Suze sina razmetnoga

a o klisurah strme ljuti (I, 51)
a raskošna, jaoh, pernica (I, 101)
a ja od glada mrem pun tuge (I, 105)
a capćaše posred lica (I, 143)
a od lira prsi svoje; (I, 146)
a ona stara i skorjena (I, 159)
A ostriže s mrca vlase (I, 163)
A mažući raskrvavi (I, 175)
a ogoli primalitje (I, 179)
obećava, a ne vrši. (I, 252)
a u čelu stanovita (I, 303)
a na obrazu blijedo i mrazno (I, 305)
a pjenjaše pun gorkosti (I, 309)
a rigahu usta huda (I, 311)
bjehu, a noge k dobru lijene. (I, 318)
a za novu mû družinu (I, 332)
a u sebi što si opeta? (II, 78)
plam kî spraža, a ne vriježi, (II, 81)
a s pogledim svitle oči (II, 119)
a usti kê mnijah da med hrane (II, 125)
a podsmijesi vedri i slaci (II, 131)
a kad blazni, tad izdaje; (II, 142)
a u krepčinah svijeh privija; (II, 148)
a kad ga ima u pučini, (II, 159)
a od unuk se carskijeh hrane (II, 203)
a ne zna mu se ime sada! (II, 234)
a er je umrli život ovi, (II, 237)
a svaki dan vidi očito (II, 239)
a hoćemo mi da nami (II, 243)
A ako život naš je zgledan, (II, 245)
a što je sada, za čas neće (II, 249)
a u paklu nije ufanja, (II, 317)
a obslužujuć dobra djela (III, 53)
a u suzah vas ogreznu; (III, 94)
a sam grešnik ne umuče (III, 131)
a pogrdih njih svitlosti? (III, 138)
A to er se, jaoh, bolesti (III, 163)
a još vele ljepši gori (III, 191)
a najljepši Bog je paka (III, 203)
a u krivinah tko se ustara (III, 257)
a zvijezdami svijem naredi (III, 273)
a povjetarce oživljiva. (III, 276)
a za lijeke bilje usplodi; (III, 284)
a ja biću s grijeha zloga (III, 323)
a splijevaju u nj se u vike (III, 335)
a ovi uzdasi odkrivaju (III, 497)
a otac ga blagi srete (III, 539)

„Ah, ter ja sam mladac mili, (I, 73)
Ah, ja nijesam kî sam bio (I, 85)
Ah, na ovo li bludnos tvoja (I, 109)
Ah, nesvijesna, kâ ne gledaš (I, 115)
ah, bezočna, kâ spovijedaš (I, 117)
Ah, s kijem se nijesi stala? (I, 127)
Ah, mâ svijesti zapanjena, (I, 157)
Ah, prem ziđe na pržini (I, 355)
Ah, dosta se jednom samo (I, 385)
Ah, sram jezik veće veže (I, 397)
Ah, ljepoto draga očima (II, 31)
ah, sad poznam mû krivinu! (II, 102)
Ah, spoznanje pričestito! (II, 103)
Ah, i ostavih mjesto rodno (II, 133)
Ah, sad imam pamet hitru, (II, 163)
Ah, nije život ljudcki drugo (II, 169)
ah, viđ što su u ovo doba: (II, 209)
Ah, što je od njih sad ostalo (II, 215)
Ah, da u što možeš rijeti (II, 253)
ah, jaoh, zašto ne imamo (II, 267)
Ah, jednaka smrt je svima, (II, 277)
ah, i svak zna da umrijeće, (II, 278)
Ah, mâ dušo, trepti i čezni (II, 313)
Ah, da li se ne sramuješ (II, 331)
Ah, što vidjeh sinje more, (III, 145)
ah, da mi je ufat moći (III, 159)
„„Ah, nut gleda' naše gizde, (III, 172)
ah, nut kao smo lijepe i drage, (III, 173)
Ah, jaoh, plačne oči moje, (III, 217)
ah, i da se grijeh moj skrati, (III, 221)
Tko sam? Čovjek? Ah, jaoh, kako? (III, 241)
ja smio sam, ah, jaoh, Bože, (III, 248)
Ah, mâ dušo, tužna odveće! (III, 259)
Ah, eto se učinilo (III, 331)
Ah, još da sam tvrđi od stijene (III, 397)
Za želud li, ah, jaoh, meni! (III, 409)
jaoh, sin tvoj sam, ah, spomeni, (III, 443)
Ah, jaoh, treptim vas u trudu, (III, 445)
„„Ah, jaoh, ćaćko!”” rijeću, rijeću. (III, 474)
ah, daj među slugam tvojim (III, 477)
Ah, kad smislim ki čestiti (III, 487)
Ubogar sam, ah, jaoh, oni (III, 499)
Ah, besjedom riječ smetena (III, 529)

ako s moje slabe svijesti (I, 23)
Ako ja sam oni isti (I, 79)
ako u meni nije mene; (I, 86)
I ako pričuh u kê doba (I, 325)
ako rodjak kî me kara, (I, 329)
ako i zvijeri ne bi strane (II, 29)
A ako život naš je zgledan, (II, 245)
jer ako se volja oprijeće, (III, 17)
ne promislih ako time (III, 143)
ako ne htjeh mislit na se, (III, 148)
ako misô nije mislila (III, 153)
ako otac tvoj darova (III, 176)
reci srcu: lijepo ako je (III, 187)
Er ako ljepos kâ se pazi (III, 193)
Nu ako inim u tamnosti (III, 235)
ako u sebi sebe vidim. (III, 240)
Ako se ini puni jada (III, 343)
Ako je druzijem žao veoma (III, 349)
Ako u tešku su ini vaju, (III, 355)
Ako u puti, čijem boluju, (III, 361)
Ako inijem psovka ohola (III, 367)
Ako druzi žalos ćute (III, 373)
da ako t' ocem ja zvat budu, (III, 447)
nu ako s' otac moj svakako (III, 471)
ako jedna suza grozna, (III, 525)
ako jedan uzdah vrući (III, 526)

željan uzdah, ali usiljen (I, 255)
ali ona nemilosna (I, 419)
Ali svakčas gdje gledamo (II, 265)
ali s mukam jednacima (II, 279)
Ali obrnut i svrnuti (III, 13)
boli, ali ne pristaje (III, 68)
Plače, ali plačom žudi (III, 73)
„Ćaćko! zgriješih”; ali opeta (III, 101)
ali ufam da je u Boga (III, 383)

anđeo

anđela

kruh prisveti od anđela, (III, 413)

anđeoski

anđeoska

Anđeoska je tebe straža (II, 325)

besjeda

besjeda

sve je pričica i besjeda! (I, 434)

besjede

kî daždijahu med s besjede, (II, 220)

besjedom

Ah, besjedom riječ smetena (III, 529)

besjedu

besjedu istu glasit uze: (III, 100)

beskrajan

beskrajnoj

i beskrajnoj po pučini (II, 177)

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
na obrazu bez obraza. (I, 174)
ja ju gledam bez pristanja, (I, 203)
bez ozira, bez milosti. (I, 288)
bez ozira, bez milosti. (I, 288)
Bez pristanka š njima šetah (I, 337)
bjehu, neka bez jezbine (I, 374)
moje bitje sve bez reda, (I, 400)
i bez zdravja i bez časti (I, 410)
i bez zdravja i bez časti (I, 410)
glas bez riječi, riječ bez vjere; (II, 88)
glas bez riječi, riječ bez vjere; (II, 88)
pravo dobro bez oblaka, (II, 106)
stoj bez misli i bez truda; (II, 184)
stoj bez misli i bez truda; (II, 184)
gluha i slijepa bez ozira, (II, 197)
gdi u vedrini bez oblaka (II, 284)
bez ufanja, bez milosti. (II, 300)
bez ufanja, bez milosti. (II, 300)
bez svrhe su i bez kraja, (II, 316)
bez svrhe su i bez kraja, (II, 316)
neg skončanje bez skončanja. (II, 318)
ki je bez slike sebi slika? (III, 198)
plač'te, plač'te bez umora; (III, 220)
druzi stoje bez pokoja, (III, 362)

bezakono

bezakono

i tko srnu bezakono (III, 31)

bezobrazan

bezobrazno

bezočanstvo bezobrazno. (I, 306)

bezočan

bezočna

ah, bezočna, kâ spovijedaš (I, 117)
bludna, bezočna i lakoma. (I, 372)

bezočanstvo

bezočanstvo

bezočanstvo bezobrazno. (I, 306)

bijel

bijela

biser za ures bijela vrata: (I, 250)
neumrla, čista i bijela, (II, 320)
neće izagnat zora bijela, (III, 161)

bijeli

ter pod snijegom vrsi bijeli (I, 53)
Bijeli golub sred kih strana (III, 455)

bijelijem

z bijelijem danom noćne sjene: (II, 6)

bijelo

da za crno bijelo ukaza (I, 173)

bijelom

bijelom rukom snijeg nadhodi, (I, 155)

bijen

bijen

od bolesti valom bijen je, (III, 334)

bilje

bilje

a za lijeke bilje usplodi; (III, 284)

biljega

biljege

Ja biljege videć ove, (I, 241)

biser

biser

biser za ures bijela vrata: (I, 250)

bistar

bistri

Ter jakno orô bistri upira (III, 55)

biti

biju

biju vali kako gore (II, 172)

biti

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
s kih mi dvorba bi činjena, (I, 94)
bi načinit toli znana (I, 171)
Nu bi šteta mala bila (I, 283)
bi mi od sumnje sjen mâ ista. (I, 342)
svim tijem ne bi stoti dio (I, 431)
Zasve er bi pravda bila (II, 25)
ako i zvijeri ne bi strane (II, 29)
i bi, kao ti, prije tebe; (II, 260)
Čovjek tada ki bi prija (III, 49)
Tim bi rekao od njih svaki (III, 103)
Dar bi njegov mâ sloboda: (III, 265)
Tim još kad bi moglo biti (III, 313)
da količak bi grijeh prije (III, 381)
Dosta, dosta bi svijet dvoren (III, 403)
ne može izrijet što bi htjela, (III, 530)

biće

rijeću, i molba biće ovaka: (III, 426)

biću

a ja biću s grijeha zloga (III, 323)
Sam ja biću vrh svih zviri (III, 325)
ja prav sudac biću na to; (III, 466)

bijehu

kê mu uzrok bijehu od jada, (II, 16)

bila

Nu bi šteta mala bila (I, 283)
Zasve er bi pravda bila (II, 25)
u ružicah zora bila (II, 122)

bili

vazda bili, ljeti i zimi, (I, 124)
bili od tamne smrti moje, (II, 130)

bilo

Što je bilo, prošlo je veće, (II, 247)

Ah, ja nijesam kî sam bio (I, 85)
Tko ti bio nije sred krila? (I, 128)
tko sam bio, tko sam sada.” (I, 444)

biše

na hrek jedan suh se biše (I, 59)
priobrazila sliku biše (I, 160)
dala od prije mnozijem biše! (I, 354)
krug malahan vas svit biše (II, 226)

bit s naprava ljepši žudim: (I, 218)
prvi u tomu čim bit želi, (III, 107)
kâ bit žalos mala neće? (III, 261)
Bit najmanji mâ je slava (III, 479)

biti

što ima biti, nije još toga, (II, 248)
mrtvu biti od potrebe, (II, 262)
Tim još kad bi moglo biti (III, 313)

bivši

bivši u oči moje uprla (III, 183)

bjeh

Bjeh obličje izgubio (I, 295)

bjehu

Nje svi čini bjehu drazi (I, 151)
mojijeh rana bjehu lici. (I, 258)
bjehu, a noge k dobru lijene. (I, 318)
bjehu, neka bez jezbine (I, 374)

bješe

kâ svim bješe život spela, (I, 10)
Bješe zlatan pram vrh čela (I, 139)
bješe svega priklopila. (I, 396)
sve što bješe rijet spravio (III, 119)
kijem svijet bješe priklopila (III, 124)
ostalo se bješe od paše, (III, 128)

bud prijatelj moj najdraži!" (I, 348)

bude

još perivoj bude ugodan (III, 23)
bude u nijedno viku doba; (III, 166)

budem

ne budem se nazret moći. (III, 234)

budu

da ako t' ocem ja zvat budu, (III, 447)

bitje

bitja

idem k raspu bitja moga; (I, 418)

bitje

kim me bitje iskorijepi; (I, 134)
moje bitje sve bez reda, (I, 400)
bitje rasu i iskorijepi (III, 26)
bitje moje prinevoljno; (III, 226)
dâ mi život, bitje, stanje, (III, 287)

bjegući

bjeguća

zrak bjeguća svoga plama, (III, 184)

bjelodano

bjelodano

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

bježati

bježe

da i zvijeri bježe prike, (II, 35)

bježeć

iz ćaćkova bježeć doma, (III, 351)
Bježeć razlog, slidić volju, (III, 481)

bježi

Ona bježi, ja ju slidim, (I, 211)
i iz mojijeh bježi ruka, (I, 260)
Jedno ufanje ko sveđ bježi; (II, 79)
Bježi kud znaš, što hoć' čini, (II, 175)

blag

blag

Blag Jezuse, i ti prosti (I, 19)

blage

dvorne i blage ljubovnice (I, 112)
koli jasne, toli blage! (III, 174)

blagi

gane Višnji blagi volju, (III, 45)
a otac ga blagi srete (III, 539)

blagom

Gdi razumni s riječi blagom (II, 219)

blago

blaga

sin kî dio blaga očina (I, 55)
sve što imam zlata i blaga: (I, 274)
da mi svaka blaga isteče, (III, 274)

blago

blago lijepo potrati (I, 286)
Er kao dah joj sve mê blago (I, 403)
prosvitli ga blago dosti (II, 11)
ljepos, blago, snaga i hvala, (II, 195)
zdravje, imanje, dobro i blago. (III, 348)

blato

blato

ti od gnusobe mrtvo blato; (III, 464)

blazniti

blazni

zmiju grije, lava blazni, (I, 360)
a kad blazni, tad izdaje; (II, 142)

blažen

blažena

sasma uživa sveđ blažena (II, 292)

blaženi

ostaviću pir blaženi, (III, 411)

blijed

blijedo

a na obrazu blijedo i mrazno (I, 305)

blijedeti

blidim

kako za njom gasnem, blidim, (I, 213)
Sve zaman je: treptim, blidim, (III, 239)

blijede

blijede kože suhor tmasti. (I, 162)

blijedi

blijedi, uzdiše i umira. (I, 240)
blijedi lice svekoliko, (I, 261)

blud

blud

na običajni blud nečisti (I, 417)

bluda

krv smrdeću gnusna bluda. (I, 312)

blude

rasu čim svê blude tiri (I, 56)

bludim

ti privraćaš bludim tvima (II, 53)

bludu

U smrdeću bludu mnogu (I, 391)
Ja u taštu stratih bludu (I, 439)

bludan

bludna

bludna, bezočna i lakoma. (I, 372)

bludni

Tvoji su bludni prijatelji (I, 123)
bludni oganj kî požeže (I, 399)

bludnom

da potamne bludnom sjenim (II, 64)

bludno

bludno

Jedan pogled bludno striljen, (I, 253)
tere bludno i smiono (III, 33)

bludnos

bludnos

Ah, na ovo li bludnos tvoja (I, 109)
što mâ bludnos većma žudi (I, 352)
bludnos moja ne ostine; (I, 376)

bludnosti

u bludnosti koji ginu; (I, 334)

donijet bo je svâ odluka (I, 35)

bodežljiv

bodežljiva

sad je drača bodežljiva (II, 123)

pravi čovjek si i Bog pravi, (I, 12)
Ona i trbuh moj Bog s nebi (I, 373)
kakav li opet Bog od vika (III, 197)
a najljepši Bog je paka (III, 203)

Boga

kî od Boga oca ishodi (I, 15)
i od tebe, sina Boga, (I, 16)
srama od ljudi, straha od Boga! (I, 120)
sram poplesah, Boga ostavih. (I, 294)
Boga ostavit pri taštini (III, 206)
Uvrijedila ti si Boga (III, 262)
ali ufam da je u Boga (III, 383)

Bogom

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

Bogu

ljudem Bogu posvećenim (II, 62)
Gdi u ljubljenom svomu Bogu (II, 289)
k Bogu imam moje uvike (III, 155)
svijetu i Bogu ti sakrivi, (III, 465)

Bože

ja smio sam, ah, jaoh, Bože, (III, 248)

bogat

bogat

znan, plemenit, bogat, vrijedan, (I, 77)
njegda bogat, njegda služen, (III, 482)

bogata

da me smiri tijem bogata. (III, 282)

bogati

plemeniti i bogati (II, 212)

bogatstvo

bogatstvo

i bogatstvo u uboštvo, (I, 69)

bojati

bojim

Ja se bojim da ovako (III, 469)

bojazan

bojazni

tjera iz srca svih bojazni (II, 152)

boles

boles

željet boles tešku toli, (III, 69)
žalos brani, boles ne dâ; (III, 88)
meni misli boles daju, (III, 357)
koju boles, jaoh, ja čuju, (III, 363)
oštra boles, er u zlobi (III, 370)
jaoh, i boles, koja uze (III, 533)

bolesti

od bolesti i od svih muka (III, 71)
tim s bolesti teške umuknu (III, 95)
A to er se, jaoh, bolesti (III, 163)
od bolesti valom bijen je, (III, 334)
bolesti u mê, jaoh, bolesti! (III, 340)
bolesti u mê, jaoh, bolesti! (III, 340)
bolesti su prijeke i ljute (III, 375)

boliti

bole

bole s dobra izgubljena, (III, 344)

boleć

Tim boleć se i plačući (III, 79)

boli

mojim se ona trudom boli (I, 267)
da se od grijeha boli i plače. (III, 66)
Od grijeha se plače i boli, (III, 67)
boli, ali ne pristaje (III, 68)
čijem se boli srce i kaje, (III, 380)

bolim

jaoh, i ja se bolim sada, (III, 345)
ja se bolim za to isto, (III, 352)

boljeti

boljet

moj se život boljet obrô, (III, 317)

boljezan

boljezan

koju ćutim ja boljezan: (III, 430)

boljezni

muka je vječna, nje boljezni (II, 315)

bolovati

boluju

Ako u puti, čijem boluju, (III, 361)

božji

božja

Pokli Božja veličina (II, 1)
Božja pomnja ti najdraža (II, 327)
božja kakva scijeniš da je? (III, 196)

božje

veće božje da je smiljenje, (I, 41)
božje ruke svemoguće (III, 41)
Milosrdje je božje veće (III, 385)
hvali božje svak milosti. (III, 552)

božjih

da si djelo Božjih ruka." (II, 336)

božju

sliku božju, dare draže; (III, 202)

braniti

bran'

bran' se oružjem, zlato trati, (II, 185)

brani

dođem gdi mâ lijepa brani. (I, 234)
i obećava, i opet brani (I, 268)
žalos brani, boles ne dâ; (III, 88)
da me brani od zlijeh šteta, (III, 280)

brašno

brašno

naći brašno u želudu. (I, 108)

brašnom

obilnim se brašnom hrane, (I, 104)

breme

bremena

od bremena su uzorana; (II, 232)

bridak

britki

na mač britki od pjeneza (I, 230)

briga

brige

nađoh jade, brige i tuge, (II, 136)

brlog

brlogu

živuć kao zvijer u brlogu (I, 393)

broditi

brodi

svijet kružeći Indije brodi, (II, 178)

broj

broju

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)

brza

Što li gledah brza krila (III, 151)

captjeti

capćaše

a capćaše posred lica (I, 143)

carski

carskijeh

a od unuk se carskijeh hrane (II, 203)

carstvo

carstva

Gdi su istočna carstva stara? (II, 229)

celivati

celivam

U zdravlju Tvoga Gospostva Plemenitoga, komu ja srčano ruke celivam. (Posveta)

celov

celov

molbu i celov dâ mu tada (III, 542)

celovom

Celovom te slacijem truje, (II, 145)

cičati

ciči

s kih se u paklu ciči i huka. (III, 72)

cijeć

cijeć

Iz cijeć grijeha tolikoga (III, 260)

cića

kad promislim cića jada (I, 443)

cijeniti

cijenjahu

kî cijenjahu njegda u slavi (II, 213)

cijepati

cijepa

na zlo srnem kô me cijepa; (I, 276)
cijepa srce mê napola (III, 369)

ckiliti

ckili

gdi plam svijeće ckili milo, (II, 93)

ckniti

ckneći

i ne ckneći k ocu odleti; (III, 536)

ckvrniti

ckvrniš

priljubostvom mnokrat ckvrniš, (II, 50)

da i dan kao noć crn mi ostane. (III, 168)

crna

suha zemlja crna lica. (I, 102)
roditelj je crna vrana? (III, 456)

crni

puni grada crni oblaci. (II, 132)

crnih

dno pakljenih crnih jama, (II, 296)

crno

da za crno bijelo ukaza (I, 173)

crnoj

neka u ovakoj crnoj noći (III, 233)

crnu

u pepelu mû čas crnu. (I, 402)

crniti

crniš

ime tlačiš, zraku crniš, (II, 52)
tobom crniš tvê prikore. (III, 462)

