite da vas pitam, koliko imate godina?
Pijanac: Ne secam se, bio sam mali kad sam se rodio i nisam znao da
brojim.
Novinar: Izvinite, a sta to slavite?
Pijanac: Slavimo,slavimo... Pravo da ti kazem, zaboravio sam,jos jutros
smo dosli u kafanu... a to je bilo davno... Je l' znas ti, Milenko?
Pijanac: Cekaj malo, stvarno sta slavimo? Da me ubijes, ne mogu da se
setim. (Cuje se pesma sve vreme) Stvarno sto pijemo bre, je l'
zna neko?
Pijanac 3: Pijem, al' ne znam cemu sve to...
Pijanac 2: Jao (vikne) de me nadje, moj slucaj ...
Pijanac 3: Tamo daleko, krece se ladja Engleska ...
Pijanac: Sve si pomes'o...
Pijanac 3: Pa kad nema vise rakije, moram da megsm...
Voditelj: Culi ste, culi ste i videli kakva je atmosfera u beogradskim
kafanama. Vraticemo se na trenutak u stan gospodje Hadzi-Ni-
kolajevic, Kamera 1, jel' se vidimo?
(Cuje se zvono)
H.Nikol: Evo odma... A, to ste vi, izvolte, izvol'te Hadzi-Pesicii, izvol'te.
Je l' to tako napolju hladno?
H.Pesic: Strasno. Bogami, mogu vam reci, gospodjo Hadzi-Nikolajevic,
gore nego onomad 1922. kad smo bili kod vas jos u starom
stanu...
H.Nikolaj: Mislite u kuci, gospodine Hadzi-Pesicu?
H.Pesic: Ah, da. Eto, vidite, vreme cini svoje, gospodjo Hadzi-Nikolaje-
vic. Potpuno sam zaboravio. Boga mi, ne u kuci nego u vili.
Posle je dosla personifikacija (sa zalom u glasu)
H.Nikolaj: Mislite nacionalizacija...
H.Pesic: Upravo to...
H.Nikolaj: Ah, da, bila su to divna vremena. Posle rata dosla kolektiviza-
cija pa nacionalizacija pa vakcinacija i sta ti ja znam jos. A kako
ste vi, gospodjo Hadzi-Pesic?
H.Pesicka: A, nije lose, znate, malo me stegne isijas ali ovo vece naravno
ne bih propustila nikako.
H.Nikolaj: (iznenadjeno) Gospodine Hadzi-Pesicu, pa vi ste u uniformi.
Boze, kako vam lepo stoji...
H.Pesic: Da, da. Jos iz 1928.
H.Petrovi: Dobro vece, dobro vece...
H.Pesic: Oooooo, dobro vece Hadzi Petrovicu, i vi ste tu! Pa da, divno
staro drustvo ponovo se okuplja. Jos samo da stigne gospodja
Hadzi-Spiridonovic i celo drustvo de biti...
H.Petrovi: (prekine ga) Pobogu, gospodine Hadzi-Pesicu, pa je l' vi ne
znate da je gospodja Hadzi-Spiridonovic odavno umrla?
H.Pesic: Izgleda da sam zaboravio, moj gospodine Hadzi Petrovicu, a od
cega je umrla?
H.Petrovi: Od gripa, gospodine Hadzi Pesicu.
H.Pesic: A, srecom nije nista opasno... Nego, kako ste vi Gospodjo
Hadzi-Nikolajevic.
H.Nikol: Nije lose, nije lose, nego znate sta sam cula? Izgleda da se opet
sprema nacionalizacija.
H.Pesic: Ma nemojte?
H.Nikol. Da, da... I to iz poverljivih izvora...
H.Pesic: Ma je I' to ozbiljno, gospodjo Hadzi-Nikolajevic?
H.Nikol: Da, da. Izgleda da su mnoge ispustili u onoj prvoj nacionaliza-
ciji. Kazu, znate, da ih jos ima mnogo koji imaju vile. I po dva
i tri stana. Pogledajte samo na Banovom brdu i na Dedinju.
