Kako gubiti i postati slavan?
I sa najboljim džokejem, Haru-urara bila je tek predzadnja
Recept je jednostavan: trebate biti konj (u stvari, kobila) i Japanu izgubiti sto utrka zaredom. Cijela zemlja poludjet će za vama!
Jedna od najvećih zvijezda u Japanu je Haru-urara (što na japanskom znači 'nježni izvor'), osmogodišnja kestenjasta kobila koja utrku nije u stanju dobiti pa taman da se na trepavice postavi. No naredavši stotinjak gubitaka, dotična kopitarka postala je nacionalna zvijezda, spasila trkalište Koichi od zatvaranja, nastupila u reklami za Kirin pivo, postala filmska zvijezda i samu sebe izvukla od puta u tvornicu ljepila, osiguravši si ugodnu mirovinu na farmi.
Japanske novine su iščeprkale iz nekog lokalnog biltena podatak da će Haru-urara uskoro izgubiti svoju stotu utrku, na što se cijeli Japan pomamio za njom. Otrcano trkalište na kojem je trčala, gdje je rekordan posjet bio 1600 gledatelja, počelo je poslovati punim kapacitetom, od 5 do 8 tisuća gledatelja.
Nakon što je 105 puta izgubila, Haru-urara je još više dobila na popularnosti. Mišljenja o psihološkim uzrocima te pomame su podijeljena; dok jedni smatraju da je ona prihvaćena u javnosti kao simbol duha japanskog naroda koji se nikad ne predaje, drugi smatraju da se s njom identificirala rastuća japanska klasa 'luzera', odanih korporacijskih ratnika tržišta koje su njihove gazde hladnokrvno žrtvovale i otpustile u potrazi za većim prihodima.
U 106. utrci 'Nježni Izvor' jahao je najbolji japanski džokej Yutaka Take, ali ni to joj nije pomoglo; završila je deseta od jedanaest konja. Njenim fanovima to nije bilo bitno; oni su se u velikom broju i dalje kladili na nju (ukupno je na Haru-urara uloženo oko 511 milijuna jena, što je skoro 4 milijuna eura), da bi tikete iz kladionica zadržali kao amajlije. "Želio sam je povući nakon 100 utrka, ali zbog njenih fanova morao sam je pustiti da trči", kaže njen vlasnik.
Kao i legendarni američki Seabiscuit, i Haru-urara postat će zvijezda biografskog filma ove godine, ali u japanskom filmu neće biti pobjeđivanja. Nakon toga će ta sitna kobila krhke građe ostatak života provesti na farmi u sjeveroistočnom Japanu. Hoće li trkalište Koichi preživjeti gubitak svoje najveće zvijezde, koja to nije postala pobjedama, nego čistom upornošću i šarmom, ne zna se.
Jedna od najvećih zvijezda u Japanu je Haru-urara (što na japanskom znači 'nježni izvor'), osmogodišnja kestenjasta kobila koja utrku nije u stanju dobiti pa taman da se na trepavice postavi. No naredavši stotinjak gubitaka, dotična kopitarka postala je nacionalna zvijezda, spasila trkalište Koichi od zatvaranja, nastupila u reklami za Kirin pivo, postala filmska zvijezda i samu sebe izvukla od puta u tvornicu ljepila, osiguravši si ugodnu mirovinu na farmi.
Japanske novine su iščeprkale iz nekog lokalnog biltena podatak da će Haru-urara uskoro izgubiti svoju stotu utrku, na što se cijeli Japan pomamio za njom. Otrcano trkalište na kojem je trčala, gdje je rekordan posjet bio 1600 gledatelja, počelo je poslovati punim kapacitetom, od 5 do 8 tisuća gledatelja.
Nakon što je 105 puta izgubila, Haru-urara je još više dobila na popularnosti. Mišljenja o psihološkim uzrocima te pomame su podijeljena; dok jedni smatraju da je ona prihvaćena u javnosti kao simbol duha japanskog naroda koji se nikad ne predaje, drugi smatraju da se s njom identificirala rastuća japanska klasa 'luzera', odanih korporacijskih ratnika tržišta koje su njihove gazde hladnokrvno žrtvovale i otpustile u potrazi za većim prihodima.
U 106. utrci 'Nježni Izvor' jahao je najbolji japanski džokej Yutaka Take, ali ni to joj nije pomoglo; završila je deseta od jedanaest konja. Njenim fanovima to nije bilo bitno; oni su se u velikom broju i dalje kladili na nju (ukupno je na Haru-urara uloženo oko 511 milijuna jena, što je skoro 4 milijuna eura), da bi tikete iz kladionica zadržali kao amajlije. "Želio sam je povući nakon 100 utrka, ali zbog njenih fanova morao sam je pustiti da trči", kaže njen vlasnik.
Kao i legendarni američki Seabiscuit, i Haru-urara postat će zvijezda biografskog filma ove godine, ali u japanskom filmu neće biti pobjeđivanja. Nakon toga će ta sitna kobila krhke građe ostatak života provesti na farmi u sjeveroistočnom Japanu. Hoće li trkalište Koichi preživjeti gubitak svoje najveće zvijezde, koja to nije postala pobjedama, nego čistom upornošću i šarmom, ne zna se.
M.F.