što nečisti crv izije: (I, 34)
Nijesam, nijesam neg crv jedan (III, 242)

crvima

i crvima ize iz usti, (I, 164)

cvijet

cvijet

cvijet čistoće svoje mile (II, 44)

cvit

kami u cvitju, cvit na snigu, (I, 363)
Tako jak cvit od uresa (I, 421)

cvijetak

cvijetak

svilu oblačim, cvijetak nosim, (I, 219)

cvijetje

cvijetje

na ušiju cvijetje nosi, (I, 183)
na prsijeh cvijetje stoji; (I, 184)
cvijetje u rukah, cvijetje svuda (I, 185)
cvijetje u rukah, cvijetje svuda (I, 185)

cvijetjem

Za me cvijetjem razlicime (III, 295)

cvijetju

i ona u cvijetju zmija huda. (I, 186)

cvitja

trepte od cvitja perivoji; (I, 182)

cvitje

da svû zimu skrije u cvitje. (I, 180)

cvitju

kami u cvitju, cvit na snigu, (I, 363)

cviliti

cvili

da od grešnika koji cvili, (III, 519)

cvjetati

cvjeta

da što jutrom zene i cvjeta (III, 141)

čas

čas

a što je sada, za čas neće (II, 249)
kâ čas po čas zgodu pazi (II, 269)
kâ čas po čas zgodu pazi (II, 269)

čase

gdi smućeno vri na čase, (III, 146)

čas

čas

u pepelu mû čas crnu. (I, 402)
čas i pamet i imanje (I, 440)

časti

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
plešući ozir časti odreći (I, 386)
i bez zdravja i bez časti (I, 410)

čekati

čekajući

čekajući stvari veće. (I, 216)
čekajući mješte groba (II, 23)

čekam

tijem što čekam tužan odi? (III, 389)

čelo

čela

Bješe zlatan pram vrh čela (I, 139)

čelo

Glava, čelo, oči, uši, (I, 319)

čelu

a u čelu stanovita (I, 303)

čemer

čemere

sve čemere jezik žive, (I, 310)

čemerom

čemerom su otrovane. (II, 126)

čemeran

čemerna

Tim s čemerna skupa ujedno (III, 341)

čestit

čestita

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)

čestiti

ti vas ures njih čestiti (II, 75)
Ah, kad smislim ki čestiti (III, 487)

česvina

česvinam

Pod česvinam grm prignuti (I, 49)

čeznuti

čezni

Ah, mâ dušo, trepti i čezni (II, 313)

čim

čim

čim razmišljam vrh dubina (I, 20)
rasu čim svê blude tiri (I, 56)
Tuj čim skončan u životu (I, 61)
čim oblipi i namasti (I, 161)
pocrniti čim stanuješ (II, 333)
i satrena čim ga pazi, (III, 46)
prvi u tomu čim bit želi, (III, 107)
Nu po licu čim plač pisa (III, 115)
Platna tvoja čim vezijahu (III, 169)
zlo i dobro ter čim vidim, (III, 293)
čim me u srdžbi tako uskara: (III, 450)
Tuj čim svijetle prve odjeće (III, 547)

čin

čini

Nje svi čini bjehu drazi (I, 151)

činiti

čini

Nje svi čini bjehu drazi (I, 151)
jedno misli, drugo čini: (I, 191)
Bježi kud znaš, što hoć' čini, (II, 175)
Nu smrt ovo nije što čini (II, 271)
čini oganj da me zgriva, (III, 275)
spozna ko mu dobro čini (III, 321)
i čini mi mrijet spomena; (III, 346)
spomena me čini mriti, (III, 489)

činjen

činjena

s kih mi dvorba bi činjena, (I, 94)

čis

čis

nov u srcu, čis u duši; (III, 30)

čista

neumrla, čista i bijela, (II, 320)

čiste

čiste želje, misli svete (II, 63)

čisti

sviono ruho, grimiz čisti, (I, 81)

čistomu

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

čistoća

čistoće

cvijet čistoće svoje mile (II, 44)
Od čistoće ja vir živi, (III, 463)
od čistoće na nj postavi, (III, 548)

čovjek

čoek

čoek se rodi, mrijet počina. (II, 174)
čoek u srcu miran nije, (II, 238)

čovjek

pravi čovjek si i Bog pravi, (I, 12)
Dan večerom, čovjek svrhom (I, 43)
Čovjek tada ki bi prija (III, 49)
Tko sam? Čovjek? Ah, jaoh, kako? (III, 241)
er htje da sam čovjek vlada (III, 269)

čovjeka

i priliku od čovjeka; (I, 296)
kad čovjeka umrloga (II, 9)
grijeh čovjeka i porazi, (III, 44)

čudan

čudna

djela čudna i zamerna; (III, 8)
vrh svijeh čuda čudna u sebi (III, 38)

čudo

čuda

čuda ostala sva nadhodi; (III, 16)
vrh svijeh čuda čudna u sebi (III, 38)

čuti

čuje

pače u smrti život čuje (III, 213)

čuješ

samosilna svud se čuješ, (II, 71)

čuju

koju boles, jaoh, ja čuju, (III, 363)

čuti

jaoh, molitvu nećeš čuti (III, 521)

čuvati

čuva

svaki čuva svoje strane. (III, 114)

ćaćko

ćaćka

Ćaćka moga dvorne sluge (I, 103)

ćaćko

„Ćaćko!” i da veće izusti (III, 91)
„Ćaćko! zgriješih”; ali opeta (III, 101)
prid tvojijem, ćaćko, obrazom (III, 434)
Ćaćko dragi, ćaćko mili, (III, 439)
Ćaćko dragi, ćaćko mili, (III, 439)
„„Ah, jaoh, ćaćko!”” rijeću, rijeću. (III, 474)
Umoli se, ćaćko, umoli (III, 505)
milosrdju, ćaćko, tvomu!”” (III, 510)
Pomiluj me, ćaćko mili; (III, 517)

ćaćku

sad, sad poću k ćaćku momu, (III, 422)

ćaćkov

ćaćkova

iz ćaćkova bježeć doma, (III, 351)

ćud

ćudi

tvrda srca, prijeke ćudi (III, 326)

ćutjeti

ćute

Ako druzi žalos ćute (III, 373)

ćuti

što ne ćutim ja ti ćuti: (III, 227)

ćutim

što ne ćutim ja ti ćuti: (III, 227)
koju ćutim ja boljezan: (III, 430)

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
da se od smrti svijet izliječi, (I, 9)
da on objavi s moga glasa (I, 17)
i da prostit vlas višnja je (I, 29)
veće božje da je smiljenje, (I, 41)
sad u sebi, jaoh, da gdi je (I, 80)
plijen od smrti da je svâ dika (I, 167)
da za crno bijelo ukaza (I, 173)
da ih koralji zarumene; (I, 178)
da svû zimu skrije u cvitje. (I, 180)
Ja opet milos da isprosim, (I, 217)
i ono što je da je neću: (I, 224)
kaže ino da ne želi (I, 237)
pjenez veći da potratim; (I, 244)
da me u trudu već ne hrani, (I, 266)
tako hitro da ti kaže (I, 269)
da si ti kriv što ona laže. (I, 270)
da me nije usilila (I, 285)
da proždorstvo vječno zaspe; (I, 316)
da se o meni zlo govori, (I, 326)
prikleh mu se da se vara. (I, 330)
da oči gdi i ja ne upira (I, 340)
još da na nju ne pogleda, (I, 344)
da ne kaže unaprijeda (I, 398)
da uboštvo moje nago (I, 405)
i da mi je kosti ižela, (I, 407)
ter da sam se ogolio (I, 409)
i da veće sunca dio (I, 411)
Da su od zlata polja i gore, (I, 427)
da sve rijeke zlatom teku, (I, 428)
da je pučina zlatna more, (I, 429)
da vas saj svijet zlatan reku, (I, 430)
i da stâše za satrti (II, 17)
da želeći dobro svako, (II, 21)
da me proždre zvjerska utroba? (II, 24)
da i mrtav na sto dila (II, 27)
da i zvijeri bježe prike, (II, 35)
da potamne bludnom sjenim (II, 64)
i da plijen je tvoga obraza (II, 65)
poznam da su ljute zmije, (II, 117)
a usti kê mnijah da med hrane (II, 125)
da nije ništor vjekovito. (II, 240)
a hoćemo mi da nami (II, 243)
kî smo od zemlje svrhe ne da? (II, 244)
Ah, da u što možeš rijeti (II, 253)
da se uzdaš veće odi? (II, 254)
da, kao njemu, i tebi je (II, 261)
da za tobom rode opeta (II, 263)
da te ubije i porazi? (II, 270)
da sve umrle narav stiže, (II, 272)
ah, i svak zna da umrijeće, (II, 278)
da tu u vijeke vijeka gore (II, 297)
on neumrli da te spase, (II, 329)
Ah, da li se ne sramuješ (II, 331)
da si djelo Božjih ruka." (II, 336)
Da ozeleni i procvjeta (III, 1)
prut usušen, da šibika (III, 2)
i da Lotu starom žena (III, 5)
Nu da pustoš hridna i strma, (III, 19)
da progleda, da se skruši, (III, 29)
da progleda, da se skruši, (III, 29)
da s milosti zgora dane (III, 35)
da se od grijeha boli i plače. (III, 66)
teža i veća vele da je (III, 70)
da ukaže skrovne jade (III, 82)
hoće da riječ izgovori, (III, 87)
„Ćaćko!” i da veće izusti (III, 91)
kako da mu srce puknu. (III, 96)
da se tjera i prigoni (III, 104)
da on izreče grijeh opaki, (III, 105)
da što jutrom zene i cvjeta (III, 141)
da je minuća ljepos svime? (III, 144)
jaoh, da tako sred pučine (III, 149)
da vrh zemlje u istu mjeru (III, 154)
ah, da mi je ufat moći (III, 159)
da smrknute tvoje sjeni (III, 160)
da mi svijetli dan izljesti (III, 165)
da i dan kao noć crn mi ostane. (III, 168)
rekbi da mi govorahu: (III, 171)
božja kakva scijeniš da je? (III, 196)
još da umre, žive uvike, (III, 212)
ah, i da se grijeh moj skrati, (III, 221)
znajuć da vlas tvâ sve može, (III, 250)
er htje da sam čovjek vlada (III, 269)
da me vriježi nebu reče, (III, 272)
da mi svaka blaga isteče, (III, 274)
čini oganj da me zgriva, (III, 275)
Dâ red vodi da me očisti, (III, 277)
da me uzdrži zemlji opeta (III, 278)
da me brani od zlijeh šteta, (III, 280)
da me smiri tijem bogata. (III, 282)
na mû službu htje da stoji (III, 285)
dobro od zla da razdijelim; (III, 290)
dâ mi razlog da one stvari (III, 291)
da se u vijeke ne umira (III, 314)
i da pakô strahoviti (III, 315)
da osuđuje grijeh me u pakô. (III, 378)
da količak bi grijeh prije (III, 381)
ali ufam da je u Boga (III, 383)
kajan grešnik da pogine; (III, 388)
Ah, još da sam tvrđi od stijene (III, 397)
zasve da me ti odili, (III, 441)
da ti život poda meni.”” (III, 444)
da ako t' ocem ja zvat budu, (III, 447)
Ja se bojim da ovako (III, 469)
da ti praštaš tko se kaje. (III, 492)
ja ubogar ki da gane (III, 500)
da od grešnika koji cvili, (III, 519)
da rasladi trud pokojom. (III, 546)

Er kao dah joj sve mê blago (I, 403)

Dan večerom, čovjek svrhom (I, 43)
noć kû za dan slijepac obra, (II, 82)
a svaki dan vidi očito (II, 239)
ti od života dan izvodiš, (II, 321)
da mi svijetli dan izljesti (III, 165)
da i dan kao noć crn mi ostane. (III, 168)

dane

da s milosti zgora dane (III, 35)

danom

z bijelijem danom noćne sjene: (II, 6)

mješte sluga, u noći i u dne (I, 93)
U to život u dne, u noći, (I, 271)
U dne, u noći, ljeti i zimi (I, 379)

Plač'te, plač'te sve dni svoje, (III, 219)
zli odmetnik sve dni svoje (III, 329)

danu

danu

neka ne mi, danu druzi (I, 389)
Danu misli slugam nami (III, 175)

Dar bi njegov mâ sloboda: (III, 265)
za me plodna dar sjemena (III, 303)

dara

zlobnim raspom svojih dara (III, 449)

dare

sliku božju, dare draže; (III, 202)

darove

u razlike njoj darove (I, 243)

darovati

darova

ako otac tvoj darova (III, 176)

dati

žalos brani, boles ne dâ; (III, 88)
Dâ red vodi da me očisti, (III, 277)
dâ mi život, bitje, stanje, (III, 287)
dâ mi razlog da one stvari (III, 291)
molbu i celov dâ mu tada (III, 542)

podsmijeh: „Daj mi srce tvoje!” (I, 148)
veljaše opet: „Daj ga meni!” (I, 149)
daj proplači ti, kamene, (III, 225)
ah, daj među slugam tvojim (III, 477)

daje

trud mu i malo vode daje. (II, 114)
kakav svit je i što daje: (II, 140)
gdi on dobar daje dobro (III, 215)

daju

daju kletim kî se prle, (II, 304)
meni misli boles daju, (III, 357)

dala

dala od prije mnozijem biše! (I, 354)

dati

ne imaše jôj česa dati (I, 406)

davati

davam

Ja razumjet sebi davam (I, 223)

daždiv

daždivi

mrazni sjever, jug daždivi (III, 112)

daždjeti

daždeć

obilnije daždeć suze (III, 98)

daždi

daždi od ognja, gradi od strila; (II, 306)

daždijahu

kî daždijahu med s besjede, (II, 220)

daždite

jur daždite pravednoga, (III, 418)

dičiti

dičeći

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

diči

Zraci kijem se život diči (II, 127)

dijeliti

dijeli

milos Višnji dijeli s vrhom (I, 45)
s usta i s oči se i ne dijeli. (III, 108)

dili

nerazdijeljen gdi se dili (III, 412)

dika

dika

plijen od smrti da je svâ dika (I, 167)
neba je zraka svijeta dika, (II, 323)

diku

strenu ostavim diku opalu. (I, 426)

vjetar, magla, sjen, dim, ništa. (II, 90)
na ognju vosak, dim na vitru, (II, 165)

dima

za svu platu vjetra i dima. (I, 264)

dijelom

stotijem dijelom, jaoh, ne mogu (III, 359)

dila

da i mrtav na sto dila (II, 27)

sin kî dio blaga očina (I, 55)
od mene se svaki dio (I, 297)
i da veće sunca dio (I, 411)
svim tijem ne bi stoti dio (I, 431)

divji

divje

gledaš visjet divje hraste, (I, 52)

divjijeh

u pustinji divjijeh gora (III, 62)

dizati

diže

vječni od raja život diže: (II, 274)

djeca

djecu

mrijeti i djecu u povoju, (II, 266)

djelo

dila

gnusoba me s tamnih dila (I, 395)
sva ostala huda dila. (III, 516)

dili

er zaplatit dobrijem dili (III, 358)

dilo

nu je zaludu svako dilo. (I, 228)

djela

na vrlja se djela spravih, (I, 293)
djela čudna i zamerna; (III, 8)
suh prut, s dobrijeh djela zene (III, 50)
a obslužujuć dobra djela (III, 53)

djelo

da si djelo Božjih ruka." (II, 336)
djelo najviše i najvruće. (III, 42)

djetece

djetecu

kao djetecu koji hrli (II, 92)

djevojčica

djevojčice

Djevojčice prigizdave (II, 43)

djevstvo

djevstvu

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

dno pakljenih crnih jama, (II, 296)

njekada se do nebesa (II, 200)
jedan hip je sve do smrti. (II, 252)
od istoka do zapada. (III, 270)

doba

doba

I ako pričuh u kê doba (I, 325)
i u doba toj smeteno (II, 137)
ah, viđ što su u ovo doba: (II, 209)
bude u nijedno viku doba; (III, 166)
kê u svako lijevam doba, (III, 496)

dobar

bolju

gostim, dvorim, bolju sreću: (I, 226)

dobar

gdi on dobar daje dobro (III, 215)
Ja sam dobar i pravedan, (III, 457)
nu ištom na put dobar tako (III, 537)

dobar'