Voditelj: Postovani gledaoci, pre nego sto ponovo posetimo ambijent
Srpske kafane bez pokrajina, bacimo putem kamere jedan
kratki pogled na kulturni zivot grada veceras. Ukljucujem
naseg reportera i kameru, oboje broj cetiri. Alo, da li se vidimo?
Prolaznik: Alo, alo, ko je to, ko zove?
Voditelj: Mi smo ovde, dajte mi reportera, ko je to?
Prolaznik: Ljatif, ovde. Ne moze da ti da drug novinar. Je legao na sneg i
spava.
Voditelj: Kako spava druze, gde je?
Prolaznik: Legao ovde, pored flase. Ja sam se zatekao slucajno ovde.
Voditelj: Pa podignite ga, pobogu covece, ukljucni ste u program.
Prolaznik: Sam probao, ne ide. A u koji program sam ukljucen?
Voditelj: U taj ispred vas covece, to je kamera, nije spijunka, odmaknite
se malo...
Prolaznik: Sam se odmakao, sta da radim sad?
Voditelj: Recite, gde se nalazite?
Prolaznik: Ja mislim da je ovo neka izlozba. Pise ATELJE 212.
Voditelj: To je pozoriste, covece, pozoriste. Recite sta je na repertoaru?
Prolaznik: Na cemu, sta je?
Voditelj: Sta je na programu, covece?
Prolaznik: Ma ima nesto da pise na oglasna tabla. Ne vidim dobro? Bas
odavde.
Voditelj: Pa, primakni se malo.
Prolaznik: Ne vidim te, gde si?
Voditelj: Primakni se oglasnoj tabli i procitaj sta pise!
Prolaznik: Pise na repertoar: Predstava otkazana zbog bolesti glumca.
Voditelj: Znaci, otkazana.
Prolaznik: Alo drug, drug! Alo! Da ti kazem! U jos tri pozorista ova ista
predstava. Sam prolazio. Sam video.
Voditelj: A sta pise za karte?
Prolaznik: E, da vidim. Je l' mislis na geografsku kartu, drug?
Voditelj: Ne druze, na karte za pozoriste?
Prolaznik: A, to. Pise da mogu da se vrate i da vaze za prvu sledecu reprizu.
Voditelj: Jesi li ti vratio kartu, druze?
Prolaznik: Nisam ni kupio: Gledao sam dzabe.
Voditelj: Kako dzabe?
Prolaznik: Lepo. Sam stajao ovde i gledao. Dzabe. Samo hladno ovde u
pozoriste.
Voditelj: Culi smo malocas kakav je vecerasnji kulturni zivot naseg grada
a sad se ponovo ukljucujemo u jednu malu kafanu u ulici Lole
Ribara, gde muzicari obavljaju poslednje pripreme pred vece-
rasnje sasvim obicno vece.
SefOrkest: Dolaz' ovamo Miko, Lazo! Da se dogovorimo za repertoar.
Veceras ima da kapne para! Samo da ih pogodimo u zicu. Ja
predlazem da krenemo onako, pomalo, da ne tresnemo bas iz
odma. Da krenemo, recimo, sa "Tamo daleko". Tek da ih
ugrejemo. Dok popiju prvi aperitiv. Pa posle da krenemo sa
stari hitovi.
Mika: Sefe! Posle da uletimo sa Marg na Drinu! Joj, pa kad ustanu!
Ima da kapne para k'o med!
Laza: Sefe, sefe, pa da nastavimo sa Pozdravi ju pozdravi ... ?
Sef: Bre, Lazo al' si glup! To bre niki nede da slusa! Mora ndto gto
'vata za srce! Je 1' ti znag koji je danas dan?
Laza: Znam, gefe. Nedelja.
Sef: Ama ne to, al'si glup Lazo, ko te tak'og napravi? Mora bre da
vata za srce, razumes?
Laza: Da pevamo onda himnu, sefe? Skinuo sam je na cemane!
Sef: Lazo, cuti ne laprdaj mnogo! Ja ima da kazem repertoar a ti ce'
samo da sviras.
Laza: I da delim pare sefe?
