Iz neobjašnjivih pobuda na izmaku minulog leta izmišljena je povećana radioaktivna kontaminacija žitelja Beograda i Zaječara, kojom je običnom narodu uteran strah u kosti. U svemu tome, namerno ili ne - ali sa neospornom odgovornošću - učestvovali su i pojedini naučni radnici. Ako je ičeg korisnog u ovom prestrašivanju, onda je to saznanje da se nuklearna postrojenja moraju neprestano (stručno) kontrolisati i o tome javnost izveštavati

Takoreći iz vedra neba krajem oktobra neki listovi su nas izvestili da smo, u drugoj polovini avgusta, bili natprosečno ozračeni! Narod je uhvatila panika, pogotovo što je u skupštini SR Srbije postavljeno delegatsko pitanje o tome ko skriva podatke. U sve to uključen je ugledni institut za nuklearne nauke "Boris Kidrič" u Vinči. Upozorenja i osude delegata iz Niša, dr Jelke Miljković, izgledali su, na prvi pogled, dosta ubedljivo, naročito običnim ljudima, koji o radijaciji tek ponešto znaju. Znalcima su se njena pitanja odmah učinila sumnjivim, jer su povezivala pojmove i fenomene koji ne idu jedan s drugim. Kasnije istraživanje pokazaće da se oko jednog pogrešnog podatka pri merenju avgustovske radijacije narojilo mnoštvo sitnih izmišljotina, a sve to - uz priličnu medijsku galamu - izraslo u neistinu koja je običnom svetu sejala strah u kosti. Neukima i zlonamernima ni to nije bilo dovoljno, već su dodavali nove izmišljotine, sejući paniku.

Zato se i postavlja logično pitanje: Ko je sve to izmislio i u čije ime? Pogotovo što je "mali Černobilj", kako su ga neki prozvali, lociran isključivo u Srbiji i Beogradu. Zli "nuklearni duh" izašao je iz boce, valjalo ga je vratiti.

Vratimo se hronologiji događaja da bismo bolje razumeli celu zavrzlamu.

Radijacija koje nema ¤ Izvršnom veću Skupštine SR Srbije dostavljena je, 16. avgusta, informacija Republičkog SUP-a o potrebi provere navoda da je došlo do radioaktivnog zagađenja u pograničnom području prema SR Rumuniji, koje bi moglo da potiče iz dotične zemlje. Pretpostavljalo se, a i glasine su kružile, da se dogodila havarija na nekom rumunskom nuklearnom postrojenju, i da je to bilo prošle godine. Preporučeno je da se proveri da li je, ako se išta dogodilo, bilo ikakvih posledica u SR Srbiji.

Vlada je istog dana zadužila nadležne organe i institucije da, u saradnji sa saveznim organima, formiraju stručnu ekipu koja bi, radi provere rezultata sistematskih merenja u kojima (inače) nije bilo nikakvih neprirodnih odstupanja, obavila dodatna ispitivanja na više mesta i na više uzoraka.

Odmah posle odluke republičke vlade (istog dana) sastali su se predstavnici Republičkog komiteta za urbanizam, stambenokomunalnu delatnost i zaštitu čovekove sredine, Republičkog komiteta za zdravstvo, socijalnu i dečiju zaštitu, Republičkog sekretarijata za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu, Republičkog hidrometeorološkog zavoda, Republičkog štaba civilne zaštite, Saveznog sekretarijata za poljoprivredu, Saveznog sekretarijata za rad, zdravstvo, boračka pitanja i socijalnu politiku, Saveznog hidrometeorološkog zavoda, Instituta "Boris Kidrič" - Vinča i Instituta za medicinu rada i radiološku zaštitu "Dr Dragomir Krajović".

U ekipi koja je zadužena da analizira podatke izmerene u 1988. i do 16. avgusta 1989. godine, našli su se stručnjaci "Borisa Kidriča", "Dr Dragomira Krajovića", Republičkog hidrometeorološkog zavoda i Instituta za bezbednost SSUP-a, koji su, ujedno, obavili dodatna merenja na terenu (17. i 18. avgusta).

Na osnovu podataka iz sistematskog i dodatnih merenja ustanovljeno je da nije bilo povećane radioaktivnosti, koja bi iziskivala preduzimanje vanrednih mera zaštite stanovništva! S time je javnost odmah upoznata.