On ko dobar' svacih mnoštvo (I, 67)

dobra

a obslužujuć dobra djela (III, 53)

dobre

kê znam dobre samo želim; (III, 292)

dobri

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)
dobri će i zli mrijet jednako, (II, 281)
nu u raj dobri, zli će u pakô. (II, 282)
Dobri će u raj puni uresa, (II, 283)
zašto Višnji dobri neće (III, 387)

dobrijeh

suh prut, s dobrijeh djela zene (III, 50)

dobrijem

dobrijem kîh je za se obrô. (III, 216)
er zaplatit dobrijem dili (III, 358)

dobro

gdi on dobar daje dobro (III, 215)

dobitnik

dobitnici

dobitnici oglasiše? (II, 224)

dobitnik

i ja dobitnik š njim izbrani (I, 233)
i dobitnik neka ostane (III, 113)

dobro

dobra

dobra izvanja izgubiti, (I, 284)
zlo u slici prazna dobra; (II, 80)
bole s dobra izgubljena, (III, 344)

dobro

da želeći dobro svako, (II, 21)
pravo dobro bez oblaka, (II, 106)
dobro izvrsno, rados mnogu (II, 291)
ki je dobro pravo i mnogo, (III, 207)
dobro od zla da razdijelim; (III, 290)
zlo i dobro ter čim vidim, (III, 293)
od zla utječem, dobro slidim. (III, 294)
er uvrijedih vječno dobro. (III, 318)
spozna ko mu dobro čini (III, 321)
zdravje, imanje, dobro i blago. (III, 348)

dobru

k vječnomu se dobru uteci, (I, 38)
bjehu, a noge k dobru lijene. (I, 318)

dobročinac

dobročinca

dobročinca zlotvor moga? (III, 324)

dobrota

dobrota

milosrdje i dobrota (III, 393)

dobrote

pun dobrote vječne, svete. (III, 540)

dobrotu

mir, dobrotu, znanje i slavu. (II, 294)

doći

doć

Za na svrhu doć žuđenu, (I, 247)
doć svakomu smrt, jaoh, neće: (II, 280)

dođem

dođem gdi mâ lijepa brani. (I, 234)

dogoditi

dogodilo

Meni se je dogodilo (II, 91)

dohod

dohodu

i u dohodu svom prohodi; (II, 256)

dokle

dočim

u nevoljah dočim gine, (III, 63)

dokle

najposlije dokle izgrnu (I, 401)
dokle u gorku vodu onu (III, 77)

dokli

dokli iz mene krv isisa! (I, 114)
dokli od nje ono stekoh (I, 351)

doli

doli

ki ti prostrt po tleh doli (III, 507)

doma

iz ćaćkova bježeć doma, (III, 351)

donijeti

donijet

donijet bo je svâ odluka (I, 35)

donjegdi

donjegdi

Pak donjegdi jur zatime (III, 97)

dopasti

dopasti

ne može me š nje dopasti; (I, 412)

dopustiti

dopusti

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

dosta

dosta

Ah, dosta se jednom samo (I, 385)
Dosta, dosta bi svijet dvoren (III, 403)
Dosta, dosta bi svijet dvoren (III, 403)

dosti

prosvitli ga blago dosti (II, 11)

dostojan

dostojan

dostojan si nosit moga? (III, 452)

dostojanstvo

dostojanstva

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

dostojiti

dostojim

Nu što velim? Ne dostojim, (III, 475)

dostojno

dostojno

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

dotle

dotle

rijeke od suza dotle ima (III, 76)

dovesti

dovela

dovela me, izdavnice, (I, 110)

drača

drača

sad je drača bodežljiva (II, 123)
kupjena i drača oko grma (III, 21)

drag

draga

svitlos draga i vesela (I, 141)
sama je ona moja draga, (I, 194)
tvrde oklopi draga uresa (I, 232)
Ah, ljepoto draga očima (II, 31)

drage

ah, nut kao smo lijepe i drage, (III, 173)

dragi

dragi kami u prstenu, (I, 249)
Ćaćko dragi, ćaćko mili, (III, 439)

drago

zlatne kose, drago lice, (II, 207)
er izgubih sve mê drago (III, 347)

drazi

Nje svi čini bjehu drazi (I, 151)
slaci i drazi svim pokoji. (II, 108)

drazijeh

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

drazim

rajskim, drazim voćem plodan, (III, 24)

draža

s omraze mi sve je draža; (I, 208)

draže

sliku božju, dare draže; (III, 202)

najdraža

Božja pomnja ti najdraža (II, 327)

najdraže

ti najdraže prijatelje (II, 47)

najdraži

bud prijatelj moj najdraži!" (I, 348)

drati

dere

ona pismo dere i meće (I, 215)

drugi

drugi

Plač drugi (II, 0)

drugo

jedno misli, drugo čini: (I, 191)
i ne osta mi drugo u trudu, (I, 441)
Ah, nije život ljudcki drugo (II, 169)
vas nije drugo neg hip jedan. (II, 246)

druzi

neka ne mi, danu druzi (I, 389)
druzi stoje bez pokoja, (III, 362)
Ako druzi žalos ćute (III, 373)

druzijem

druzijem goram vrhe resi; (III, 230)
Ako je druzijem žao veoma (III, 349)

drum

drum

drum, istina, život, vrata, (III, 395)

družba

družba

prasci družba, dvor planina, (I, 99)
družba ispraznos i taština. (II, 42)

družina

družinu

a za novu mû družinu (I, 332)

družiti

druži

mene i k sebi tamno druži; (I, 368)

drvo

drijevo

ostah kao drijevo odsječeno. (II, 138)

drvo

drvo iz gore vadi zima, (III, 302)

držanstvo

držanstvo

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

držati

držeći

ne držeći u spomeni, (III, 251)

drži

na riječi me ona drži, (I, 251)

držim

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

dubu

ptica u dubu, zvijer u lugu (III, 129)

dubina

dubina

čim razmišljam vrh dubina (I, 20)

dubine

tko mu nori u dubine; (II, 112)

dubje

dubja

dubja kâ mu nijesu kriva, (III, 256)

dubju

kiti o dubju voća svaka. (III, 300)

dubrava

dubravi

ki u gorskoj stoji dubravi (III, 320)

Dubrovnik

Dubrovnik

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

Dubrovnika

od vladalaca grada Dubrovnika (Posveta)

Dubrovniku

U Dubrovniku na 8. džunja 1622. (Posveta)

duge

teške duge, zlobu mnogu. (III, 360)

duzi

er su ih duzi priklopili, (III, 356)

duga

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)

dugo

dugo zdravlje s kracih muka. (I, 36)

dugu

Žirno stado u snu dugu (III, 127)

srce i novi duh mu stavi. (III, 48)

duha

meni Duha prisvetoga (I, 14)

dundo

dundom

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

dundu

dundu svomu (Posveta)

duša

duša

što skrušena stječe duša. (I, 48)
pokli pođe duša od zlata, (I, 413)
duša slavom opojena (II, 290)
ljepša duša koliko je (III, 189)
duša na koj slika izlazi (III, 195)
ljepša duša koja ima (III, 201)
gdi je nemoćna duša moja, (III, 364)
svaka duša k tebi idući, (III, 524)

duše

smrt je od duše vjekovita. (II, 276)
lijepe duše prilika je, (III, 194)
sliku od lijepe duše kaže; (III, 200)
stvoritelja duše moje? (III, 330)

duši

i u tijelu i u duši (I, 321)
nov u srcu, čis u duši; (III, 30)

dušo

Ah, mâ dušo, trepti i čezni (II, 313)
Lijepa dušo, kâ u nas shodiš (II, 319)
Ah, mâ dušo, tužna odveće! (III, 259)
Dušo moja, k njemu hodi! (III, 390)

dušu

Višnji koji dušu stvori. (III, 192)

dvor

dvor

prasci družba, dvor planina, (I, 99)

dvora

mješte dvora pozlaćena, (I, 92)
i sred dvora razvedrena (III, 543)

dvorba

dvorba

s kih mi dvorba bi činjena, (I, 94)

dvoren

dvoren

slavljen, dvoren, služen, gledan! (I, 78)
Dosta, dosta bi svijet dvoren (III, 403)

dvoriti

dvori

sve je što svijet gleda i dvori (II, 164)

dvorim

gostim, dvorim, bolju sreću: (I, 226)

dvorni

dvorne

Ćaćka moga dvorne sluge (I, 103)
dvorne i blage ljubovnice (I, 112)

Dživo

Dživa

JERU DŽIVA GUNDULIĆA (Posveta)

Dživo

Dživo Frana Gundulića pozdrav i poštovanje. (Posveta)

džunj

džunja

U Dubrovniku na 8. džunja 1622. (Posveta)

Er kao dah joj sve mê blago (I, 403)
Zasve er bi pravda bila (II, 25)
a er je umrli život ovi, (II, 237)
Čemu li je er mi opeta (III, 139)
A to er se, jaoh, bolesti (III, 163)
Er ako ljepos kâ se pazi (III, 193)
er htje da sam čovjek vlada (III, 269)
er uvrijedih vječno dobro. (III, 318)
er izgubih sve mê drago (III, 347)
er su ih duzi priklopili, (III, 356)
er zaplatit dobrijem dili (III, 358)
oštra boles, er u zlobi (III, 370)

Eto život moj svjedoči, (II, 139)
Ah, eto se učinilo (III, 331)
Eto ustajem iz gnusobe (III, 421)
Eto, eto, slatki oče, (III, 493)
Eto, eto, slatki oče, (III, 493)

evo plate kâ se prima (II, 33)

Frano

Frana

Dživo Frana Gundulića pozdrav i poštovanje. (Posveta)

gaju

gdi u spletenu gaju raste, (I, 50)

ganuti

gane

gane Višnji blagi volju, (III, 45)
ja ubogar ki da gane (III, 500)

ganu

milos višnju ganu zgora, (III, 64)

ganuti

i od srca glas ganuti. (III, 522)

gasnuti

gasnem

kako za njom gasnem, blidim, (I, 213)

gdje

gdi u spletenu gaju raste, (I, 50)
sad u sebi, jaoh, da gdi je (I, 80)
Gdi su obilne gozbe moje, (I, 83)
gdi pokojah moje želje (I, 96)
dođem gdi mâ lijepa brani. (I, 234)
da oči gdi i ja ne upira (I, 340)
gdi plam svijeće ckili milo, (II, 93)
gdi je spasenje, gdje su moji (II, 107)
Ono lice, gdi mi siva (II, 121)
Gdi su mlaci prigizdavi, (II, 211)
Gdi junaci koji snagom (II, 217)
Gdi razumni s riječi blagom (II, 219)
Gdi oni kî se od svih ljudi (II, 223)
Gdi li uzmnožni kih požudi (II, 225)
Gdi su istočna carstva stara? (II, 229)
Gdi gospodstvo od Rimljana? (II, 230)
zgledaj gdi si; sviđ se tko si, (II, 257)
gdi u vedrini bez oblaka (II, 284)
pod pristoljem gdi višnjime (II, 287)
Gdi u ljubljenom svomu Bogu (II, 289)
Gdi zmije otrovne, zmaji gorući, (II, 301)
gdi ore potop teških sila (II, 305)
gdi je vaj smrtni kî sveđ kolje, (II, 307)
gdi obrah zemlju i tamnosti, (III, 137)
gdi smućeno vri na čase, (III, 146)
gdi on dobar daje dobro (III, 215)
gdi su od groznijeh suza mora? (III, 218)
gdi je nemoćna duša moja, (III, 364)
led se topi sunce gdi je. (III, 402)
nerazdijeljen gdi se dili (III, 412)

gdje

gdi je spasenje, gdje su moji (II, 107)
Ali svakčas gdje gledamo (II, 265)
gdje put neba ptice steru, (III, 152)
gdje ne samo na smrt tako, (III, 377)
Gdje izlazi noćna tmina (III, 453)
gdje vijek sunce ne zapada (III, 544)

ginuti

gine

tko ju želi, neka gine: (I, 154)
gine tko tvim putom stupa, (II, 39)
u nevoljah dočim gine, (III, 63)

ginem

sahnem, ginem, mrem od glada, (III, 485)

ginu

u bludnosti koji ginu; (I, 334)
mlados kopnje, život ginu: (II, 101)

gizda

gizde

„„Ah, nut gleda' naše gizde, (III, 172)

gizdati

gizdam

s novijem gizdam i napravam (I, 225)

gizdav

gizdavi

govoraše nje gizdavi (I, 147)

glad

glada

mrući od glada žirnom skotu (I, 63)
a ja od glada mrem pun tuge (I, 105)
od glada umrem pun prikora, (II, 22)
sahnem, ginem, mrem od glada, (III, 485)

glas

glas

i u prikor glas počteni, (I, 70)
glas bez riječi, riječ bez vjere; (II, 88)
nu napokon glas uteče (III, 89)
tvoj glas mene ne uzove (III, 448)
i od srca glas ganuti. (III, 522)
za glas uzdah, za riječ suze”! (III, 534)

glasa

da on objavi s moga glasa (I, 17)

glasiti

glasit

besjedu istu glasit uze: (III, 100)

glasovit

glasoviti

Gradovi su glasoviti (II, 73)

glava

glava

Glava, čelo, oči, uši, (I, 319)

glave

više glave sveđ smrt svoju, (II, 268)

glavi

Staše u glavi ponosita (I, 301)

gledan

gledan

slavljen, dvoren, služen, gledan! (I, 78)
prstom kazan i odsvud gledan. (I, 384)
splesan i odsvud za rug gledan (III, 244)

gledati

gleda

vijek ne želi, sveđ te gleda; (I, 190)
koliko imaš samo gleda; (I, 436)
sve je što svijet gleda i dvori (II, 164)
Smrt ne gleda ničije lice; (II, 187)
milosno me sunce gleda; (III, 400)

gleda'

„„Ah, nut gleda' naše gizde, (III, 172)

gledah

Što li gledah brza krila (III, 151)

gledam

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
ja ju gledam bez pristanja, (I, 203)
šetam, gledam, spijevam milo, (I, 227)

gledamo

Ali svakčas gdje gledamo (II, 265)

gledaš

gledaš visjet divje hraste, (I, 52)
Ah, nesvijesna, kâ ne gledaš (I, 115)

gluh

gluha

gluha i slijepa bez ozira, (II, 197)
Noći slijepa, gluha noći, (III, 157)

gluhu

gluhu i slijepu slična meni, (III, 158)

gnijezdo

gnijezdo

Za me ptica gnijezdo zbira, (III, 307)

gnjiv

gnjiv

nje gnjiv ljubav moju uzmnaža, (I, 206)

gnjivi

srdžbe, omraze, smeće i gnjivi, (II, 310)

gnusan

gnusna

krv smrdeću gnusna bluda. (I, 312)

gnusnim

gnusnim stupom stado ih splesa, (II, 202)

gnusoba

gnusoba

gnusoba me s tamnih dila (I, 395)
i sred tmina i gnusoba (III, 27)

gnusobe

Eto ustajem iz gnusobe (III, 421)
ti od gnusobe mrtvo blato; (III, 464)

gola

pače gola i kami oni (I, 89)

ubog, tužan, gô, pun jada. (III, 486)

vjeru i ljubav tko god scijeni (I, 365)
tko god žive kao zvjerenje (II, 26)

godište

godišta

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
hip u viku svijeh godišta, (II, 89)
u nepravdah sva godišta, (III, 32)

golub

golub

Bijeli golub sred kih strana (III, 455)

goniti

goni

studeni me svojom goni. (I, 90)

gora

gora

kijeh želudom gora žiri (I, 58)
ukopa u skut pustijeh gora, (II, 20)
u pustinji divjijeh gora (III, 62)
gora i noć s kom kriposti (III, 237)

goram

druzijem goram vrhe resi; (III, 230)

gore

ukopaću u ove gore (I, 137)
valja gore, polja ždere: (I, 280)
Da su od zlata polja i gore, (I, 427)
biju vali kako gore (II, 172)
noć me i puste kriju gore, (III, 236)
drvo iz gore vadi zima, (III, 302)

gori

kû sad pasem u ovoj gori; (I, 394)

gorak

gorci

gorci plači, trudi živi, (II, 308)

gork

Grozno suzim gork plač sada, (I, 1)

gorka

slados gorka, ijed ugodan, (II, 87)

gorki

ljuti, gorki i nemili, (III, 410)

gorko

nepoznano gorko travje, (I, 98)
gorko more mê skrušenje, (III, 332)

gorku

dokle u gorku vodu onu (III, 77)

gore

gori

a još vele ljepši gori (III, 191)
zvijerma zemlja, nebo gori (III, 407)

goreti

gori

kû sad pasem u ovoj gori; (I, 394)
a još vele ljepši gori (III, 191)
zvijerma zemlja, nebo gori (III, 407)
milosrdje tvoje gori. (III, 528)

gore

kosti gore neukopane. (II, 204)
da tu u vijeke vijeka gore (II, 297)

gori

milosrdje tvoje gori. (III, 528)

gorko

gorko

gorko plačem grozne suze, (I, 2)
nepoznano gorko travje, (I, 98)
gorko more mê skrušenje, (III, 332)

gorkos

gorkosti

a pjenjaše pun gorkosti (I, 309)

gorski

gorskijeh

krij se u jame gorskijeh hridi - (II, 179)

gorskoj

ki u gorskoj stoji dubravi (III, 320)

gorući

gorući

Gdi zmije otrovne, zmaji gorući, (II, 301)

najgorući

i kroz uzdah najgorući (III, 81)

gospodin

gospodinu

Prisvijetlomu gospodinu (Posveta)

gospoditi

gospodeći

gospodeći srca umrla? (II, 221)

gospodiš

pogledom ih ti gospodiš (II, 57)

gospodstvo

gospodstvo

Gdi gospodstvo od Rimljana? (II, 230)

gospostva

U zdravlju Tvoga Gospostva Plemenitoga, komu ja srčano ruke celivam. (Posveta)

gospostvo

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
gospostvo mi vječno poda (III, 267)

gospostvu

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

gospođa

gospođe

Slavne gospođe i kraljice (II, 205)

gospoje

i prijatelji i gospoje? (I, 84)

gostiti

gostim

gostim, dvorim, bolju sreću: (I, 226)

gotoviti

gotovih

gozbe obilne njim gotovih. (I, 336)

govoriti

govorahu

rekbi da mi govorahu: (III, 171)

govoraše

govoraše nje gizdavi (I, 147)

govori

da se o meni zlo govori, (I, 326)
vječni stan se moj govori. (III, 408)

gozba

gozbe

Gdi su obilne gozbe moje, (I, 83)
gozbe obilne njim gotovih. (I, 336)

grabiti

grabih

tlapih, mamih, grabih, kradoh; (I, 292)

grad

grada

od vladalaca grada Dubrovnika (Posveta)

gradovi

Gradovi su glasoviti (II, 73)
Mru kraljevstva, mru gradovi (II, 235)

grad

grada

puni grada crni oblaci. (II, 132)

gradi

daždi od ognja, gradi od strila; (II, 306)

grda

vas neman se viđah grda (I, 323)

grešnik

grešniče

O grešniče, u zlu tvomu (I, 37)

grešnik

tako grešnik sred planine (III, 61)
a sam grešnik ne umuče (III, 131)
kajan grešnik da pogine; (III, 388)
Skrušen grešnik reče ovako (III, 535)

grešnika

da od grešnika koji cvili, (III, 519)

grijati

grije

zmiju grije, lava blazni, (I, 360)

grijeh

grijeh

grijeh čovjeka i porazi, (III, 44)
svoj grijeh, streptje i iščeznu, (III, 92)
da on izreče grijeh opaki, (III, 105)
ah, i da se grijeh moj skrati, (III, 221)
ter grijeh s mačom prijeti od smrti (III, 365)
da osuđuje grijeh me u pakô. (III, 378)
da količak bi grijeh prije (III, 381)
kroz grijeh hudi i prokleti, (III, 429)
pred očima grijeh mi stoji (III, 514)

grijeha

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
kajan s grijeha lijevat uze, (I, 4)
priobrazi s grijeha prijeka; (I, 298)
živuć s grijeha pade u ništa, (III, 34)
da se od grijeha boli i plače. (III, 66)
Od grijeha se plače i boli, (III, 67)
grijeha moga ne podoba (III, 164)
Iz cijeć grijeha tolikoga (III, 260)
a ja biću s grijeha zloga (III, 323)
milos veća grijeha moga. (III, 384)

grijehe

jeda i moje grijehe oplaču (I, 5)

grijehu

pače u grijehu obraćena (I, 299)
zbijena u grijehu tamnu i priku? (II, 334)

grijesi

velici su grijesi moji, (III, 512)

grimiz

grimiz

sviono ruho, grimiz čisti, (I, 81)

gristi

grizu

kê sad srce moje grizu; (II, 118)

grliti

grleć

grleć noge vapije: „„Prosti, (III, 508)

grleći

grleći te smrtno ubija; (II, 146)

grlo

grlo

jazovito zjaše grlo (I, 315)
usta, grlo, ruke i noge, (I, 320)

Pod česvinam grm prignuti (I, 49)

grma

kupjena i drača oko grma (III, 21)

grob

grob

prije smrti grob mu otvori. (II, 162)

groba

te ih iz groba stavi na se (I, 165)
čekajući mješte groba (II, 23)
malo praha udno groba. (II, 210)

grozan

grozna

ako jedna suza grozna, (III, 525)

grozne

gorko plačem grozne suze, (I, 2)
grozne suze toj svjedoče (III, 495)

groznijeh

gdi su od groznijeh suza mora? (III, 218)
mojijeh groznijeh suza rike. (III, 336)

grozno

grozno

Grozno suzim gork plač sada, (I, 1)