Sef: I da delis pare! Samo cuti.'Ajd sad i G-dura "Tamo daleko", da
cujem kako smo uvezbani? (pevaju, grozno)
TAMO DALEKO, GDE CVETA LIMUN ZUT
TAMO JE SRPSKOJ VOJSCI JEDINI BIO PUT
Laze: Odlicno, na to ima da padnu pod sto,'ajd sad iz CIS-DURA,
ono Kapetan Koca putuje... (peva samo Laza) Kapetan Koca
putuje, putuje, Kapetan Koca putuje, Kapetan Koca putuje,
putuje.
Sef: Dokle ce, bre Lazo, da putuje?
Laza: Zaboravio sam gde putuje?
Sef: Dobro, to ce da utvrdimo kasnije, nego sta cemo jos da
sviramo?
Mika: Sefe, Ladju smo zaboravili. Na Ladju padaju zelembaci i
stotke...
Sef: U, bre, zamalo da zaboravimo. Bravo Miko, u celo te ljubim
telegentno! Ko te rodi tak'og? Jao, a u ponoc kad zapevamo
OJ VOJVODO SINDJELICU, ima da nas prekriju sa pare. Ima
da bude stotki preko glave...
Mika: Sefe, ja ne znam da plivam.
Sef: Plivades, Lazo, plivades. Ima da zaplacu prvo konobari, pa prvi
stolovi, pa kad pocne cela kafana da place, samo za onu noc
ima stan da kupim i zeni bundu.
Mika: Sefe, a je l' de, kad narucuju, sve pesme isto da kostaju?
Sef: Jok, bre. Obicne po pedes'iljadarki a Sindelic, Mars na Drinu,
Tamo daleko i Koca po stotku. A posle ponoci druga tarifa. Za
dvaes' posto skuplje. A posle sta ufatimo...
Voditelj: Dragi gledaoci tacno je jedanaest sati, ukljucujemo sve nase
kamere u malocas pomenutu kafanu, malu kafanicu u ulici
Lole Ribara: (SVI pevaju, cuje se razbijanje sasa svo vreme)
Tamo daleko, gde cveta limun zut
Tamo je srpskoj vojsci jedini bio put
Pijanac: Joj, 'ajde jos jednom ovo, molim te
Svi: Tamo daleko, gde cveta limun zut
Tamo je srpskoj vojsci jedini bio put
Pijanac: (vikne) Jedini bio put...
Pijanac2: Krece se ladja Francuska... (nastavlja da peva...)
Pijanac: Joj, gde su ti Turci da im nanu naninu Gde su sad da im...
joj...
Pijanac3: (peva melodiju Mars na Drinu)
Pijanac4: Joj, gde me nadje... De su ti Grci da im joj...
Pijanac: Koji, bre, Grci?
Pijanac4: Kako, koji Grci, bre, pa pola vojske su nam pobili... s ledja...
Pijanac: Izvini sto ti upadam, al'nesto se ne sedam da smo ratovali protiv
Grka?
Pijanac4: Kako se ne secas bre, Bitka na Cegru, pa Cukur cesma, pa
vojvoda Stepa Carapic? Slabo te nesto pamcenje drzi...
Pijanac 2: Kapetan Koca putuje, putuje Kapetan Koca putuje...
Pijanac 4: Gde su ti Grci, majku im, da im pokazemo pa da vide, joj gde
su... Da su mi samo na pola sata. Da mi je bar neki grcki
student, samo pet minuta, pev'o bi on meni i "Mars na Drinu"
i "Kapetan Stepa putuje" i...
Pijanac: Nije bre, Kapetan Stepa. Kapetan Koca...
Pijanac 4: Slusaj, burazeru, ja sam bre vec treci put u ovoj kafani na ovaj
datum i licno znam celu srpsku istoriju napamet i nemoj ti da
mi solis pamet.
Pijanac: Ne bi ja bas rek'o! 'Ajde da pitamo muzikante, oni znaju sto
posto... Sefe, dodji vamo! Je li, je l' Kapetan Stepa putuje iii
Kapetan Koca?
Sef: Kapetan Koca, kol'ko ja znam!
Pijanac 4: Znas sta burazeru, nemas ti pojma! Ovaj Koca je bio vojvoda,
Stepa je kapetan. Kapetan Stepa, znam dobro... A vojvoda
Sindjelic je bio vojvoda.
