Naravno da znate tko su Akira Kurosawa, Yukio Mishima i Banana Yoshimoto. No kakve vam koristi od toga ako se želite upucavati nekom jako mladom i načitanom Japancu dok, recimo, ispijate svoj sake u sushi baru i malo čavrljate o kulturi. I zato, evo sedam likova koje biste mogli spomenuti, tek toliko da ne ispadnete baš totalni bezveznjak.

1. KATSUHIRO OTOMO (48) - Ako baš moramo birati čovjeka koji je najzaslužniji za boom japanske kulture i mangamaniju na svjetskom tržištu, onda je to veliki strip crtač i majstor animacije Katsuhiro Otomo, otac megapopularnog crtića "Akira" (1988.). Osim što voli nagađati kako će Tokio izgledati 2030., crtati efektne eksplozije i naganjanja uličnih bandi na motorima, Otomo voli pisati i kratke priče te scenarije. Godine 1983. Katsuhiro je ušao u povijest i kao prvi ilustrator koji je dobio veliku japansku SF nagradu za strip "Domu", koja se dotad dodjeljivala isključivo za literarna djela.

 

 

2. HAYAO MIYAZAKI (61) - Prije šest godina oduševio je svijet epskim filmom "Princeza Mononoke". Ove godine u Berlinu je dobio Zlatnog medvjeda za crtić "Spirited Away", japansku verziju "Alise u zemlji čuda". No iako je film požnjeo više od 200 milijuna dolara, Miyazaki je, kao pravi Japanac, vrlo skroman čovjek pa kaže: "Pitam se zašto tako puno filmova tematzira nasilje i seks? Buljiti u crtiće 5 sati dnevno je sramotno i štetno jer guši dječju kreativnost. No daleko me više zabrinjavaju odrasli ljudi koji po vlakovima naprosto gutaju stipove. Bilo bi mnogo pametnije da malo počnemo raspravljati o učincima crtića na djecu..."

 

3. YOHJI YAMAMOTO (59) - Ne morate biti arhitekt ili dizajner koji drži do sebe i voli strogu geometriju da biste bili ludi za njegovim kreacijama. Znate već: sve crno ili bijelo, asimetrično, funkcionalno, plošno, a otkada je Yohji počeo trenirati borilačke vještine, sve je začinjeno Adidas tenisicama. Za sebe Yamamoto kaže da nije kreator već običan krojač, a iz principa ne radi haute couture. No premda je Yohji pravi kozmopolit, njegovo poimanje ljepote još uvijek je japansko pa kaže: "Ljepota nema nikakve veze s proporcijama i mjerama, važan je sadržaj." Evo, savršen materijal za Wima Wendersa i jedan mali dokumentarac. Op.a. Već snimljeno.

 

 

4. HARUKI MURAKAMI (53) - Tip je ljepuškast, drži do sebe, studirao je na prestižnom Princetonu, u osamdesetima je bio lud za glazbom pa je vodio jazz bar Peter Cat. U međuvremenu je uspio ući na listu bestselera, kupiti ogromnu vilu u blizini Tokija i zadržati luksuz da prezire medije, tako da Japancima malo ide na živce pa ga posprdno zovu 'Batakusai' (onaj koji traži kruha od zapadnjaka). No činjenica je da je Murakami vrlo popularan pisac u zemlji i svijetu, budući da dobro bilježi duh svog vremena - frivolnu pop kulturu i sve one koji se mogu strpati pod nazivnik 'egzotični osobenjaci' (puno dangubljenja, piva, sado-mazo filmova). Ako se želite uvjeriti bi li Haruki mogao doći na sljedeći FAK, odmah naručite romane: "Norwegian Wood", "Sputnik Sweetheart", "Underground".

 

5. TADAO ANDO (61) - Kada je trebalo graditi Benettonovu Fabricu u Trevisu ili Armanijev Teatro u Milanu, Talijani su prvo okrenuli baš njegov telefonski broj. Zašto? Zato što sve njegove gradnje izgledaju kao čardak ni na nebu ni na zemlji, tj. svojevrsne himne betonu, staklu, vodi i svjetlu. Inače, Tadao Ando je samouki majstor, a učio je gledajući japanske hramove. Zatim je malo radio kao profesionalni bokser, a malo gradio (Crkva od vode na Hokkaidu, Crkva od svjetla u Osaki, japanski paviljon za EXPO 1992., Pritzkerova nagrada 1995.). Većina njegovih čardaka je ipak podignuta u rodnom Japanu (oko 150). U trenucima odmora, Tadao predaje na Tokijskom sveučilištu ili gostuje na Harvardu i Yaleu. Kada mu je baš dosadno, onda se igra sa svojim psićem Le Corbusierom.

 

6. TAKASHI MURAKAMI (40) - Japanac koji se pobrinuo da sve te japanske anime i mange ne ostanu dvodimenzionalne je kipar Taksahi Murakami, kojeg u svijetu zovu i 'japanski Andy Warhol'. A kada su mu već zatakli taj nadimak, Takashi se pobrinuo da svojim radovima malo i šokira. Zadnji skandal se dogodio u Muzeju suvremene umjetnosti u Portlandu, kada je Takashi izložio svoje predimenzionirane skulpture japanskih tinejdžera u plastici. Naravno, svi elementi hentaija su bili tu: ogromne okice, još veće grudi i vodoskoci sperme. Na pitanje što je autor htio reći, Taskashi samo mudro odgovara: "Čujte, niti ja ne razumijem zašto bi Japanci morali voljeti grčke skupture..."

 

7. KYOTO JAZZ MASSIVE - Ako je itko od gorenavedene gospode zalužio titulu 'najizvoženijeg japanskog artikla', onda su to braća Shuya i Yoshihiro Okino - DJ-i, producenti i remikseri iz Japana koji su svojom future jazz glazbom doslovce preplavili cijeli svijet. Evo, prošlog mjeseca su gostovali na zagrebačkom Future Jazz Festivalu u klubu Aquarius i bacili sve plesače u trans. Braća su počela DJ-irati davne 1991. i puštati svoju mjuzu u undergorund jazz klubovima u Tokiju, Osaki i Kyotu, a ubrzo ih je otkrio i veliki DJ Gilles Peterson (BBC Radio 1). Otada šeću svijetom, brinu se za dobre vibracije u noćnim klubovima, povremeno svrate u Zagreb na puricu i mlince, a svoje sunčane naočale ne skidaju ni poslije ponoći. No niti one im baš ne pomažu previše, jer ih odaje mala digitalna videokamera koju (baš kao svaki normalan Japanac) ne ispuštaju iz ruku.