Gundulić

Gundulića

JERU DŽIVA GUNDULIĆA (Posveta)
Dživo Frana Gundulića pozdrav i poštovanje. (Posveta)

gvozdje

gvozdje

i žestoko gvozdje izjeda, (II, 242)

hajati

hajem

Ja za ovu samo hajem, (I, 193)

haran

haran

i haran mu je po naravi, (III, 322)

harati

hara

Svi pod plugom kijem svit hara (II, 231)
Brijeme hara stanac kami (II, 241)

harnos

harnostim

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

himba

himbe

himbe i varke sve najgore (I, 28)

himben

himbeni

himbeni su provodiči (II, 129)

hiniti

hini

vara, izdaje, laže i hini. (I, 192)

hip u viku svijeh godišta, (II, 89)
vas nije drugo neg hip jedan. (II, 246)
jedan hip je sve do smrti. (II, 252)

hipu

na hipu se brijeme vrti, (II, 251)

hitar

hitrim

Tiho s hitrim zasjedami (II, 151)

hitrom

hitrom silom od naprava, (I, 172)

hitru

Ah, sad imam pamet hitru, (II, 163)

hitro

hitro

tako hitro da ti kaže (I, 269)

hoditi

hode

za me ribe plovom hode (III, 305)

hodi

sve što leti, plove i hodi; (III, 286)
Dušo moja, k njemu hodi! (III, 390)

hotim

hotima

ljubovnika u hotima. (II, 54)

hraniti

hrane

obilnim se brašnom hrane, (I, 104)
a usti kê mnijah da med hrane (II, 125)
a od unuk se carskijeh hrane (II, 203)

hrani

da me u trudu već ne hrani, (I, 266)

hrast

hraste

gledaš visjet divje hraste, (I, 52)

hrek

hrek

na hrek jedan suh se biše (I, 59)

hrid

hridi

krij se u jame gorskijeh hridi - (II, 179)

hridan

hridna

Nu da pustoš hridna i strma, (III, 19)
hridna zabit kê posila (III, 122)

hrliti

hrli

kao djetecu koji hrli (II, 92)

hrlo

hrlo

Uši iđahu pomno i hrlo (I, 313)

htjeti

dobri će i zli mrijet jednako, (II, 281)
nu u raj dobri, zli će u pakô. (II, 282)
Dobri će u raj puni uresa, (II, 283)
Zli će pasti u ponore (II, 295)

hoć'

Bježi kud znaš, što hoć' čini, (II, 175)

hoće

hoće da riječ izgovori, (III, 87)

hoćemo

a hoćemo mi da nami (II, 243)

htje

kao htje može promjeniti (III, 11)
er htje da sam čovjek vlada (III, 269)
na mû službu htje da stoji (III, 285)

htjeh

ako ne htjeh mislit na se, (III, 148)

htjela

ne može izrijet što bi htjela, (III, 530)

ti hud i opak u životu; (III, 458)

huda

tamna, tašta, huda i prika. (I, 132)
i ona u cvijetju zmija huda. (I, 186)
a rigahu usta huda (I, 311)
i što ona, huda odviše, (I, 353)
sva ostala huda dila. (III, 516)

hude

oslušujuć hude raspe, (I, 314)
neg sve hude mê krivine, (III, 386)

hudi

oni hudi, ti si opaka. (II, 60)
moj u zlobah život hudi, (III, 328)
kroz grijeh hudi i prokleti, (III, 429)

hudu

zdrži nalip i smrt hudu. (II, 144)
osuđeni na smrt hudu, (III, 374)

huđe

vjetric huđe kî razgara, (II, 83)
huđe jade, nemir ljući (II, 303)

hukati

huka

s kih se u paklu ciči i huka. (III, 72)

hvala

hvala

ljepos, blago, snaga i hvala, (II, 195)
i mâ tašta slava i hvala (III, 245)

hvalah

u hvalah te istijeh psuje, (II, 147)

hvaliti

hvale

kih liposti još se hvale, (II, 206)

hvali

u životu svom se hvali; (I, 44)
hvali božje svak milosti. (III, 552)

Dživo Frana Gundulića pozdrav i poštovanje. (Posveta)
Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
jeda i moje grijehe oplaču (I, 5)
pravi čovjek si i Bog pravi, (I, 12)
i od tebe, sina Boga, (I, 16)
Blag Jezuse, i ti prosti (I, 19)
priloži se i namjesti. (I, 24)
himbe i varke sve najgore (I, 28)
i da prostit vlas višnja je (I, 29)
tako i ljekar sprva od svudi (I, 31)
sebe istoga, kaj' se i reci (I, 40)
i bogatstvo u uboštvo, (I, 69)
i u prikor glas počteni, (I, 70)
slas ljuvena i razbluda, (I, 76)
i prijatelji i gospoje? (I, 84)
i prijatelji i gospoje? (I, 84)
pače gola i kami oni (I, 89)
mješte sluga, u noći i u dne (I, 93)
dvorne i blage ljubovnice (I, 112)
ne prigrli i ne primi? (I, 122)
vazda bili, ljeti i zimi, (I, 124)
i tuđini i mještani, (I, 125)
i tuđini i mještani, (I, 125)
tamna, tašta, huda i prika. (I, 132)
kim me obsjeni i zaslijepi; (I, 136)
svitlos draga i vesela (I, 141)
združen trator i ružica. (I, 144)
pogled slatki i ljuveni. (I, 150)
sred razblude i miline, (I, 152)
sve ovo scijenjah i saviše: (I, 158)
a ona stara i skorjena (I, 159)
čim oblipi i namasti (I, 161)
i crvima ize iz usti, (I, 164)
i u rudeše zlate spusti: (I, 166)
i vez slatki ljubovnika. (I, 168)
suha, žuta i pjegava, (I, 170)
i ona u cvijetju zmija huda. (I, 186)
vara, izdaje, laže i hini. (I, 192)
Ona kô me vidi i pozna (I, 199)
i na moj plam ostinuta; (I, 202)
venem, sahnem i uzdišem; (I, 214)
ona pismo dere i meće (I, 215)
i ono što je da je neću: (I, 224)
s novijem gizdam i napravam (I, 225)
jeda on probije i razlupi (I, 231)
i ja dobitnik š njim izbrani (I, 233)
Promjeniva i veseli (I, 235)
blijedi, uzdiše i umira. (I, 240)
ne štedim se i ne kratim (I, 242)
izabrani i velici (I, 257)
i iz mojijeh bježi ruka, (I, 260)
skončavam se, i od svijeh muka (I, 262)
i od svijeh šteta život prima (I, 263)
za svu platu vjetra i dima. (I, 264)
i obećava, i opet brani (I, 268)
i obećava, i opet brani (I, 268)
skončava mi se i odlaga; (I, 272)
sve što imam zlata i blaga: (I, 274)
i oreć se niz litice (I, 279)
obori se i proždrije (I, 281)
i priliku od čovjeka; (I, 296)
a na obrazu blijedo i mrazno (I, 305)
zglede otrovne, zlobne i krive, (I, 308)
Uši iđahu pomno i hrlo (I, 313)
ruke pohitne i skupljene (I, 317)
usta, grlo, ruke i noge, (I, 320)
i u tijelu i u duši (I, 321)
i u tijelu i u duši (I, 321)
opak i pun zlobe mnoge, (I, 322)
I ako pričuh u kê doba (I, 325)
nenavidos, rijeh, i zloba (I, 327)
sve uzroči ovo i tvori; (I, 328)
da oči gdi i ja ne upira (I, 340)
i kon toga mnokrat mista (I, 341)
i što ona, huda odviše, (I, 353)
i vrh morske trči pjene, (I, 356)
vjeru i ljubav tko god scijeni (I, 365)
mene i k sebi tamno druži; (I, 368)
ljuta, otrovna i veoma (I, 371)
bludna, bezočna i lakoma. (I, 372)
Ona i trbuh moj Bog s nebi (I, 373)
i zaliha pitja u sebi (I, 375)
U dne, u noći, ljeti i zimi (I, 379)
prstom kazan i odsvud gledan. (I, 384)
i zrcalo kô imamo (I, 387)
i veće ona vidje u plati (I, 404)
i da mi je kosti ižela, (I, 407)
i bez zdravja i bez časti (I, 410)
i bez zdravja i bez časti (I, 410)
i da veće sunca dio (I, 411)
vrže i ljubav mrtvu iz vrata. (I, 414)
neka u prahu i u kalu (I, 425)
Da su od zlata polja i gore, (I, 427)
sve je pričica i besjeda! (I, 434)
čas i pamet i imanje (I, 440)
čas i pamet i imanje (I, 440)
i ne osta mi drugo u trudu, (I, 441)
negli žalos i kajanje (I, 442)
i ostaše razlučene (II, 5)
vidje i pozna sve privari (II, 15)
i da stâše za satrti (II, 17)
da i mrtav na sto dila (II, 27)
ako i zvijeri ne bi strane (II, 29)
da i zvijeri bježe prike, (II, 35)
družba ispraznos i taština. (II, 42)
i u srcu stvaraš rane, (II, 58)
i da plijen je tvoga obraza (II, 65)
splesa i posu travom sama; (II, 76)
samo u sjen se šira i stere, (II, 86)
slaci i drazi svim pokoji. (II, 108)
tako i more ne uteže (II, 111)
trud mu i malo vode daje. (II, 114)
i mâ vječna noć nemila, (II, 124)
a podsmijesi vedri i slaci (II, 131)
Ah, i ostavih mjesto rodno (II, 133)
probijući strane i luge, (II, 134)
i ištući što je ugodno (II, 135)
nađoh jade, brige i tuge, (II, 136)
i u doba toj smeteno (II, 137)
kakav svit je i što daje: (II, 140)
zdrži nalip i smrt hudu. (II, 144)
i unjeguje sprva i mami (II, 153)
i unjeguje sprva i mami (II, 153)
paka silnik pleše i meće (II, 155)
Tako i more u tišini (II, 157)
skoči i uzavri na valove, (II, 160)
i u potopu ki na nj ori, (II, 161)
sve je što svijet gleda i dvori (II, 164)
i sred ovijeh netom tmina (II, 173)
zapad i istok vas obhodi (II, 176)
i beskrajnoj po pučini (II, 177)
I nije stvari koja može (II, 181)
stoj bez misli i bez truda; (II, 184)
i kraljevske tej polače; (II, 190)
ona upored meće i valja (II, 191)
stara i mlada, roba i kralja. (II, 192)
stara i mlada, roba i kralja. (II, 192)
ljepos, blago, snaga i hvala, (II, 195)
gluha i slijepa bez ozira, (II, 197)
Slavne gospođe i kraljice (II, 205)
plemeniti i bogati (II, 212)
lave rvaše i medvjede? (II, 218)
i ostali nebrojeni? (II, 227)
i njih plemstvo trava krije; (II, 236)
i žestoko gvozdje izjeda, (II, 242)
i u dohodu svom prohodi; (II, 256)
i bi, kao ti, prije tebe; (II, 260)
da, kao njemu, i tebi je (II, 261)
mrijeti i djecu u povoju, (II, 266)
da te ubije i porazi? (II, 270)
ah, i svak zna da umrijeće, (II, 278)
dobri će i zli mrijet jednako, (II, 281)
sja vrh sunca i nebesa (II, 285)
stoji udes, sreća i vrime. (II, 288)
mir, dobrotu, znanje i slavu. (II, 294)
tuge, pečali i nevolje, (II, 309)
srdžbe, omraze, smeće i gnjivi, (II, 310)
Ah, mâ dušo, trepti i čezni (II, 313)
bez svrhe su i bez kraja, (II, 316)
neumrla, čista i bijela, (II, 320)
plod višnjega sunca i slika. (II, 324)
i slatka si kćerca mila: (II, 328)
plemstvo i svitlos tvû veliku (II, 332)
zbijena u grijehu tamnu i priku? (II, 334)
Da ozeleni i procvjeta (III, 1)
i privrati svakolika, (III, 4)
i da Lotu starom žena (III, 5)
djela čudna i zamerna; (III, 8)
Ali obrnut i svrnuti (III, 13)
Nu da pustoš hridna i strma, (III, 19)
puna zvijeri, zmija i zmaja, (III, 20)
kupjena i drača oko grma (III, 21)
bitje rasu i iskorijepi (III, 26)
i sred tmina i gnusoba (III, 27)
i sred tmina i gnusoba (III, 27)
usmrdje se i oslijepi, (III, 28)
i tko srnu bezakono (III, 31)
tere bludno i smiono (III, 33)
pristvori se i ustane, (III, 36)
i nije stvari slavom više (III, 39)
djelo najviše i najvruće. (III, 42)
grijeh čovjeka i porazi, (III, 44)
i satrena čim ga pazi, (III, 46)
srce i novi duh mu stavi. (III, 48)
i pokorom jakno zmija (III, 51)
zrak mu od pravde i od milosti (III, 58)
i poničuć novim veće (III, 59)
da se od grijeha boli i plače. (III, 66)
Od grijeha se plače i boli, (III, 67)
teža i veća vele da je (III, 70)
od bolesti i od svih muka (III, 71)
s kih se u paklu ciči i huka. (III, 72)
Tim boleć se i plačući (III, 79)
i kroz uzdah najgorući (III, 81)
studeniji mraza i leda: (III, 86)
i on uzdišuć s plačom reče: (III, 90)
„Ćaćko!” i da veće izusti (III, 91)
svoj grijeh, streptje i iščeznu, (III, 92)
plač i udah riječ mu smeta. (III, 102)
da se tjera i prigoni (III, 104)
s usta i s oči se i ne dijeli. (III, 108)
s usta i s oči se i ne dijeli. (III, 108)
tjera i zgoni s vlasti jake (III, 111)
i dobitnik neka ostane (III, 113)
i između uzdah' plačuć kaza (III, 118)
gdi obrah zemlju i tamnosti, (III, 137)
da što jutrom zene i cvjeta (III, 141)
večer vene i opada, (III, 142)
gluhu i slijepu slična meni, (III, 158)
i toli mi ikad svane (III, 167)
da i dan kao noć crn mi ostane. (III, 168)
ah, nut kao smo lijepe i drage, (III, 173)
Tako i lipos, zvizda umrla, (III, 181)
I nesvijestan ja sam mogô (III, 205)
ki je dobro pravo i mnogo, (III, 207)
put i život moj jedini, (III, 208)
slave izvrsne i velike, (III, 214)
ah, i da se grijeh moj skrati, (III, 221)
noć me i puste kriju gore, (III, 236)
gora i noć s kom kriposti (III, 237)
splesan i odsvud za rug gledan (III, 244)
i mâ tašta slava i hvala (III, 245)
i mâ tašta slava i hvala (III, 245)
I ja ki sam ništa u sebi (III, 247)
I još živem? Još me zdrži (III, 253)
zemlja? Još mi sunce i siva? (III, 254)
ne poraža i ne izgara. (III, 258)
pravdu i milos u me stavi; (III, 266)
i kamenje tvrdo umisti (III, 279)
rude umnoži srebra i zlata (III, 281)
sve što leti, plove i hodi; (III, 286)
pamet, mudros, svijes i znanje. (III, 288)
zlo i dobro ter čim vidim, (III, 293)
i od mora i od vode. (III, 306)
i od mora i od vode. (III, 306)
i da pakô strahoviti (III, 315)
nije od muke i od nemira; (III, 316)
i haran mu je po naravi, (III, 322)
jaoh, i ja se bolim sada, (III, 345)
i čini mi mrijet spomena; (III, 346)
zdravje, imanje, dobro i blago. (III, 348)
za posjeć me i satrti. (III, 366)
bolesti su prijeke i ljute (III, 375)
I zasve to moći nije, (III, 379)
čijem se boli srce i kaje, (III, 380)
milosrdje i dobrota (III, 393)
i smrznutiji, jaoh, od leda, (III, 398)
ljuti, gorki i nemili, (III, 410)
i vi oblaci puni uresa (III, 417)
zemlja otvor' se i veselja (III, 419)
i po zemlji prostrt paka (III, 425)
rijeću, i molba biće ovaka: (III, 426)
kroz grijeh hudi i prokleti, (III, 429)
i mom ocu zgriješih tebi. (III, 432)
i stoga sam, jaoh, sred smeće (III, 435)
i ja otidoh s tašta svjeta: (III, 442)
Ja sam dobar i pravedan, (III, 457)
ti hud i opak u životu; (III, 458)
svijetu i Bogu ti sakrivi, (III, 465)
i potišten i porušen (III, 484)
i potišten i porušen (III, 484)
i imaj milos vrhu mene! (III, 504)
Sam spovijedam i ne tajim (III, 511)
i nečista i nemila (III, 515)
i nečista i nemila (III, 515)
pokajana i skrušena, (III, 520)
i od srca glas ganuti. (III, 522)
Sladak ti si, i toj pozna (III, 523)
probije nebo i izdvori (III, 527)
jaoh, i boles, koja uze (III, 533)
i ne ckneći k ocu odleti; (III, 536)
molbu i celov dâ mu tada (III, 542)
i sred dvora razvedrena (III, 543)
i prsten mu poda veće (III, 549)
u veselju i u radosti (III, 551)

ići

idem

idem k raspu bitja moga; (I, 418)

idući

svaka duša k tebi idući, (III, 524)

iđahu

Uši iđahu pomno i hrlo (I, 313)

ijed

ijed

slados gorka, ijed ugodan, (II, 87)

ijeda

zgrizoh sebi usne od ijeda; (I, 346)

ikad

ikad

i toli mi ikad svane (III, 167)

imanje

imanje

mê imanje najposlije. (I, 282)
čas i pamet i imanje (I, 440)
zdravje, imanje, dobro i blago. (III, 348)

imati

a kad ga ima u pučini, (II, 159)
što ima biti, nije još toga, (II, 248)
rijeke od suza dotle ima (III, 76)
ljepša duša koja ima (III, 201)

imaj

i imaj milos vrhu mene! (III, 504)

imajući

ne imajući nigdjer stana, (III, 353)

imale

ljuven pogled kê su imale, (II, 208)

imam

sve što imam zlata i blaga: (I, 274)
Ah, sad imam pamet hitru, (II, 163)
k Bogu imam moje uvike (III, 155)

imamo

i zrcalo kô imamo (I, 387)
ah, jaoh, zašto ne imamo (II, 267)

imaš

kâ sred srca ne imaš svoga (I, 119)
koliko imaš samo gleda; (I, 436)

imaše

ne imaše jôj česa dati (I, 406)

imati

ufam li se mjesto imati? (III, 478)

ime tlačiš, zraku crniš, (II, 52)
a ne zna mu se ime sada! (II, 234)
„„Ti li, izrode, ime od sina (III, 451)

imenijeh

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

imenom

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
ko te imenom zvati neću? (III, 473)

Indija

indije

svijet kružeći Indije brodi, (II, 178)