Pijanac 2: (vikne) Mehandzija, daj jos dva litra domace...
Kiza: E, kelnober, daj dve duple loze, ovde bre za nas sto. E, Gile, ko
mu je taj vojvoda Koca, a?
Gile: Nemam pojma, bre, nema veze, samo pevaj. Vazno je da si cirka
i da nesto pevas.
Kiza: Kapetan Milko putuje, putuje, kapetan Milko putuje...
Gile: To, sine, samo tako...
Kiza: E, Gile, a s'a mu dodju ti Solunci, a, keve ti?
Gile: Nemam bre pojma, valjda ovi Grci s'o studiraju ovde. Vise u
Ineksu svaki dan.
Sef: Miko, Miko, Tamo daleko, reprizu...
Muzikanti: (grozno) Srpski vojnici, ne ljubte Grkinje
jer vas kod vase kuce cekaju Srpkinje...
Pijanac 4: Jesam ti reko da su Grci...
Pijanac 2: Jao, de me nadje, moj slucaj... De su ti Madjari, nanu im naninu,
de su sad ... ? (pevaju svi)
Crnogorac: Braco, dosa sam i ja da zapjevamo zajedno. Ko tici sa planine.
(peva) Oj lijepa Majska zoro Oj li, oj lijepa Majska zoro, Majko
nasa Crna goro Majko, majko nasa Crna Goro..
Pijanac 2: Nisi bre u tonalitetu, burazeru. Kreni iz C. dura, ovako... Oj
vojvodo Sindjelicu, ti si znao Srbina zakleti, kako valja za
slobodu mreti...
Pijanac 4: Gde su ti Grci, majku im! (pevaju)
Voditelj: Za trenutak cemo iz kafane putem nasih kamera postovani
gledaoci, skociti u stan gospodje Hadzi-Nikolajevic, da vidimo
kako se ovi trenuci provode u jednoj prosecnoj beogradskoj
familiji. (cuje se hrkanje) Videli ste, godine, godine a sad smo
ponovo u maloj kafanici u ulici Lole Ribara.
Svi: (pevaju) Oj vojvodo Sindjelicu ti si znao Srbina zakleti kako
valja za slobodu mreti. Ti si znao Srbina zakleti kako valja za
slobodu mreti...
Pijanac: Znas sta burazeru... Sad da imam pigtolj, kren'o bi pesice da ih
nadjem, pa kom obojci kom opanci... Prvo bi ih naso pa bi im
nalupo samare, pa bi ih jednog po jednog po sred cela... Ma
jok, bre, ne bi ni nosio pistolj, podavio bi ih golim rukama sve
do jednog... Proso bi celu Grcku od Trsta do Holandije i sve bi
ih, ovako, vidis ovako... (davi onog do sebe)
Pijanac: (guseci se) Znam burazeru, znam, pusti me, molim te, udavides
me...
Pijanac 4: Ovako bi ga, vidis, ovako...
Pijanac: (u dilerijumu) Znam, znam, pusti me, davim se...
Pijanac 4: U bre, zamalo da te udavim! Sto ne viddces... (svi pevaju Sin-
djelica)
Pijanac: Je l' ja to dobro vidim il' je ovo Deda Mraz?
Pijanac 4: Ko bre?
Pijanac: Onaj na vratima!
Pijanac 4: Ljudi, eno ga stvarno Deda Mraz, pravi...
Svi: DEDA MRAZ!!!
Deda Mraz: Bok, decki, dosel sam vam cestitam novu godinu!
SPIKER: Radio-Beograd, prvi program. Slusate dnevnik. U Srbiji je
progle godine izgubljeno devet miliona radnih sati. Procenjuje
se da su ovi izgubljeni radni sati doneli stetu od 400 milijardi
dinara. lzracunato je da je svaki cetvrti radnik u Srbiji dnevno
odsutan sa posla. Takode je izracunato da se radno vreme od
osam sati moze svesti na sat i po efektivnog rada. Privredni
promasaji, samo u prosloj godini odneli su preko osam milijar-
di dinara. Nehajnim ponasanjem u prosloj godini rashodovano
je 25 posto sredstava za proizvodnju. Para za nova sredstva
nema.
KRAJ