I pored toga, na sednici Veća udruženog rada Skupštine SR Srbije (26. oktobra), obraćajući se delegatskim pitanjem, dr Jelka Miljković, predavač na Fakultetu zaštite na radu u Nišu, iznela je zabrinjavajuće podatke o 270 puta (!) većoj radijaciji od normalne koja je, prema njenoj tvrdnji, izmerena 21. avgusta u Beogradu. U obraćanju, u kojem su pomešani mnogi nuklearni fenomeni, pomenuti delegat je sve to doveo u vezu sa volšebnim radioaktivnim kriminalom u Boru!

Ko koga i od koga štiti? ¤ "Ko koga i od koga štiti? Izgleda da je što je veća (ustanovljena) kontaminacija vode, vazduha, tla i hrane, to se više društvenih snaga ulaže u prikrivanje činjenica o tome", uzbuđenim glasom upozorila je dr Jelka Miljković. "Treba da nam je jasno da u ovakvim uslovima ne strada samo zdravlje ljudi, nego je to atak na genetski potencijal naroda. Raspitajte se malo kod stručnjaka šta znači kontaminacija trudnica i mladih. Kada je reč o uvezenoj rudi i radioaktivnom otpadu, onda nije reč o neznanju i javašluku, nego je reč o kriminalnim radnjama, jer je zabranjeno da se to čini. Kada biste videli kartu Srbije gde je crvenom bojom označeno njeno zagađivanje, videli biste dokle smo došli i gde živimo. Ti se podaci isto tako kriju.

Postavljam opet pitanje svima nama: Da li zato što smo siromašni, da li zato što smo u dubokoj ekonomskoj krizi moramo da budemo bolesni i moramo da budemo uništeni? Dugogodišnje (petnaestogodišnje) ćutanje i nereagovanje ukazuju na perfidni oblik genocida nad narodom koji živi na tom području, u Krajini. Od koga se to štiti, ko koga štiti, da li će stavljanje na ovom materijalu 'strogo pov.' da reši situaciju?"

U nekim medijima ovo istupanje servirano je kao prvorazredna senzacija, uprkos upozorenju nadležnih da se do odgovora na delegatsko pitanje, javnost ne uznemirava. Ljudi su se uzbunili, prestrašili. Neko ih zrači, ali im to niko ne saopštava - zaključivali su.

Kako je dr Jelka Miljković došla do ovih podataka, pokazaće istraga. I laiku je jasno da trag vodi do magistra Nadežde Ajdačić i Miljenka Martića iz Instituta za zaštitu od zračenja i zaštitu životne sredine u sastavu Instituta "Boris Kidrič" u Vinči. Uostalom, u novinama se pozivalo na merenja Nadežde Ajdačić koja je "otkrila" navodnu avgustovsku radijaciju.

U izveštajima, razmatranim 22. i 28. avgusta, napisano je da nije - kako smo saopštili - bilo radioaktivnog zagađenja koje bi zahtevalo preduzimanje vanrednih mera zaštite stanovništva! Na drugom sastanku je čak, od mr Nadežde Ajdačić zatraženo da zasebno, izloži rezultate merenja od 21. avgusta u krugu Instituta "Boris Kidrič" u Vinči, kada je navodno izmerila dnevnu beta aktivnost padavina i nataložene prašine od 34,23 bekerela po kvadratnom metru. Zvaničan stav Instituta "Boris Kidrič" i ostalih institucija glasio je: nije bilo prekomernog povećanja radioaktivnosti.

Upitana da li podaci o izmerenoj radioaktivnosti u Vinči menjaju, po njenom mišljenju, pomenute zaključke stručnjaka i da li treba preduzeti ikakve mere, mr Nadežda Ajdačić je odgovorila da "svakako ukupno povećanje radioaktivnosti nije takvo da zahteva preduzimanje posebnih mera" i da "ne predlaže(m) neke posebne mere".

Docniji novinarski izveštaji, medutim, temeljili su se na "krunskom podatku" Nadežde Ajdačić o 34 bekerela koji je ona, mimo pobijanja kolega i nasuprot svoje izjave na sastanku ponavljala. Zašto?

Cela ozračena ujdurma vuče svoje korene od havarije u Černobilju, posle koje je mr Nadežda Ajdačić tvrdila da su naši stručnjaci prikrili podatke o stvarnoj ozračenosti našeg stanovništva! Očigledno joj se tada niko nije ozbiljno suprotstavio.