Ako se ini puni jada (III, 343)
Ako u tešku su ini vaju, (III, 355)

inijem

Ako inijem psovka ohola (III, 367)

inim

Nu ako inim u tamnosti (III, 235)

kaže ino da ne želi (I, 237)

ishoditi

ishodi

kî od Boga oca ishodi (I, 15)

ishodim

jaoh, ishodim izvan sebe; (III, 490)

isisati

isisa

dokli iz mene krv isisa! (I, 114)

iskati

ište

ište zdravje u nemoći, (I, 362)
zlato iz tebe izet ište, (I, 437)
kû nahodi tkogod ište: (III, 394)

ištući

i ištući što je ugodno (II, 135)

iskočiti

iskoči

munja iz koje trijes iskoči. (II, 120)

iskorijepiti

iskorijepi

kim me bitje iskorijepi; (I, 134)
bitje rasu i iskorijepi (III, 26)

ispiti

ispila

krv ispila, meso izjela, (I, 408)

isprazan

izpraznijem

s izpraznijem pošetajim (III, 513)

ispraznos

ispraznos

družba ispraznos i taština. (II, 42)

isprositi

isprosi

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

isprosim

Ja opet milos da isprosim, (I, 217)

ispuniti

ispunit

neg ispunit želju moju: (I, 238)

isteći

isteče

da mi svaka blaga isteče, (III, 274)

isti

ista

bi mi od sumnje sjen mâ ista. (I, 342)

iste

uzeh onih s iste želje (I, 333)

isti

Ako ja sam oni isti (I, 79)

istijeh

u hvalah te istijeh psuje, (II, 147)

istijem

istijem kraljim ti kraljuješ. (II, 72)

isto

ja se bolim za to isto, (III, 352)

istoga

sebe istoga, kaj' se i reci (I, 40)

istu

besjedu istu glasit uze: (III, 100)
da vrh zemlje u istu mjeru (III, 154)

istina

istina

nevjernos je tvâ istina, (II, 41)
drum, istina, život, vrata, (III, 395)

istine

spovijedaću varke istine, (I, 135)

istini

smrt je ono što istini (II, 273)

istinu

uz istinu kâ taština (I, 22)
za istinu laž smiona; (I, 118)

istočni

istočna

Gdi su istočna carstva stara? (II, 229)

istok

istok

zapad i istok vas obhodi (II, 176)

istoka

od istoka do zapada. (III, 270)

iščeznuti

iščeznu

svoj grijeh, streptje i iščeznu, (III, 92)

ištećen

ištećenu

ištećenu ranu odkrije, (I, 32)

ištom

ištom

nu ištom na put dobar tako (III, 537)

dokli iz mene krv isisa! (I, 114)
sjaše iz oči sunca mila, (I, 142)
i crvima ize iz usti, (I, 164)
te ih iz groba stavi na se (I, 165)
i iz mojijeh bježi ruka, (I, 260)
vrže i ljubav mrtvu iz vrata. (I, 414)
zlato iz tebe izet ište, (I, 437)
munja iz koje trijes iskoči. (II, 120)
tjera iz srca svih bojazni (II, 152)
trenutje oka, strila iz luka (II, 167)
ptica izlijeta iz pepela. (III, 54)
jedva iz srca najposlije (III, 83)
Iz cijeć grijeha tolikoga (III, 260)
Za me plamen iz kremena, (III, 301)
drvo iz gore vadi zima, (III, 302)
iz ćaćkova bježeć doma, (III, 351)
Eto ustajem iz gnusobe (III, 421)
iz obraza sunčanoga? (III, 454)

izabran

izabrani

izabrani i velici (I, 257)

izabranijeh

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)

izbrana

piće izvrsne, vina izbrana. (I, 378)

izbrani

i ja dobitnik š njim izbrani (I, 233)

izagnati

izagnat

neće izagnat zora bijela, (III, 161)

izdati

izdala

Tko je taj koga nijes' izdala, (I, 129)

izdavati

izdaje

vara, izdaje, laže i hini. (I, 192)
a kad blazni, tad izdaje; (II, 142)

izdavnica

izdavnice

dovela me, izdavnice, (I, 110)

izdvoriti

izdvori

probije nebo i izdvori (III, 527)

izeti

i crvima ize iz usti, (I, 164)

izet

zlato iz tebe izet ište, (I, 437)

izgarati

izgara

ne poraža i ne izgara. (III, 258)

izgled

izgledu

u izgledu viđ' ovomu (I, 39)

izgovoriti

izgovori

hoće da riječ izgovori, (III, 87)

izgrnuti

izgrnu

najposlije dokle izgrnu (I, 401)

izgubiti

izgubih

er izgubih sve mê drago (III, 347)

izgubio

Bjeh obličje izgubio (I, 295)

izgubiti

dobra izvanja izgubiti, (I, 284)

izgubljen

izgubljena

bole s dobra izgubljena, (III, 344)

izjedati

izjeda

i žestoko gvozdje izjeda, (II, 242)

izjesti

izije

što nečisti crv izije: (I, 34)

izjela

krv ispila, meso izjela, (I, 408)

izlaziti

izlazi

duša na koj slika izlazi (III, 195)
Gdje izlazi noćna tmina (III, 453)

izliječiti

izliječi

da se od smrti svijet izliječi, (I, 9)

izlijetati

izlijeta

ptica izlijeta iz pepela. (III, 54)

izljesti

izljesti

da mi svijetli dan izljesti (III, 165)

između

između

riječ između plača uzdisa (III, 117)
i između uzdah' plačuć kaza (III, 118)

izmetnuti

izmete

pak izmete nadvor mene, (I, 424)

izreći

izreče

da on izreče grijeh opaki, (III, 105)

izrijet

ne može izrijet što bi htjela, (III, 530)

izrod

izrode

„„Ti li, izrode, ime od sina (III, 451)

izustiti

izusti

„Ćaćko!” i da veće izusti (III, 91)

izvan

izvan

jaoh, ishodim izvan sebe; (III, 490)

izvanji

izvanja

dobra izvanja izgubiti, (I, 284)

izvoditi

izvodiš

ti od života dan izvodiš, (II, 321)

izvrstan

izvrsne

piće izvrsne, vina izbrana. (I, 378)
slave izvrsne i velike, (III, 214)

izvrsno

dobro izvrsno, rados mnogu (II, 291)

ižeti

ižela

i da mi je kosti ižela, (I, 407)

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
U zdravlju Tvoga Gospostva Plemenitoga, komu ja srčano ruke celivam. (Posveta)
„Ah, ter ja sam mladac mili, (I, 73)
Ako ja sam oni isti (I, 79)
Ah, ja nijesam kî sam bio (I, 85)
a ja od glada mrem pun tuge (I, 105)
Ja za ovu samo hajem, (I, 193)
ja ju gledam bez pristanja, (I, 203)
Ona bježi, ja ju slidim, (I, 211)
krije se ona, ja joj pišem (I, 212)
Ja opet milos da isprosim, (I, 217)
Ja razumjet sebi davam (I, 223)
i ja dobitnik š njim izbrani (I, 233)
Ja biljege videć ove, (I, 241)
ja šljem opet s veće zlata (I, 248)
da oči gdi i ja ne upira (I, 340)
nu ne poznav još ja toga, (I, 416)
Ja u taštu stratih bludu (I, 439)
ja ne poznah sred krivine: (II, 110)
I nesvijestan ja sam mogô (III, 205)
Nu kad ja sam tvrđi od stijene, (III, 223)
što ne ćutim ja ti ćuti: (III, 227)
ja od kamena, ti od puti! (III, 228)
I ja ki sam ništa u sebi (III, 247)
ja smio sam, ah, jaoh, Bože, (III, 248)
a ja biću s grijeha zloga (III, 323)
Sam ja biću vrh svih zviri (III, 325)
poprav ja sam more jedno. (III, 342)
jaoh, i ja se bolim sada, (III, 345)
ja se bolim za to isto, (III, 352)
koju boles, jaoh, ja čuju, (III, 363)
koju ćutim ja boljezan: (III, 430)
ja se vraćam k tebi opeta, (III, 440)
i ja otidoh s tašta svjeta: (III, 442)
da ako t' ocem ja zvat budu, (III, 447)
Ja sam dobar i pravedan, (III, 457)
vrh naredbe ja naredan (III, 459)
Od čistoće ja vir živi, (III, 463)
ja prav sudac biću na to; (III, 466)
Ja se bojim da ovako (III, 469)
vođah život ja kon tebe, (III, 488)
ja se kajem od svijeh zloba; (III, 494)
ja ubogar ki da gane (III, 500)

plemenito kî me odije? (I, 82)
jaoh, svak me je ostavio (I, 87)
studeni me svojom goni. (I, 90)
dovela me, izdavnice, (I, 110)
na službu me tvû zapisa (I, 113)
kim me bitje iskorijepi; (I, 134)
kim me obsjeni i zaslijepi; (I, 136)
Ona kô me vidi i pozna (I, 199)
žeravom me led satvara, (I, 207)
na riječi me ona drži, (I, 251)
da me u trudu već ne hrani, (I, 266)
na zlo srnem kô me cijepa; (I, 276)
da me nije usilila (I, 285)
ako rodjak kî me kara, (I, 329)
gnusoba me s tamnih dila (I, 395)
ne može me š nje dopasti; (I, 412)
Tim pokliče: „Tko me ovako (II, 19)
da me proždre zvjerska utroba? (II, 24)
Jaoh, vez kî me smrtno veže (II, 109)
noć me i puste kriju gore, (III, 236)
I još živem? Još me zdrži (III, 253)
pravdu i milos u me stavi; (III, 266)
da me vriježi nebu reče, (III, 272)
čini oganj da me zgriva, (III, 275)
Dâ red vodi da me očisti, (III, 277)
da me uzdrži zemlji opeta (III, 278)
da me brani od zlijeh šteta, (III, 280)
da me smiri tijem bogata. (III, 282)
Razborom me još nadari (III, 289)
Za me cvijetjem razlicime (III, 295)
za me rodno ljetnje vrime (III, 297)
za me zrela jesen paka (III, 299)
Za me plamen iz kremena, (III, 301)
za me plodna dar sjemena (III, 303)
za me ribe plovom hode (III, 305)
Za me ptica gnijezdo zbira, (III, 307)
za me ovčica run prostira, (III, 309)
vô pod jaram za me stupi, (III, 310)
za posjeć me i satrti. (III, 366)
da osuđuje grijeh me u pakô. (III, 378)
milosno me sunce gleda; (III, 400)
zasve da me ti odili, (III, 441)
čim me u srdžbi tako uskara: (III, 450)
spomena me čini mriti, (III, 489)
Pomiluj me, ćaćko mili; (III, 517)

mene

ako u meni nije mene; (I, 86)
dokli iz mene krv isisa! (I, 114)
ona od mene oči uklanja. (I, 204)
ne stavlja se ona od mene. (I, 222)
od mene se svaki dio (I, 297)
mene i k sebi tamno druži; (I, 368)
mene uboga tad ne pozna. (I, 420)
pak izmete nadvor mene, (I, 424)
više mene vidim sjati (III, 135)
mene meni skriti more? (III, 238)
med za mene pčela kupi, (III, 308)
suze ronim vrhu mene, (III, 399)
tvoj glas mene ne uzove (III, 448)
ne uzvapiješ ti na mene, (III, 470)
i imaj milos vrhu mene! (III, 504)

meni

meni Duha prisvetoga (I, 14)
ako u meni nije mene; (I, 86)
veljaše opet: „Daj ga meni!” (I, 149)
zasječena nesvijes meni; (I, 304)
da se o meni zlo govori, (I, 326)
Meni se je dogodilo (II, 91)
gluhu i slijepu slična meni, (III, 158)
meni plačna, svijem vesela! (III, 162)
sveđ se meni pod oblakom (III, 231)
mene meni skriti more? (III, 238)
kê milosti poda meni? (III, 252)
meni vrani konji jezde, (III, 311)
meni misli boles daju, (III, 357)
žestočije meni u trudu, (III, 376)
Za želud li, ah, jaoh, meni! (III, 409)
da ti život poda meni.”” (III, 444)
razum, mudros, znanje u meni, (III, 467)

s kih mi dvorba bi činjena, (I, 94)
podsmijeh: „Daj mi srce tvoje!” (I, 148)
kaže mi se nemilosna (I, 201)
s omraze mi sve je draža; (I, 208)
slatki mi su nepokoji, (I, 209)
prid očima sveđ mi stoji. (I, 210)
kî mi proda srce od leda (I, 256)
skončava mi se i odlaga; (I, 272)
bi mi od sumnje sjen mâ ista. (I, 342)
jakno zmija vrat mi obkruži, (I, 370)
i da mi je kosti ižela, (I, 407)
i ne osta mi drugo u trudu, (I, 441)
Ono lice, gdi mi siva (II, 121)
Čemu li je er mi opeta (III, 139)
ah, da mi je ufat moći (III, 159)
da mi svijetli dan izljesti (III, 165)
i toli mi ikad svane (III, 167)
da i dan kao noć crn mi ostane. (III, 168)
rekbi da mi govorahu: (III, 171)
veljaše mi: „„Tvoja želja (III, 185)
zemlja? Još mi sunce i siva? (III, 254)
gospostvo mi vječno poda (III, 267)
da mi svaka blaga isteče, (III, 274)
Za piću mi voće uzgoji, (III, 283)
dâ mi život, bitje, stanje, (III, 287)
dâ mi razlog da one stvari (III, 291)
i čini mi mrijet spomena; (III, 346)
neg mi ufanje krepko ostaje (III, 491)
smiluj mi se po mnogomu (III, 509)
pred očima grijeh mi stoji (III, 514)

mnom

ije sa mnom, sa mnom pije, (I, 369)
ije sa mnom, sa mnom pije, (I, 369)

jada

kad promislim cića jada (I, 443)
kê mu uzrok bijehu od jada, (II, 16)
Ako se ini puni jada (III, 343)
ubog, tužan, gô, pun jada. (III, 486)

jade

nađoh jade, brige i tuge, (II, 136)
huđe jade, nemir ljući (II, 303)
da ukaže skrovne jade (III, 82)

jake

tjera i zgoni s vlasti jake (III, 111)

Tako jak cvit od uresa (I, 421)

jakno

jakno zmija vrat mi obkruži, (I, 370)
i pokorom jakno zmija (III, 51)
Ter jakno orô bistri upira (III, 55)

jama

jama

dno pakljenih crnih jama, (II, 296)

jame

krij se u jame gorskijeh hridi - (II, 179)

jaoh

jaoh

sad u sebi, jaoh, da gdi je (I, 80)
jaoh, svak me je ostavio (I, 87)
a raskošna, jaoh, pernica (I, 101)
Jaoh, vez kî me smrtno veže (II, 109)
jaoh, zabliješten š njih nablizu, (II, 116)
ah, jaoh, zašto ne imamo (II, 267)
doć svakomu smrt, jaoh, neće: (II, 280)
vapijuć: „Čemu, jaoh, nebesa (III, 134)
jaoh, da tako sred pučine (III, 149)
A to er se, jaoh, bolesti (III, 163)
Ah, jaoh, plačne oči moje, (III, 217)
Tko sam? Čovjek? Ah, jaoh, kako? (III, 241)
ja smio sam, ah, jaoh, Bože, (III, 248)
bolesti u mê, jaoh, bolesti! (III, 340)
jaoh, i ja se bolim sada, (III, 345)
stotijem dijelom, jaoh, ne mogu (III, 359)
koju boles, jaoh, ja čuju, (III, 363)
i smrznutiji, jaoh, od leda, (III, 398)
Za želud li, ah, jaoh, meni! (III, 409)
i stoga sam, jaoh, sred smeće (III, 435)
jaoh, sin tvoj sam, ah, spomeni, (III, 443)
Ah, jaoh, treptim vas u trudu, (III, 445)
„„Ah, jaoh, ćaćko!”” rijeću, rijeću. (III, 474)
ne, jaoh, sin se tvoj nazvati, (III, 476)
jaoh, ishodim izvan sebe; (III, 490)
Ubogar sam, ah, jaoh, oni (III, 499)
jaoh, molitvu nećeš čuti (III, 521)
jaoh, i boles, koja uze (III, 533)

jaram

jaram

vô pod jaram za me stupi, (III, 310)

jasan

jasna

naša jasna lica ova, (III, 178)

jasne

koli jasne, toli blage! (III, 174)

jazovito

jazovito

jazovito zjaše grlo (I, 315)

jeda

jeda

jeda i moje grijehe oplaču (I, 5)
jeda on probije i razlupi (I, 231)
Jeda u brijeme? Brijeme leti (II, 255)

jedan

jedan

na hrek jedan suh se biše (I, 59)
Jedan pogled bludno striljen, (I, 253)
o nje vratih kao pas jedan (I, 383)
jedan stabar kî neplodan (II, 85)
vas nije drugo neg hip jedan. (II, 246)
jedan hip je sve do smrti. (II, 252)
tere jedan ki pun zloba (III, 25)
Nijesam, nijesam neg crv jedan (III, 242)
ako jedan uzdah vrući (III, 526)

jedna

neg plav jedna, kû udugo (II, 171)
jedna svjetlos u tri zraka, (II, 286)
ako jedna suza grozna, (III, 525)

jedno

jedno misli, drugo čini: (I, 191)
Jedno ufanje ko sveđ bježi; (II, 79)
neg smućeno jedno more, (II, 170)
jedno tužno „vaj!” podrije. (III, 84)
poprav ja sam more jedno. (III, 342)

jednom

jednom kosom ona slama; (II, 194)

jedini

jedina

jestojska je mâ jedina (I, 97)

jedini

put i život moj jedini, (III, 208)

jednak

jednacima

ali s mukam jednacima (II, 279)

jednaka

Ah, jednaka smrt je svima, (II, 277)

jednako

jednako

jednako se od nje tlače (II, 188)
dobri će i zli mrijet jednako, (II, 281)

jednom

jednom

Ah, dosta se jednom samo (I, 385)

jedovito

jedovito

ti obraćaš jedovito; (II, 68)

jedva

jedva

jedva uzdahe podiraše, (I, 62)
jedva iz srca najposlije (III, 83)

jer ako se volja oprijeće, (III, 17)

Jero

Jeru

JERU DŽIVA GUNDULIĆA (Posveta)

jesam

trijebi je od svijeta spomenuti (I, 27)
i da prostit vlas višnja je (I, 29)
donijet bo je svâ odluka (I, 35)
veće božje da je smiljenje, (I, 41)
sad u sebi, jaoh, da gdi je (I, 80)
jaoh, svak me je ostavio (I, 87)
jestojska je mâ jedina (I, 97)
Tko je taj koga nijes' izdala, (I, 129)
plijen od smrti da je svâ dika (I, 167)
Medna je riječca, srce otrovno, (I, 187)
sama je ona moja draga, (I, 194)
s omraze mi sve je draža; (I, 208)
i ono što je da je neću: (I, 224)
i ono što je da je neću: (I, 224)
nu je zaludu svako dilo. (I, 228)
mrtav razbor, svijes je slijepa, (I, 275)
i da mi je kosti ižela, (I, 407)
da je pučina zlatna more, (I, 429)
sve je pričica i besjeda! (I, 434)
od zvjerenja razdrpljen je, (II, 28)
nevjernos je tvâ istina, (II, 41)
i da plijen je tvoga obraza (II, 65)
Meni se je dogodilo (II, 91)
gdi je spasenje, gdje su moji (II, 107)
nu na vrhu pak kada je, (II, 113)
sad je drača bodežljiva (II, 123)
i ištući što je ugodno (II, 135)
kakav svit je i što daje: (II, 140)
sve je što svijet gleda i dvori (II, 164)
sve je prid njom na ognju slama; (II, 196)
Ah, što je od njih sad ostalo (II, 215)
Smrt u pepeo sve je strla. (II, 222)
a er je umrli život ovi, (II, 237)
A ako život naš je zgledan, (II, 245)
Što je bilo, prošlo je veće, (II, 247)
Što je bilo, prošlo je veće, (II, 247)
a što je sada, za čas neće (II, 249)
jedan hip je sve do smrti. (II, 252)
da, kao njemu, i tebi je (II, 261)
smrt je ono što istini (II, 273)
kratak uzdah smrt je od svita; (II, 275)
smrt je od duše vjekovita. (II, 276)
Ah, jednaka smrt je svima, (II, 277)
gdi je vaj smrtni kî sveđ kolje, (II, 307)
muka je vječna, nje boljezni (II, 315)
neba je zraka svijeta dika, (II, 323)
Anđeoska je tebe straža (II, 325)
promjena je ova odviše (III, 37)
teža i veća vele da je (III, 70)
Čemu li je er mi opeta (III, 139)
da je minuća ljepos svime? (III, 144)
ah, da mi je ufat moći (III, 159)
reci srcu: lijepo ako je (III, 187)
ljepša duša koliko je (III, 189)
neumrla kâ je u sebi, (III, 190)
lijepe duše prilika je, (III, 194)
božja kakva scijeniš da je? (III, 196)
ki je bez slike sebi slika? (III, 198)
Lipa je ljepos koja očima (III, 199)
a najljepši Bog je paka (III, 203)
ki je dobro pravo i mnogo, (III, 207)
dobrijem kîh je za se obrô. (III, 216)
Sve zaman je: treptim, blidim, (III, 239)
u prikoru sva je ostala. (III, 246)
i haran mu je po naravi, (III, 322)
od bolesti valom bijen je, (III, 334)
Ako je druzijem žao veoma (III, 349)
gdi je nemoćna duša moja, (III, 364)
sada žalos tolika je; (III, 382)
ali ufam da je u Boga (III, 383)
Milosrdje je božje veće (III, 385)
On je otac od sirota, (III, 391)
led se topi sunce gdi je. (III, 402)
paček jezik moj je svezan, (III, 428)
nu je milos tvâ velika (III, 437)
roditelj je crna vrana? (III, 456)
Bit najmanji mâ je slava (III, 479)

jes tko njegda svijetom vlada, (II, 233)

jesi

zapletena toli jesi; (II, 40)
spravlja tebi ki sin jesi?”” (III, 180)

nu ako s' otac moj svakako (III, 471)

