Duge noge i blesavi auti

Kako domišljati Japanci hostesama u minicama privlače posjetitelje onome čemu ih automobili nikada ne bi uspjeli te zbog čega ja u svom uvodniku nemam prostora za poneku sliku

Da je ženska ljepota oduvijek išla uz automobile, stara je i tisućama puta prežvakana tema. No, sada su se protiv toga neki čak i javno počeli buniti s obrazloženjem da neki drugi, jednostavno, pretjeruju. Središte zbivanja ove priče je Japan, točnije Salon automobila u Tokiu.

Dvije su činjenice već godinama poznate. Prva je svakako ona da su hostese na glavnom japanskom salonu automobila, onome u Tokiu, najskromnije odjevene u usporedbi s mladim damama zaposlenima na istom poslu, no po drugim zemljama svijeta. Druga činjenica koja je također poznata (nekih dvije i pol godine) jest ona da uz moje uvodnike nikada ne dolazi niti jedna slika, izuzmem li ovu prekrasnu karikaturu mene samoga, te da sam zbog toga s vremena na vrijeme poprilično tužan. No, vratimo se temi.

Jedan od najpoznatijih japanskih analitičara automobilske industrije, uposlenik tvrtke Mizuho Securities Co., izvjesni je gospodin Yoshio Watanabe koji je prigodom ovogodišnjeg Salona automobila u Tokiu konačno "odlučio progovoriti" o ovoj zanimljivoj temi. Naime, njegov je zaključak da auto industrija sve više priskače "vatrogasnim rješenjima" kako bi privukla posjetitelje na izložbe automobila poput ove. Uostalom, tokijski je Salon najposjećeniji na svijetu (oko 1,4 milijuna posjetitelja 2000. godine), a u toj su zemlji i minice najkraće. Kužite vezu?

Držeći cijelo vrijeme na pameti činjenicu kako japanska industrija općenito, a time i njezin automobilski sektor, sve više usporava u svom rastu, Watanabe je lukavo zaključio da većina muške posjetiteljske populacije ovogodišnjeg Tokyo Motor Show-a dolazi gledati komade, a ne kako bismo mi naivčine to mogli pomisliti - automobile. I premda ćete se sada vjerojatno svi vi složiti s mojim mišljenjem da Yoshio očito nikada nije bio na ZG Auto Show-u, u samom su se Japanu (poznatom prema tradicionalnom, nešto "liberalnijem" odnosu spram, hm, golotinje) počele podizati obrve, japanskog Vijeća Žena. Takvim ocjenama s vremenom se pridružio i Michael Delahanty, analitičar konkurencije pri koncernu DaimlerChrysler AG. On je, naime, zaključio kako "Na drugim kontinentima ne biste uspjeli natjerati žene da nose ovakvu odjeću, osim ukoliko ne rade za Hooters" (u prijevodu: "Sise", odnosno jedan poznati američki lanac kafića, op. ur.).

U čemu je, zapravo problem što ja nemam među ovim recima prostora za poneku fotku? Pa, u Tokiju su na hondinom štandu tako djevojke obučene u crvene i plave mini-suknje te se s visine polako spuštaju prema publici (koja je ispod njih, shvatili ste?) ovješene o nekakav trapez. Japanski je najveći proizvođač automobila, Toyota, npr. obukao svoje hostese u beige i bijele minice te samo poneku skromnu "krpicu" kao pokrivalo gornjeg dijela tijela, dok su cure na prostoru Panasonic Navigation Systemsa bile obučene u srebrnu, usko pripijenu odjeću.

S druge pak strane, nama koji nemamo love da odemo do Japana, preostaje tek Frankfurt s VW-ovim curama obučenim u suknje ispod koljena, tenisice i plastične bijele jakne (fuj!), ili Detroit gdje hostese uopće ne otkrivaju niti malo kože, ne koriste gotovo ništa šminke te isključivo nešto melju o izloženim modelima i to onim odvratnim južnjačkim akcentom deformiranog engleskog jezika.

Dakako, da sada netko ne bi rekao kako sam ja u stvari jedan "odvratnik" koji nema poštovanja spram ženskog roda, želio bih napomenuti da je sve što sam iznio napisano poradi čiste zabave mojih omiljenih čitatelja (ovo je disclaimer...). I konačno, nakon cijelog tog cirkusa i nebrojenih načina da se privuku posjetitelji do štandova na kojima su izloženi ionako većinom nezanimljivi stereotipno dizajnirani automobili, napomenut ću da cure u Japanu to rade za 82 USD dnevno - ne baš mnogo za jednu od najbogatijih zemalja svijeta!

Hrvoje Gattin