Krajem maja, na savetovanju u Donjem Milanovcu, mr Nadežda Ajdačić saopštila je uznemirujuću činjenicu o radioaktivnom zagađenju reka u zaječarskom kraju. Takvom proizvoljnom sudu suprotstavio se dr Danilo Hajduković, donedavno načelnik službe za radiološku zaštitu u Institutu "Dr Dragomir Krajović".

Pregovori Vinče i Bora ¤ Nakon toga, Rudarsko-topioničarski basen Bor, prirodno reagujući na naučna upozorenja, obratio se Institutu "Boris Kidrič" da njegovi stručnjaci podrobno ispitaju radioaktivnost u Kombinatu, gradu Boru i okolini. Sa potpisom mr Nedežde Ajdačić i njenog direktora dr Marka Ninkovića, stigao je 26. jula izveštaj o rezultatima ispitivanja rude, jalovine, Borskog jezera, otpadnih voda, vode iz flotacije itd. U svemu tome konstatovani su kratkoživeći i dugoživeći fisioni produkti. Taj zaključak navodio je na buduća ispitivanja i potpisivanje ugovora o tome.

Zbog sumnje da se u pograničnom području povećala radioaktivna kontaminacija sprovedena su 17. i 18. avgusta istraživanja i stručnjaci su, kao što smo napisali, utvrdili da ničeg nije bilo, osim prirodnog zračenja i ostatka radijacije iz Černobilja. Nakon toga pojavila se mr Nadežda Ajdačić sa alarmantnim podacima o radioaktivnim padavinam u Beogradu, što je, takode, demantovano.

A u međuvremenu, i nešto docnije, nastavljeni su pregovori Vinče i Bora, koji su rezultirali ugovorom od milijardnu i 380 dinara (sa revalorizacijom) za ispitivanje radioaktivnosti u borskom basenu. Nekako u isto vreme pripreman je i ugovor o gamaspektrometrijskoj analizi uvoznih sirovina (suma nije bila odredena).

U svemu tome, ispočetka, učestvovala je mr Nadežda Ajdačić, a kasnije je umesto nje uključen dr Živorad Vuković.

I onda se u medijima dogodio "mali Černobilj".

Rezultat ove mučne, ali veoma opasne ujdurme, poznat je javnosti, iako zaplašeni ljudi i dalje sumnjaju da je nešto prećutano.Povećane radijacije nije bilo ni u Beogradu, ni u Srbiji. Svi nalazi mr Nadežde Ajdačić više puta su stručno opovrgnuti u Vinči i drugim institucijama. Njeni pretpostavljeni su izjavili da ni u Boru nije bilo povišene kontaminacije.

Opovrgnuti su, redom, svi navodni dokazi dr Jelke Miljković: o genocidu nad vlastitim narodom, o tajnom spaljivanju radioaktivnog otpada iz inostranstva, o nekontrolisanom uvozu ozračenog goriva zajedno sa sirovinama za Bor, o petnaestogodišnjoj ugroženosti žitelja Krajine, o ozračenosti broda "Petersberg" koji je plovio i našim delom Dunava, i ko zna o čemu još. Zaista, šta sve nije pitala dr Jelka Miljković i šta sve nije dovela u vezu.

Ni do danas nismo saznali rezultate istrage i imena onih koji su učestvovali u izmišljanju "malog Černobilja". Očigledno je da su mnogi pogrešili, kako oni koji su javnosti servirali lažne podatke, tako i zvaničnici koji su sporo i nespretno reagovali. Narod je prestrašen, a najmanje kriv. Samo označavanje svakog krivca poimenično može, donekle, da povrati poljuljano poverenje.

I u ružnim događajima ima lepih trenutaka. Možda je najbolje od svega saznanje da sa nuklearnim (ne)istinama nema šale, zato ovakvi objekti moraju da budu pod budnim okom i stručnjaka i javnosti. U zemlji mora da postoji jedinstveno, stručno telo koje će na vreme proveravati i saopštavati podatke o ozračivanju. Da nam se ne dogodi još koji "mali Černobilj".


Autor teksta: Stanko Stoiljković. Izvor: "Galaksija" januar 1990. godine, priredio Mihajlo Cvetanović