„Ah, ter ja sam mladac mili, (I, 73)
Ako ja sam oni isti (I, 79)
Ah, ja nijesam kî sam bio (I, 85)
ter da sam se ogolio (I, 409)
tko sam bio, tko sam sada.” (I, 444)
tko sam bio, tko sam sada.” (I, 444)
I nesvijestan ja sam mogô (III, 205)
Nu kad ja sam tvrđi od stijene, (III, 223)
Tko sam? Čovjek? Ah, jaoh, kako? (III, 241)
I ja ki sam ništa u sebi (III, 247)
ja smio sam, ah, jaoh, Bože, (III, 248)
er htje da sam čovjek vlada (III, 269)
poprav ja sam more jedno. (III, 342)
Ah, još da sam tvrđi od stijene (III, 397)
na stvari sam svjetlje stvoren (III, 405)
i stoga sam, jaoh, sred smeće (III, 435)
jaoh, sin tvoj sam, ah, spomeni, (III, 443)
Ja sam dobar i pravedan, (III, 457)
sad sam upav u nevolju (III, 483)
u komu sam tešku vaju. (III, 498)
Ubogar sam, ah, jaoh, oni (III, 499)

kâ si umrlu put uzela (I, 8)
pravi čovjek si i Bog pravi, (I, 12)
da si ti kriv što ona laže. (I, 270)
Kakav si ona ne razbira, (I, 435)
Ti si oblak kî zastupa (II, 37)
oni hudi, ti si opaka. (II, 60)
ti si uzrok vječnijeh šteta, (II, 77)
a u sebi što si opeta? (II, 78)
zgledaj gdi si; sviđ se tko si, (II, 257)
zgledaj gdi si; sviđ se tko si, (II, 257)
i slatka si kćerca mila: (II, 328)
da si djelo Božjih ruka." (II, 336)
Uvrijedila ti si Boga (III, 262)
dostojan si nosit moga? (III, 452)
Sladak ti si, i toj pozna (III, 523)

kî smo od zemlje svrhe ne da? (II, 244)
ah, nut kao smo lijepe i drage, (III, 173)

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)
svijem u njega kî su ufali. (I, 46)
planinam su posijedjeli, (I, 54)
Gdi su obilne gozbe moje, (I, 83)
Tvoji su bludni prijatelji (I, 123)
slatki mi su nepokoji, (I, 209)
vide kî su naši ruzi. (I, 390)
Da su od zlata polja i gore, (I, 427)
nepomno su otrunile; (II, 46)
Gradovi su glasoviti (II, 73)
gdi je spasenje, gdje su moji (II, 107)
poznam da su ljute zmije, (II, 117)
čemerom su otrovane. (II, 126)
himbeni su provodiči (II, 129)
ljuven pogled kê su imale, (II, 208)
ah, viđ što su u ovo doba: (II, 209)
Gdi su mlaci prigizdavi, (II, 211)
Gdi su istočna carstva stara? (II, 229)
od bremena su uzorana; (II, 232)
bez svrhe su i bez kraja, (II, 316)
od višnje su vlasti zgori (III, 7)
u kom, po kom, s kim su svaka.”” (III, 204)
gdi su od groznijeh suza mora? (III, 218)
Ako u tešku su ini vaju, (III, 355)
er su ih duzi priklopili, (III, 356)
bolesti su prijeke i ljute (III, 375)
neg su od zemlje ove tmasne; (III, 406)
velici su grijesi moji, (III, 512)

jesen

jesen

za me zrela jesen paka (III, 299)

jesti

ije sa mnom, sa mnom pije, (I, 369)

jestojka

jestojci

na jestojci zavidjaše, (I, 64)

jestojska

jestojska je mâ jedina (I, 97)

jezbina

jezbine

bjehu, neka bez jezbine (I, 374)

jezditi

jezde

meni vrani konji jezde, (III, 311)

jezik

jezik

sve čemere jezik žive, (I, 310)
Ah, sram jezik veće veže (I, 397)
paček jezik moj je svezan, (III, 428)

Jezus

Jezuse

Blag Jezuse, i ti prosti (I, 19)

još

još

još da na nju ne pogleda, (I, 344)
nu ne poznav još ja toga, (I, 416)
kih liposti još se hvale, (II, 206)
što ima biti, nije još toga, (II, 248)
još perivoj bude ugodan (III, 23)
a još vele ljepši gori (III, 191)
još da umre, žive uvike, (III, 212)
I još živem? Još me zdrži (III, 253)
I još živem? Još me zdrži (III, 253)
zemlja? Još mi sunce i siva? (III, 254)
Razborom me još nadari (III, 289)
Tim još kad bi moglo biti (III, 313)
Ah, još da sam tvrđi od stijene (III, 397)

mrazni sjever, jug daždivi (III, 112)

junak

junaci

Gdi junaci koji snagom (II, 217)

što se višnijem jur prikaza. (II, 66)
Jur za zrakom umrlime (II, 97)
Pak donjegdi jur zatime (III, 97)
Jur na sjeni sred pustinje (III, 121)
jur daždite pravednoga, (III, 418)

jutro

jutrom

da što jutrom zene i cvjeta (III, 141)

k vječnomu se dobru uteci, (I, 38)
bjehu, a noge k dobru lijene. (I, 318)
mene i k sebi tamno druži; (I, 368)
idem k raspu bitja moga; (I, 418)
k zemlji obrazom nica pade (III, 80)
k Bogu imam moje uvike (III, 155)
Dušo moja, k njemu hodi! (III, 390)
sad, sad poću k ćaćku momu, (III, 422)
ja se vraćam k tebi opeta, (III, 440)
svaka duša k tebi idući, (III, 524)
i ne ckneći k ocu odleti; (III, 536)

kî nije veće kad uvene (I, 422)
kad promislim cića jada (I, 443)
kad čovjeka umrloga (II, 9)
kad se smije, plač uzroči, (II, 141)
a kad blazni, tad izdaje; (II, 142)
a kad ga ima u pučini, (II, 159)
Kad potisne u nevolju (III, 43)
Nu kad ja sam tvrđi od stijene, (III, 223)
Tim još kad bi moglo biti (III, 313)
Ah, kad smislim ki čestiti (III, 487)

kada

nu na vrhu pak kada je, (II, 113)

kajan

kajan

kajan s grijeha lijevat uze, (I, 4)
kajan grešnik da pogine; (III, 388)

kajanje

kajanje

negli žalos i kajanje (I, 442)

kajati

ufaj, kaj se, moli, prosi! (II, 258)

kaj'

sebe istoga, kaj' se i reci (I, 40)

kaje

vazda spravna tko se kaje: (I, 30)
čijem se boli srce i kaje, (III, 380)
da ti praštaš tko se kaje. (III, 492)

kajem

ja se kajem od svijeh zloba; (III, 494)

kakav

kakav

Kakav si ona ne razbira, (I, 435)
kakav svit je i što daje: (II, 140)
kakav li opet Bog od vika (III, 197)

kakva

božja kakva scijeniš da je? (III, 196)

kako

kako

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
kako za njom gasnem, blidim, (I, 213)
biju vali kako gore (II, 172)
misleć kako život straja; (II, 314)
kako da mu srce puknu. (III, 96)
Tko sam? Čovjek? Ah, jaoh, kako? (III, 241)
Pače kako vode u more (III, 337)

kalu

neka u prahu i u kalu (I, 425)

kamen

kamene

sred pustoši sej kamene; (I, 88)

kami

kamena

stup se učini od kamena - (III, 6)
ja od kamena, ti od puti! (III, 228)

kamene

daj proplači ti, kamene, (III, 225)

kami

pače gola i kami oni (I, 89)
kami tvrdi meko uzglavje, (I, 100)
dragi kami u prstenu, (I, 249)
kami u cvitju, cvit na snigu, (I, 363)
Brijeme hara stanac kami (II, 241)
voda kami tvrd probije, (III, 401)

kamenje

kamenje

i kamenje tvrdo umisti (III, 279)

o nje vratih kao pas jedan (I, 383)
živuć kao zvijer u brlogu (I, 393)
Er kao dah joj sve mê blago (I, 403)
tko god žive kao zvjerenje (II, 26)
kao djetecu koji hrli (II, 92)
kao ljepiru koji udara (II, 95)
ostah kao drijevo odsječeno. (II, 138)
kao zvijer kâ se vjetrom pase. (II, 150)
i bi, kao ti, prije tebe; (II, 260)
da, kao njemu, i tebi je (II, 261)
kao htje može promjeniti (III, 11)
da i dan kao noć crn mi ostane. (III, 168)
ah, nut kao smo lijepe i drage, (III, 173)

karati

kara

ako rodjak kî me kara, (I, 329)

kazan

kazan

prstom kazan i odsvud gledan. (I, 384)

kazati

kaza

za naš nauk što ti kaza. (I, 18)
i između uzdah' plačuć kaza (III, 118)
zemlja kaza sred livada (III, 140)

kaže

ljubit kaže, mrzi skrovno, (I, 189)
kaže mi se nemilosna (I, 201)
kaže ino da ne želi (I, 237)
tako hitro da ti kaže (I, 269)
kaže robstvo, krije verigu, (I, 361)
da ne kaže unaprijeda (I, 398)
sliku od lijepe duše kaže; (III, 200)

kćerca

kćerca

i slatka si kćerca mila: (II, 328)

kititi

kiti

kiti o dubju voća svaka. (III, 300)

klasje

klasjem

zlatnim klasjem njive puni, (III, 298)

klati

kolje

gdi je vaj smrtni kî sveđ kolje, (II, 307)

klet

kletim

daju kletim kî se prle, (II, 304)

klicati

kliče

kliče ovako vas u smeći (I, 71)

klikovati

klikujući

klikujući skladom pjesni (I, 197)

klisura

klisurah

a o klisurah strme ljuti (I, 51)

kneštvo

kneštvo

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

On ko dobar' svacih mnoštvo (I, 67)
Jedno ufanje ko sveđ bježi; (II, 79)
spozna ko mu dobro čini (III, 321)
ko te imenom zvati neću? (III, 473)

želeć kô zvir, nu zaludu, (I, 107)
Ona kô me vidi i pozna (I, 199)
na zlo srnem kô me cijepa; (I, 276)
i zrcalo kô imamo (I, 387)
u sunce ono kô prostira (III, 57)

koji

čijem

Ako u puti, čijem boluju, (III, 361)
čijem se boli srce i kaje, (III, 380)

kâ si umrlu put uzela (I, 8)
kâ svim bješe život spela, (I, 10)
Riječi, u ljudckoj kâ naravi (I, 11)
uz istinu kâ taština (I, 22)
pićom kâ se prascim meće. (I, 66)
kâ pod slikom od pokoja (I, 111)
Ah, nesvijesna, kâ ne gledaš (I, 115)
ah, bezočna, kâ spovijedaš (I, 117)
kâ sred srca ne imaš svoga (I, 119)
kâ sve nosi što zadere (I, 278)
kâ za zlatom smagneš toli, (II, 32)
evo plate kâ se prima (II, 33)
od liposti kâ svim udi (II, 98)
kao zvijer kâ se vjetrom pase. (II, 150)
kâ čas po čas zgodu pazi (II, 269)
Lijepa dušo, kâ u nas shodiš (II, 319)
kâ se odlukom svojom puti, (III, 15)
neumrla kâ je u sebi, (III, 190)
Er ako ljepos kâ se pazi (III, 193)
dubja kâ mu nijesu kriva, (III, 256)
kâ bit žalos mala neće? (III, 261)
kâ se u srcu mom začela, (III, 532)

kê razmetni sin njekada (I, 3)
I ako pričuh u kê doba (I, 325)
kê mu uzrok bijehu od jada, (II, 16)
Kose kê zvah zlatom prije (II, 115)
kê sad srce moje grizu; (II, 118)
a usti kê mnijah da med hrane (II, 125)
Zgrade ohole kê visješe (II, 199)
ljuven pogled kê su imale, (II, 208)
hridna zabit kê posila (III, 122)
s misli u trudu kê ga muče. (III, 132)
kê milosti poda meni? (III, 252)
kê znam dobre samo želim; (III, 292)
kê u svako lijevam doba, (III, 496)

i u potopu ki na nj ori, (II, 161)
tere jedan ki pun zloba (III, 25)
Čovjek tada ki bi prija (III, 49)
spravlja tebi ki sin jesi?”” (III, 180)
ki je bez slike sebi slika? (III, 198)
ki je dobro pravo i mnogo, (III, 207)
Život u ki tko vjeruje (III, 211)
I ja ki sam ništa u sebi (III, 247)
kroz milos te ki veliku (III, 263)
ki u gorskoj stoji dubravi (III, 320)
Ah, kad smislim ki čestiti (III, 487)
ja ubogar ki da gane (III, 500)
ki ti prostrt po tleh doli (III, 507)

kî od Boga oca ishodi (I, 15)
svijem u njega kî su ufali. (I, 46)
sin kî dio blaga očina (I, 55)
plemenito kî me odije? (I, 82)
Ah, ja nijesam kî sam bio (I, 85)
kî mi proda srce od leda (I, 256)
ako rodjak kî me kara, (I, 329)
vide kî su naši ruzi. (I, 390)
bludni oganj kî požeže (I, 399)
kî nije veće kad uvene (I, 422)
Ti si oblak kî zastupa (II, 37)
plam kî spraža, a ne vriježi, (II, 81)
vjetric huđe kî razgara, (II, 83)
jedan stabar kî neplodan (II, 85)
najposlije kî ga oprli, (II, 94)
oko ognja kî ga zgara. (II, 96)
Jaoh, vez kî me smrtno veže (II, 109)
kî cijenjahu njegda u slavi (II, 213)
kî daždijahu med s besjede, (II, 220)
Gdi oni kî se od svih ljudi (II, 223)
kî smo od zemlje svrhe ne da? (II, 244)
daju kletim kî se prle, (II, 304)
gdi je vaj smrtni kî sveđ kolje, (II, 307)

s kih mi dvorba bi činjena, (I, 94)
kih liposti još se hvale, (II, 206)
Gdi li uzmnožni kih požudi (II, 225)
s kih se u paklu ciči i huka. (III, 72)
proz kih lijevat odasvudi (III, 75)
Bijeli golub sred kih strana (III, 455)

kîh

dobrijem kîh je za se obrô. (III, 216)

kijeh

kijeh želudom gora žiri (I, 58)

kijem

Ah, s kijem se nijesi stala? (I, 127)
Zraci kijem se život diči (II, 127)
kijem potegne snažna ruka. (II, 168)
Svi pod plugom kijem svit hara (II, 231)
kijem svijet bješe priklopila (III, 124)

s kim te ugađa trg pogani. (I, 126)
kim me bitje iskorijepi; (I, 134)
kim me obsjeni i zaslijepi; (I, 136)
u kom, po kom, s kim su svaka.”” (III, 204)

koga

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
od koga se vik ne odili (I, 75)
U nečistoj koga želji (I, 121)
Tko je taj koga nijes' izdala, (I, 129)
koga nijesi privarila? (I, 130)
š njima tražah koga sretah (I, 339)

koj se plete sa svih kraja (III, 22)
duša na koj slika izlazi (III, 195)

koja

I nije stvari koja može (II, 181)
Lipa je ljepos koja očima (III, 199)
ljepša duša koja ima (III, 201)
jaoh, i boles, koja uze (III, 533)

koje

obećanje koje vara; (II, 84)
munja iz koje trijes iskoči. (II, 120)

koji

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
u bludnosti koji ginu; (I, 334)
kao djetecu koji hrli (II, 92)
kao ljepiru koji udara (II, 95)
Gdi junaci koji snagom (II, 217)
Višnji koji dušu stvori. (III, 192)
da od grešnika koji cvili, (III, 519)

kojijeh

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

koju

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
koju slavu sred nebesi (III, 179)
s neharnosti koju tiri (III, 327)
koju boles, jaoh, ja čuju, (III, 363)
koju ćutim ja boljezan: (III, 430)

u kom, po kom, s kim su svaka.”” (III, 204)
u kom, po kom, s kim su svaka.”” (III, 204)
gora i noć s kom kriposti (III, 237)

komu

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
U zdravlju Tvoga Gospostva Plemenitoga, komu ja srčano ruke celivam. (Posveta)
put po komu tko se puti (III, 209)
u komu sam tešku vaju. (III, 498)

u kû zlobu š nje ne upadoh? (I, 290)
kû sad pasem u ovoj gori; (I, 394)
noć kû za dan slijepac obra, (II, 82)
neg plav jedna, kû udugo (II, 171)
kû nahodi tkogod ište: (III, 394)

količak

količak

da količak bi grijeh prije (III, 381)

koliko

koli

koli jasne, toli blage! (III, 174)

koliko

koliko imaš samo gleda; (I, 436)
ljepša duša koliko je (III, 189)

i kon toga mnokrat mista (I, 341)
vođah život ja kon tebe, (III, 488)

konj

konji

meni vrani konji jezde, (III, 311)

kopnjeti

kopnje

mlados kopnje, život ginu: (II, 101)

koralj

koralja

Od koralja usti objavi, (I, 145)

koralji

da ih koralji zarumene; (I, 178)

koris

koris

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

koristiti

koristi

Osta ljubav pri koristi; (I, 415)

kosa

kose

resim ličce, kose rudim, (I, 220)
Kose kê zvah zlatom prije (II, 115)
zlatne kose, drago lice, (II, 207)

kosi

Pristavljenih vrhu kosi (I, 181)

kosom

jednom kosom ona slama; (II, 194)

kost

kosti

i da mi je kosti ižela, (I, 407)
kosti gore neukopane. (II, 204)

koža

kože

blijede kože suhor tmasti. (I, 162)

kraj

kraja

s kraja pomorca u plav zove, (II, 158)
bez svrhe su i bez kraja, (II, 316)
koj se plete sa svih kraja (III, 22)
sa svijeh kraja opće uljesti, (III, 338)

kralj

kralja

stara i mlada, roba i kralja. (II, 192)

kraljim

istijem kraljim ti kraljuješ. (II, 72)

kraljevati

kraljuješ

istijem kraljim ti kraljuješ. (II, 72)

kraljevski

kraljevske

i kraljevske tej polače; (II, 190)

kraljevstvo

kraljevstva

Mru kraljevstva, mru gradovi (II, 235)

kraljica

kraljice

Slavne gospođe i kraljice (II, 205)

krasti

kradoh

tlapih, mamih, grabih, kradoh; (I, 292)

kratak

kracih

dugo zdravlje s kracih muka. (I, 36)

kratak

kratak uzdah smrt je od svita; (II, 275)

kratiti

kratim

ne štedim se i ne kratim (I, 242)

kremen

kremena

Za me plamen iz kremena, (III, 301)

krenuti

krenu

krenu stupaj od pameti, (III, 538)

krepak

krepko

neg mi ufanje krepko ostaje (III, 491)

krepčina

krepčinah

a u krepčinah svijeh privija; (II, 148)

krepčine

svijeta ovoga nije krepčine? (III, 150)

krilo

krila

Tko ti bio nije sred krila? (I, 128)
Što li gledah brza krila (III, 151)

kripos

kriposti

unutrnje mê kriposti (I, 287)
od ufanja vid s kriposti (III, 56)
gora i noć s kom kriposti (III, 237)

kriposan

kriposna

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

kriti

krij

krij se u jame gorskijeh hridi - (II, 179)

krije

krije se ona, ja joj pišem (I, 212)
kaže robstvo, krije verigu, (I, 361)
i njih plemstvo trava krije; (II, 236)

kriju

noć me i puste kriju gore, (III, 236)

kriv

kriv

da si ti kriv što ona laže. (I, 270)

kriva

dubja kâ mu nijesu kriva, (III, 256)

krive

zglede otrovne, zlobne i krive, (I, 308)

krivina

krivinah

a u krivinah tko se ustara (III, 257)

krivine

ja ne poznah sred krivine: (II, 110)
neg sve hude mê krivine, (III, 386)

krivinu

uzeh sumnju za krivinu, (I, 345)
ah, sad poznam mû krivinu! (II, 102)

kriviti

kriviš

rukah kriviš ti očito, (II, 70)

kroz

kroz

i kroz uzdah najgorući (III, 81)
kroz življenje moje opako (III, 243)
kroz milos te ki veliku (III, 263)
kroz grijeh hudi i prokleti, (III, 429)

kršnja

kršnja

škripnja od zuba, kršnja od ruka, (II, 311)

krug

krug

krug malahan vas svit biše (II, 226)

kruh

kruh

kruh prisveti od anđela, (III, 413)

kruna

krune

Vedre krune, teška rala (II, 193)

kruniti

kruni

prolitje se mlado kruni; (III, 296)

kružiti

kružeći

svijet kružeći Indije brodi, (II, 178)

dokli iz mene krv isisa! (I, 114)
krv smrdeću gnusna bluda. (I, 312)
krv ispila, meso izjela, (I, 408)

kuća

kući

rijeh: „U kući živ se spraži (I, 347)

kućarica

kućarice

siromaške kućarice (II, 189)

Bježi kud znaš, što hoć' čini, (II, 175)
kud prohodi, sve satira. (II, 198)

kupiti

kupi

med za mene pčela kupi, (III, 308)

kupjena

kupjena

kupjena i drača oko grma (III, 21)

lagati

laže

vara, izdaje, laže i hini. (I, 192)
da si ti kriv što ona laže. (I, 270)

lakat

laktu

Svi u laktu zemlje zbijeni. (II, 228)

lakom

lakoma

bludna, bezočna i lakoma. (I, 372)

lava

zmiju grije, lava blazni, (I, 360)

lave

lave rvaše i medvjede? (II, 218)

laž

laž

za istinu laž smiona; (I, 118)

žeravom me led satvara, (I, 207)
led se topi sunce gdi je. (III, 402)

leda

oči ognjene, prsi od leda; (I, 188)
kî mi proda srce od leda (I, 256)
studeniji mraza i leda: (III, 86)
i smrznutiji, jaoh, od leda, (III, 398)

leteti

leti

Zlato leti utoliko (I, 259)
Jeda u brijeme? Brijeme leti (II, 255)
sve što leti, plove i hodi; (III, 286)

ležati

leže

sad rvane po tleh leže, (II, 201)

Ah, na ovo li bludnos tvoja (I, 109)
To li nazbilj tkogod minu, (I, 343)
Gdi li uzmnožni kih požudi (II, 225)
Ah, da li se ne sramuješ (II, 331)
Čemu li je er mi opeta (III, 139)
Što li gledah brza krila (III, 151)
kakav li opet Bog od vika (III, 197)
Za želud li, ah, jaoh, meni! (III, 409)
„„Ti li, izrode, ime od sina (III, 451)
ufam li se mjesto imati? (III, 478)

lice

lica

suha zemlja crna lica. (I, 102)
a capćaše posred lica (I, 143)
Pepeo lica pogrešpana, (I, 169)
naša jasna lica ova, (III, 178)
svijetla lica, zlatna prama, (III, 182)

lice

blijedi lice svekoliko, (I, 261)
Ono lice, gdi mi siva (II, 121)
Smrt ne gleda ničije lice; (II, 187)
zlatne kose, drago lice, (II, 207)
skrivaj lice od nebesi: (III, 232)

licu

Nu po licu čim plač pisa (III, 115)

ličce

ličce

resim ličce, kose rudim, (I, 220)

lijek

lici

mojijeh rana bjehu lici. (I, 258)

lijeke

a za lijeke bilje usplodi; (III, 284)

lijen

lijene

bjehu, a noge k dobru lijene. (I, 318)

lijep

lijepa

dođem gdi mâ lijepa brani. (I, 234)
Lijepa dušo, kâ u nas shodiš (II, 319)

lijepe

ah, nut kao smo lijepe i drage, (III, 173)
lijepe duše prilika je, (III, 194)
sliku od lijepe duše kaže; (III, 200)

lijepo

blago lijepo potrati (I, 286)
reci srcu: lijepo ako je (III, 187)

lijepu

u uresnu lijepu sudu (II, 143)

lipa

Lipa je ljepos koja očima (III, 199)

ljepša

ljepša duša koliko je (III, 189)
ljepša duša koja ima (III, 201)

ljepši

bit s naprava ljepši žudim: (I, 218)
a još vele ljepši gori (III, 191)

najljepši

a najljepši Bog je paka (III, 203)

lijevati

lijevam

kê u svako lijevam doba, (III, 496)

lijevat

kajan s grijeha lijevat uze, (I, 4)
proz kih lijevat odasvudi (III, 75)

lira

a od lira prsi svoje; (I, 146)

litica

litice

i oreć se niz litice (I, 279)

livada

livada

zemlja kaza sred livada (III, 140)

ljekar

ljekar

tako i ljekar sprva od svudi (I, 31)

ljepir

ljepiru

kao ljepiru koji udara (II, 95)

ljepos

lipos

pokoj vječni, lipos pravu, (II, 293)
Tako i lipos, zvizda umrla, (III, 181)

liposti

od liposti kâ svim udi (II, 98)
kih liposti još se hvale, (II, 206)

ljepos

Ljepos, razum, ljubav, vira - (I, 433)
ljepos, blago, snaga i hvala, (II, 195)
da je minuća ljepos svime? (III, 144)
Er ako ljepos kâ se pazi (III, 193)
Lipa je ljepos koja očima (III, 199)

ljeposti

nje ljeposti, mê ljuvezni. (I, 198)

ljepota

lipotu

resim sobom svu lipotu; (III, 460)

ljepoto

Ah, ljepoto draga očima (II, 31)

ljeto

ljeta

novi narod, nova ljeta. (II, 264)

ljeti

vazda bili, ljeti i zimi, (I, 124)
U dne, u noći, ljeti i zimi (I, 379)

ljetnji

ljetnje

za me rodno ljetnje vrime (III, 297)

ljubav

ljubav

nje gnjiv ljubav moju uzmnaža, (I, 206)
vjeru i ljubav tko god scijeni (I, 365)
vrže i ljubav mrtvu iz vrata. (I, 414)
Osta ljubav pri koristi; (I, 415)
Ljepos, razum, ljubav, vira - (I, 433)

ljubavi

pun milosti, pun ljubavi (III, 47)
za zlamenje od ljubavi; (III, 550)

ljubiti

ljubit

ljubit kaže, mrzi skrovno, (I, 189)

ljubljeni

ljubljenijeh

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)
ljubljenijeh oko mira; (I, 338)

ljubljenom

Gdi u ljubljenom svomu Bogu (II, 289)

ljubovnica

ljubovnice

dvorne i blage ljubovnice (I, 112)

ljubovnik

ljubovnika

i vez slatki ljubovnika. (I, 168)
ljubovnika u hotima. (II, 54)

ljudcki

ljudcki

Ah, nije život ljudcki drugo (II, 169)

ljudcko

neg sve ljudcko sagriješenje. (I, 42)
ljudcko srce, s tvê prilike. (II, 36)

ljudckoj

Riječi, u ljudckoj kâ naravi (I, 11)

ljudcku

ljudcku pamet, u slobodi (III, 14)

ljudi

ljudem

ljudem Bogu posvećenim (II, 62)

ljudi

srama od ljudi, straha od Boga! (I, 120)
Gdi oni kî se od svih ljudi (II, 223)

ljut

ljući

huđe jade, nemir ljući (II, 303)

ljuta

ljuta, otrovna i veoma (I, 371)

ljute

poznam da su ljute zmije, (II, 117)
bolesti su prijeke i ljute (III, 375)

ljuti

a o klisurah strme ljuti (I, 51)
ljuti, gorki i nemili, (III, 410)

ljutim

pribjen ljutim sad porazom; (III, 436)

ljuven

ljuven

ljuven pogled kê su imale, (II, 208)

ljuvena

slas ljuvena i razbluda, (I, 76)

ljuveni

pogled slatki i ljuveni. (I, 150)

ljuvenoj

u ljuvenoj u požudi, (II, 100)

ljuvezan

ljuvezni

nje ljeposti, mê ljuvezni. (I, 198)

Lotu

i da Lotu starom žena (III, 5)

luge

probijući strane i luge, (II, 134)

lugu

ptica u dubu, zvijer u lugu (III, 129)

luka

trenutje oka, strila iz luka (II, 167)

mač

mač

na mač britki od pjeneza (I, 230)

mačom

ter grijeh s mačom prijeti od smrti (III, 365)

magla

magla

vjetar, magla, sjen, dim, ništa. (II, 90)

malahan

malahan

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
krug malahan vas svit biše (II, 226)

mali

mala

Nu bi šteta mala bila (I, 283)
kâ bit žalos mala neće? (III, 261)

malim

malim sudom more prazni, (I, 359)

najmanji

Bit najmanji mâ je slava (III, 479)

malo

malo

trud mu i malo vode daje. (II, 114)
malo praha udno groba. (II, 210)
negli u zemlji zemlje malo? (II, 216)

mamiti

mami

i unjeguje sprva i mami (II, 153)

mamih

tlapih, mamih, grabih, kradoh; (I, 292)

mati

mati

stara mati u skut prima, (III, 304)

mazati

mažući

A mažući raskrvavi (I, 175)

a usti kê mnijah da med hrane (II, 125)
kî daždijahu med s besjede, (II, 220)
med za mene pčela kupi, (III, 308)

meda

sladak podsmijeh, riječca od meda, (I, 254)

medan

medna

Medna je riječca, srce otrovno, (I, 187)

medvjed

medvjede

lave rvaše i medvjede? (II, 218)

među

među

ah, daj među slugam tvojim (III, 477)

meko

kami tvrdi meko uzglavje, (I, 100)

meso

meso

krv ispila, meso izjela, (I, 408)

metati

mećahu

Mećahu oči s navidosti (I, 307)

meće

pićom kâ se prascim meće. (I, 66)
ona pismo dere i meće (I, 215)
paka silnik pleše i meće (II, 155)
ona upored meće i valja (II, 191)
starijeh želja perje meće: (III, 60)

mećem

mećem, sipljem sa svom moći (I, 273)

neka ne mi, danu druzi (I, 389)
a hoćemo mi da nami (II, 243)

vidjenje nam od nebesi; (II, 38)

nami

a hoćemo mi da nami (II, 243)
Danu misli slugam nami (III, 175)

Lijepa dušo, kâ u nas shodiš (II, 319)

milina

miline

sred razblude i miline, (I, 152)

milo

milo

šetam, gledam, spijevam milo, (I, 227)
gdi plam svijeće ckili milo, (II, 93)

milos

milos

milos Višnji dijeli s vrhom (I, 45)
Ja opet milos da isprosim, (I, 217)
milos višnju ganu zgora, (III, 64)
kroz milos te ki veliku (III, 263)
pravdu i milos u me stavi; (III, 266)
milos veća grijeha moga. (III, 384)
milos vrhu srca moga (III, 416)
nu je milos tvâ velika (III, 437)
svijeh na milos ne zakloni, (III, 501)
i imaj milos vrhu mene! (III, 504)

milosti

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
bez ozira, bez milosti. (I, 288)
najprije zrakom svê milosti. (II, 12)
bez ufanja, bez milosti. (II, 300)
da s milosti zgora dane (III, 35)
pun milosti, pun ljubavi (III, 47)
zrak mu od pravde i od milosti (III, 58)
kê milosti poda meni? (III, 252)
pun milosti neizrečene (III, 472)
hvali božje svak milosti. (III, 552)

milosno

milosno

milosno me sunce gleda; (III, 400)

milosrdje

milosrdje

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
Milosrdje je božje veće (III, 385)
milosrdje i dobrota (III, 393)
milosrdje tvoje gori. (III, 528)

milosrdju

milosrdju, ćaćko, tvomu!”” (III, 510)

minuća

minuća

da je minuća ljepos svime? (III, 144)

minuti

minu

To li nazbilj tkogod minu, (I, 343)

mila

sjaše iz oči sunca mila, (I, 142)
i slatka si kćerca mila: (II, 328)

mile

cvijet čistoće svoje mile (II, 44)

mili

„Ah, ter ja sam mladac mili, (I, 73)
Ćaćko dragi, ćaćko mili, (III, 439)
Pomiluj me, ćaćko mili; (III, 517)

mir, dobrotu, znanje i slavu. (II, 294)

mira

ljubljenijeh oko mira; (I, 338)

miran

miran

čoek u srcu miran nije, (II, 238)

misao

misao

nu ti misao nije skrovena, (III, 531)

misô

ako misô nije mislila (III, 153)

misliti

misleć

misleć kako život straja; (II, 314)

misli

jedno misli, drugo čini: (I, 191)
čiste želje, misli svete (II, 63)
stoj bez misli i bez truda; (II, 184)
s misli u trudu kê ga muče. (III, 132)
Danu misli slugam nami (III, 175)
misli u stvoru stvoritelja; (III, 186)
meni misli boles daju, (III, 357)

mislila

ako misô nije mislila (III, 153)

mislit

ako ne htjeh mislit na se, (III, 148)

mjera

mjere

mjere od suda najvrijednih (II, 69)

mjeru

da vrh zemlje u istu mjeru (III, 154)

mjeriti

mjeri

mjeri ufanje srcu momu. (I, 246)

mjesec

mjesec

siva sunce, mjesec, zvijezde. (III, 312)

mjesto

mista

i kon toga mnokrat mista (I, 341)

misto

ostaviti rodno misto (III, 350)

mjesto

Ah, i ostavih mjesto rodno (II, 133)
ufam li se mjesto imati? (III, 478)

mještani

mještani

i tuđini i mještani, (I, 125)

mješte

mješte

Mješte piće slatke, uljudne, (I, 91)
mješte dvora pozlaćena, (I, 92)
mješte sluga, u noći i u dne (I, 93)
mješte uresne svim postelje (I, 95)
čekajući mješte groba (II, 23)

mlad

mlada

stara i mlada, roba i kralja. (II, 192)

mlado

prolitje se mlado kruni; (III, 296)

mladac

mladac

„Ah, ter ja sam mladac mili, (I, 73)
oni mladac primljen svuda, (I, 74)

mladce

Ti nevješte mladce vodiš (II, 55)

mlados

mlados

mlados kopnje, život ginu: (II, 101)

mlak

mlaci

Gdi su mlaci prigizdavi, (II, 211)

mniti

mnijah

a usti kê mnijah da med hrane (II, 125)

mnogi

mnoge

opak i pun zlobe mnoge, (I, 322)

mnogo

ki je dobro pravo i mnogo, (III, 207)

mnogomu

smiluj mi se po mnogomu (III, 509)

mnogu

U smrdeću bludu mnogu (I, 391)
dobro izvrsno, rados mnogu (II, 291)
teške duge, zlobu mnogu. (III, 360)

mnozijem

dala od prije mnozijem biše! (I, 354)

mnokrat

mnokrat

i kon toga mnokrat mista (I, 341)
priljubostvom mnokrat ckvrniš, (II, 50)

mnoštvo

mnoštvo

On ko dobar' svacih mnoštvo (I, 67)

moći

moći

mećem, sipljem sa svom moći (I, 273)
ah, da mi je ufat moći (III, 159)
ne budem se nazret moći. (III, 234)
I zasve to moći nije, (III, 379)

moglo

Tim još kad bi moglo biti (III, 313)

mogô

I nesvijestan ja sam mogô (III, 205)

mogu

stotijem dijelom, jaoh, ne mogu (III, 359)

može

ne može me š nje dopasti; (I, 412)
I nije stvari koja može (II, 181)
kao htje može promjeniti (III, 11)
znajuć da vlas tvâ sve može, (III, 250)
ne može izrijet što bi htjela, (III, 530)

možeš

Ah, da u što možeš rijeti (II, 253)

jestojska je mâ jedina (I, 97)
Ah, mâ svijesti zapanjena, (I, 157)
dođem gdi mâ lijepa brani. (I, 234)
osta mâ put strašna sjena. (I, 300)
bi mi od sumnje sjen mâ ista. (I, 342)
što mâ bludnos većma žudi (I, 352)
i mâ vječna noć nemila, (II, 124)
Ah, mâ dušo, trepti i čezni (II, 313)
i mâ tašta slava i hvala (III, 245)
Ah, mâ dušo, tužna odveće! (III, 259)
Dar bi njegov mâ sloboda: (III, 265)
Bit najmanji mâ je slava (III, 479)

tvê sramote, mê prikore. (I, 138)
nje ljeposti, mê ljuvezni. (I, 198)
oči u oči mê upira, (I, 239)
mê imanje najposlije. (I, 282)
unutrnje mê kriposti (I, 287)
Er kao dah joj sve mê blago (I, 403)
slideći ga sve mê vrime (II, 99)
gorko more mê skrušenje, (III, 332)
bolesti u mê, jaoh, bolesti! (III, 340)
er izgubih sve mê drago (III, 347)
cijepa srce mê napola (III, 369)
neg sve hude mê krivine, (III, 386)
viđ mê rane nebrojene, (III, 503)

moga

da on objavi s moga glasa (I, 17)
Ćaćka moga dvorne sluge (I, 103)
idem k raspu bitja moga; (I, 418)
grijeha moga ne podoba (III, 164)
dobročinca zlotvor moga? (III, 324)
milos veća grijeha moga. (III, 384)
milos vrhu srca moga (III, 416)
dostojan si nosit moga? (III, 452)

i na moj plam ostinuta; (I, 202)
Nje mraz oganj moj razgara, (I, 205)
Moj ju ognjeni uzdah moli (I, 265)
bud prijatelj moj najdraži!" (I, 348)
Ona i trbuh moj Bog s nebi (I, 373)
Eto život moj svjedoči, (II, 139)
put i život moj jedini, (III, 208)
ah, i da se grijeh moj skrati, (III, 221)
moj se život boljet obrô, (III, 317)
moj u zlobah život hudi, (III, 328)
vas moj život sveđ nemilo (III, 333)
vječni stan se moj govori. (III, 408)
paček jezik moj je svezan, (III, 428)
nu ako s' otac moj svakako (III, 471)

moja

sama je ona moja draga, (I, 194)
bludnos moja ne ostine; (I, 376)
gdi je nemoćna duša moja, (III, 364)
Dušo moja, k njemu hodi! (III, 390)

moje

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
jeda i moje grijehe oplaču (I, 5)
ako s moje slabe svijesti (I, 23)
Gdi su obilne gozbe moje, (I, 83)
gdi pokojah moje želje (I, 96)
š njom ustarah zlobe moje, (I, 380)
moje bitje sve bez reda, (I, 400)
da uboštvo moje nago (I, 405)
kê sad srce moje grizu; (II, 118)
bili od tamne smrti moje, (II, 130)
k Bogu imam moje uvike (III, 155)
bivši u oči moje uprla (III, 183)
Ah, jaoh, plačne oči moje, (III, 217)
bitje moje prinevoljno; (III, 226)
kroz življenje moje opako (III, 243)
stvoritelja duše moje? (III, 330)
moje ufanje, tvoja plata. (III, 396)

moji

rastijahu moji prikori, (I, 392)
gdi je spasenje, gdje su moji (II, 107)
velici su grijesi moji, (III, 512)

mojijeh

mojijeh rana bjehu lici. (I, 258)
i iz mojijeh bježi ruka, (I, 260)
mojijeh groznijeh suza rike. (III, 336)

mojim

mojim se ona trudom boli (I, 267)

moju

nje gnjiv ljubav moju uzmnaža, (I, 206)
neg ispunit želju moju: (I, 238)

i mom ocu zgriješih tebi. (III, 432)
kâ se u srcu mom začela, (III, 532)

momu

mjeri ufanje srcu momu. (I, 246)
sad, sad poću k ćaćku momu, (III, 422)

a za novu mû družinu (I, 332)
vodih za mû stražu ovih, (I, 335)
u pepelu mû čas crnu. (I, 402)
ah, sad poznam mû krivinu! (II, 102)
na mû službu htje da stoji (III, 285)

molba

molba

rijeću, i molba biće ovaka: (III, 426)

molbu

molbu i celov dâ mu tada (III, 542)

moliti

moli

Moj ju ognjeni uzdah moli (I, 265)
ufaj, kaj se, moli, prosi! (II, 258)

molitva

molitvu

jaoh, molitvu nećeš čuti (III, 521)

mora

gdi su od groznijeh suza mora? (III, 218)
i od mora i od vode. (III, 306)

malim sudom more prazni, (I, 359)
da je pučina zlatna more, (I, 429)
tako i more ne uteže (II, 111)
Tako i more u tišini (II, 157)
neg smućeno jedno more, (II, 170)
Ah, što vidjeh sinje more, (III, 145)
ter počinut vik ne more, (III, 147)
mene meni skriti more? (III, 238)
gorko more mê skrušenje, (III, 332)
Pače kako vode u more (III, 337)
poprav ja sam more jedno. (III, 342)

morski

morske

i vrh morske trči pjene, (I, 356)

mrak

mrake

noć priloži mrake sinje (III, 123)

mraz

mraz

Nje mraz oganj moj razgara, (I, 205)

mraza

studeniji mraza i leda: (III, 86)

mrazan

mrazni

mrazni sjever, jug daždivi (III, 112)

mrazno

a na obrazu blijedo i mrazno (I, 305)

mrijeti

mrem

a ja od glada mrem pun tuge (I, 105)
sahnem, ginem, mrem od glada, (III, 485)

mrijet

čoek se rodi, mrijet počina. (II, 174)
dobri će i zli mrijet jednako, (II, 281)
i čini mi mrijet spomena; (III, 346)

mrijeti

mrijeti i djecu u povoju, (II, 266)

mriti

spomena me čini mriti, (III, 489)

Mru kraljevstva, mru gradovi (II, 235)
Mru kraljevstva, mru gradovi (II, 235)

mrući

mrući od glada žirnom skotu (I, 63)

mreža

mrežu

u nje mrežu uveznuta, (I, 200)

mrtac

mrca

A ostriže s mrca vlase (I, 163)

mrtav

mrtav

mrtav razbor, svijes je slijepa, (I, 275)
da i mrtav na sto dila (II, 27)

mrtvijem

mrtvijem pramom zavezane, (II, 56)

mrtvo

ti od gnusobe mrtvo blato; (III, 464)

mrtvu

vrže i ljubav mrtvu iz vrata. (I, 414)
mrtvu biti od potrebe, (II, 262)

mrziti

mrzi

ljubit kaže, mrzi skrovno, (I, 189)

mučati

mučat

Neću mučat zle načine, (I, 133)

mučaše

u pokoju sve mučaše, (III, 130)

mučiti

muče

s misli u trudu kê ga muče. (III, 132)

mudar

mudru

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

mudros

mudros

pamet, mudros, svijes i znanje. (III, 288)
razum, mudros, znanje u meni, (III, 467)

mudrosti

neishitne tvê mudrosti, (I, 21)

muka

muka

dugo zdravlje s kracih muka. (I, 36)
skončavam se, i od svijeh muka (I, 262)
vječna žalos, vječna muka. (II, 312)
muka je vječna, nje boljezni (II, 315)
od bolesti i od svih muka (III, 71)

mukam

ali s mukam jednacima (II, 279)

muke

nije od muke i od nemira; (III, 316)

munja

munja

munja iz koje trijes iskoči. (II, 120)

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
U Dubrovniku na 8. džunja 1622. (Posveta)
na skrušenje od pokore (I, 26)
na hrek jedan suh se biše (I, 59)
na jestojci zavidjaše, (I, 64)
na veliku zlu promjeni (I, 68)
Ah, na ovo li bludnos tvoja (I, 109)
na službu me tvû zapisa (I, 113)
te ih iz groba stavi na se (I, 165)
na obrazu bez obraza. (I, 174)
na sramotu od naravi (I, 177)
na ušiju cvijetje nosi, (I, 183)
na prsijeh cvijetje stoji; (I, 184)
i na moj plam ostinuta; (I, 202)
na mač britki od pjeneza (I, 230)
Za na svrhu doć žuđenu, (I, 247)
na riječi me ona drži, (I, 251)
na zlo srnem kô me cijepa; (I, 276)
na vrlja se djela spravih, (I, 293)
a na obrazu blijedo i mrazno (I, 305)
još da na nju ne pogleda, (I, 344)
Ah, prem ziđe na pržini (I, 355)
kami u cvitju, cvit na snigu, (I, 363)
snig na suncu, sunce u noći (I, 364)
na običajni blud nečisti (I, 417)
za vrć pak te na smetlište. (I, 438)
da i mrtav na sto dila (II, 27)
ti ih vodiš na zla svaka: (II, 59)
Turske sablje na pravednih (II, 67)
nu na vrhu pak kada je, (II, 113)
razlik obraz stavlja na se (II, 149)
skoči i uzavri na valove, (II, 160)
i u potopu ki na nj ori, (II, 161)
na ognju vosak, dim na vitru, (II, 165)
na ognju vosak, dim na vitru, (II, 165)
snijeg na suncu, san o zori, (II, 166)
sve je prid njom na ognju slama; (II, 196)
na hipu se brijeme vrti, (II, 251)
umrlu odjeću uze na se. (II, 330)
sliku stvoru svom na sviti. (III, 12)
ni na zemlji, ni na nebi; (III, 40)
ni na zemlji, ni na nebi; (III, 40)
Jur na sjeni sred pustinje (III, 121)
gdi smućeno vri na čase, (III, 146)
ako ne htjeh mislit na se, (III, 148)
duša na koj slika izlazi (III, 195)
stvori od ništa na svû sliku. (III, 264)
na mû službu htje da stoji (III, 285)
osuđeni na smrt hudu, (III, 374)
gdje ne samo na smrt tako, (III, 377)
na stvari sam svjetlje stvoren (III, 405)
ja prav sudac biću na to; (III, 466)
ne uzvapiješ ti na mene, (III, 470)
svijeh na milos ne zakloni, (III, 501)
nu ištom na put dobar tako (III, 537)
od čistoće na nj postavi, (III, 548)

nablizu

nablizu

jaoh, zabliješten š njih nablizu, (II, 116)

naći

naći

naći brašno u želudu. (I, 108)
u nekrepkoj naći ženi. (I, 366)

nađe

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

nađoh

nađoh jade, brige i tuge, (II, 136)

način

način

ter u način poplavice, (I, 277)

načine

Neću mučat zle načine, (I, 133)

načiniti

načinit

bi načinit toli znana (I, 171)

nadariti

nadari

Razborom me još nadari (III, 289)

nadići

nadić

nadić sitne zvijezde očima, (III, 74)

nadvor

nadvor

pak izmete nadvor mene, (I, 424)

nago

da uboštvo moje nago (I, 405)

nahoditi

nahodi

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
kû nahodi tkogod ište: (III, 394)

najposlije

najposlije

Najposlije ruka stupi (I, 229)
mê imanje najposlije. (I, 282)
Upuštava najposlije (I, 367)
najposlije dokle izgrnu (I, 401)
najposlije kî ga oprli, (II, 94)
jedva iz srca najposlije (III, 83)

nakazan

nakazni

vrh nakazni, vrh svijeh srda. (I, 324)
zle nakazni, srde vrle (II, 302)

nakon

nakon

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)

nalip

nalip

zdrži nalip i smrt hudu. (II, 144)

namastiti

namasti

čim oblipi i namasti (I, 161)

namjestiti

namjesti

priloži se i namjesti. (I, 24)

napokon

napokon

nu napokon glas uteče (III, 89)

napola

napola

cijepa srce mê napola (III, 369)

naprava

naprava

hitrom silom od naprava, (I, 172)
bit s naprava ljepši žudim: (I, 218)

napravam

s novijem gizdam i napravam (I, 225)

naprave

pod raskošam tvê naprave (II, 45)

napuniti

napunio

ženske želje napunio. (I, 432)

narav

narav

da sve umrle narav stiže, (II, 272)

naravi

Riječi, u ljudckoj kâ naravi (I, 11)
na sramotu od naravi (I, 177)
i haran mu je po naravi, (III, 322)

naredan

naredan

vrh naredbe ja naredan (III, 459)

naredba

naredbe

vrh naredbe ja naredan (III, 459)

narediti

naredi

a zvijezdami svijem naredi (III, 273)

naresiti

narešujem

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

narod

narod

novi narod, nova ljeta. (II, 264)

nasititi

nasitit

nasitit se želeć veće (I, 65)

nasloniti

naslonio

naslonio teško odviše. (I, 60)

nastojanje

nastojanju

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

naš

naš

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
za naš nauk što ti kaza. (I, 18)
A ako život naš je zgledan, (II, 245)

naša

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
naša jasna lica ova, (III, 178)

naše

„„Ah, nut gleda' naše gizde, (III, 172)

našemu

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

naši

vide kî su naši ruzi. (I, 390)

nathoditi

nadhodi

bijelom rukom snijeg nadhodi, (I, 155)
čuda ostala sva nadhodi; (III, 16)

nauk

nauk

za naš nauk što ti kaza. (I, 18)

navidos

navidosti

Mećahu oči s navidosti (I, 307)

nazbilj

nazbilj

To li nazbilj tkogod minu, (I, 343)

nazreti

nazret

ne budem se nazret moći. (III, 234)

nazvati

nazvati

ne, jaoh, sin se tvoj nazvati, (III, 476)

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
sebe u sebi ne videći: (I, 72)
od koga se vik ne odili (I, 75)
Ah, nesvijesna, kâ ne gledaš (I, 115)
kâ sred srca ne imaš svoga (I, 119)
ne prigrli i ne primi? (I, 122)
ne prigrli i ne primi? (I, 122)
vijek ne želi, sveđ te gleda; (I, 190)
samoj njoj se ne pristajem (I, 195)
ne stavlja se ona od mene. (I, 222)
kaže ino da ne želi (I, 237)
ne štedim se i ne kratim (I, 242)
ne štedim se i ne kratim (I, 242)
obećava, a ne vrši. (I, 252)
da me u trudu već ne hrani, (I, 266)
Što ne učinih, što ne skrivih, (I, 289)
Što ne učinih, što ne skrivih, (I, 289)
u kû zlobu š nje ne upadoh? (I, 290)
da oči gdi i ja ne upira (I, 340)
još da na nju ne pogleda, (I, 344)
Što ne stvorih, što ne rekoh, (I, 349)
Što ne stvorih, što ne rekoh, (I, 349)
što ne prosuh odasvudi (I, 350)
bludnos moja ne ostine; (I, 376)
neka ne mi, danu druzi (I, 389)
da ne kaže unaprijeda (I, 398)
ne imaše jôj česa dati (I, 406)
ne može me š nje dopasti; (I, 412)
nu ne poznav još ja toga, (I, 416)
mene uboga tad ne pozna. (I, 420)
svim tijem ne bi stoti dio (I, 431)
Kakav si ona ne razbira, (I, 435)
i ne osta mi drugo u trudu, (I, 441)
ako i zvijeri ne bi strane (II, 29)
plam kî spraža, a ne vriježi, (II, 81)
ja ne poznah sred krivine: (II, 110)
tako i more ne uteže (II, 111)
Smrt ne gleda ničije lice; (II, 187)
a ne zna mu se ime sada! (II, 234)
kî smo od zemlje svrhe ne da? (II, 244)
ah, jaoh, zašto ne imamo (II, 267)
Ah, da li se ne sramuješ (II, 331)
Ne, ne, ukaži sveta odluka, (II, 335)
Ne, ne, ukaži sveta odluka, (II, 335)
boli, ali ne pristaje (III, 68)
žalos brani, boles ne dâ; (III, 88)
s usta i s oči se i ne dijeli. (III, 108)
a sam grešnik ne umuče (III, 131)
ne promislih ako time (III, 143)
ter počinut vik ne more, (III, 147)
ako ne htjeh mislit na se, (III, 148)
grijeha moga ne podoba (III, 164)
ter ne plačem zadovoljno, (III, 224)
što ne ćutim ja ti ćuti: (III, 227)
ne budem se nazret moći. (III, 234)
ne držeći u spomeni, (III, 251)
ne poraža i ne izgara. (III, 258)
ne poraža i ne izgara. (III, 258)
da se u vijeke ne umira (III, 314)
ne imajući nigdjer stana, (III, 353)
stotijem dijelom, jaoh, ne mogu (III, 359)
gdje ne samo na smrt tako, (III, 377)
„„Oče vječni, ne umijem rijeti, (III, 427)
tvoj glas mene ne uzove (III, 448)
ne uzvapiješ ti na mene, (III, 470)
Nu što velim? Ne dostojim, (III, 475)
ne, jaoh, sin se tvoj nazvati, (III, 476)
svijeh na milos ne zakloni, (III, 501)
Sam spovijedam i ne tajim (III, 511)
ne može izrijet što bi htjela, (III, 530)
i ne ckneći k ocu odleti; (III, 536)
gdje vijek sunce ne zapada (III, 544)

nebo

neba

neba je zraka svijeta dika, (II, 323)
gdje put neba ptice steru, (III, 152)

nebesa

ti s nebesa pošlji odi (I, 13)
njekada se do nebesa (II, 200)
sja vrh sunca i nebesa (II, 285)
vapijuć: „Čemu, jaoh, nebesa (III, 134)
Zarosite, o nebesa, (III, 415)

nebesi

vidjenje nam od nebesi; (II, 38)
koju slavu sred nebesi (III, 179)
skrivaj lice od nebesi: (III, 232)

nebesijeh

Po nebesijeh tako oblake (III, 109)

nebi

Ona i trbuh moj Bog s nebi (I, 373)
vlas pritvara višnja s nebi, (II, 10)
ni na zemlji, ni na nebi; (III, 40)
zgriješih tužan protiv nebi (III, 431)

nebo

Treskovima nebo prži (III, 255)
zvijerma zemlja, nebo gori (III, 407)
probije nebo i izdvori (III, 527)

nebu

da me vriježi nebu reče, (III, 272)

nebrojen

nebrojene

viđ mê rane nebrojene, (III, 503)

nebrojeni

i ostali nebrojeni? (II, 227)

neću

neće

a što je sada, za čas neće (II, 249)
doć svakomu smrt, jaoh, neće: (II, 280)
višnja vlas ju silit neće. (III, 18)
neće izagnat zora bijela, (III, 161)
nikad neće poginuti. (III, 210)
kâ bit žalos mala neće? (III, 261)
zašto Višnji dobri neće (III, 387)

nećeš

nećeš joj se odrvati. (II, 186)
jaoh, molitvu nećeš čuti (III, 521)

neću

Neću mučat zle načine, (I, 133)
i ono što je da je neću: (I, 224)
ko te imenom zvati neću? (III, 473)

nečastan

nečasne

s običaji svim nečasne; (III, 404)

nečist

nečista

i nečista i nemila (III, 515)

nečisti

što nečisti crv izije: (I, 34)
na običajni blud nečisti (I, 417)

nečistimi

zavežajim nečistimi (I, 381)

nečistoj

U nečistoj koga želji (I, 121)

nečistomu

u životu nečistomu; (III, 424)

neg sve ljudcko sagriješenje. (I, 42)
neg ispunit želju moju: (I, 238)
neg smućeno jedno more, (II, 170)
neg plav jedna, kû udugo (II, 171)
vas nije drugo neg hip jedan. (II, 246)
neg skončanje bez skončanja. (II, 318)
Nijesam, nijesam neg crv jedan (III, 242)
neg sve hude mê krivine, (III, 386)
neg su od zemlje ove tmasne; (III, 406)
neg mi ufanje krepko ostaje (III, 491)
neg odkrije skrovne rane; (III, 502)

negli

negli žalos i kajanje (I, 442)
negli u zemlji zemlje malo? (II, 216)

neharnos

neharnosti

s neharnosti koju tiri (III, 327)

neishitan

neishitne

neishitne tvê mudrosti, (I, 21)

neizmeran

neizmerna

s primogućstva neizmerna (III, 10)

neizmernu

neizmernu zgriješit tebi, (III, 249)

neizrečen

neizrečene

pun milosti neizrečene (III, 472)

neka

neka

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
neka želi tko ju pazi, (I, 153)
tko ju želi, neka gine: (I, 154)
bjehu, neka bez jezbine (I, 374)
neka ne mi, danu druzi (I, 389)
neka u prahu i u kalu (I, 425)
i dobitnik neka ostane (III, 113)
neka u ovakoj crnoj noći (III, 233)

nekrepak

nekrepka

sveđ nekrepka, sveđ razlika, (I, 131)

nekrepkoj

u nekrepkoj naći ženi. (I, 366)

neman

neman

vas neman se viđah grda (I, 323)

nemilo

nemilo

vas moj život sveđ nemilo (III, 333)

nemilosan

nemilosna

kaže mi se nemilosna (I, 201)
ali ona nemilosna (I, 419)

nemio

nemila

i mâ vječna noć nemila, (II, 124)
i nečista i nemila (III, 515)

nemili

ljuti, gorki i nemili, (III, 410)

nemio

tužan uzdah, plač nemio. (III, 120)

nemir

nemir

huđe jade, nemir ljući (II, 303)

nemira

nije od muke i od nemira; (III, 316)

nemiru

u nemiru život znobi (III, 368)

nemoć

nemoći

ište zdravje u nemoći, (I, 362)

nemoćan

nemoćna

gdi je nemoćna duša moja, (III, 364)

nenavidos

nenavidos

nenavidos, rijeh, i zloba (I, 327)

neockvrnjen

neockvrnjena

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

neplodan

neplodan

jedan stabar kî neplodan (II, 85)

nepokoj

nepokoji

slatki mi su nepokoji, (I, 209)

nepomno

nepomno

nepomno su otrunile; (II, 46)

nepoznan

nepoznano

nepoznano gorko travje, (I, 98)

neprav

neprav

Tlačih zakon, neprav živih, (I, 291)

nepravda

nepravdah

u nepravdah sva godišta, (III, 32)

nerazdijeljen

nerazdijeljen

nerazdijeljen gdi se dili (III, 412)

nescijen

nescijeni

vrla oholas u nescijeni, (I, 302)

neskladan

neskladnoj

u neskladnoj suprotivi (III, 110)

nesvijen

nesvijeni

Skot nesvijeni u vrlini (III, 319)

nesvijes

nesvijes

zasječena nesvijes meni; (I, 304)
slijepa nesvijes tebe obsjeni.”” (III, 468)

nesvijestan

nesvijesna

Ah, nesvijesna, kâ ne gledaš (I, 115)

nesvijestan

I nesvijestan ja sam mogô (III, 205)

netom

netom

Netom ovi zrak udari (II, 13)
i sred ovijeh netom tmina (II, 173)

neukopan

neukopane

kosti gore neukopane. (II, 204)

neumro

neumrla

neumrla, čista i bijela, (II, 320)
neumrla kâ je u sebi, (III, 190)

neumrli

on neumrli da te spase, (II, 329)

neumrlim

neumrlim zracim zvizde, (III, 170)

nevjernos

nevjernos

nevjernos je tvâ istina, (II, 41)

nevješt

nevješte

Ti nevješte mladce vodiš (II, 55)

nevolja

nevoljah

u nevoljah dočim gine, (III, 63)

nevolje

tuge, pečali i nevolje, (II, 309)

nevolju

Kad potisne u nevolju (III, 43)
sad sam upav u nevolju (III, 483)

neznanje

neznanjem

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

ni ga smuća, ni ga trudi, (I, 33)
ni ga smuća, ni ga trudi, (I, 33)
ni razloga ni zakona; (I, 116)
ni razloga ni zakona; (I, 116)
ni na zemlji, ni na nebi; (III, 40)
ni na zemlji, ni na nebi; (III, 40)

nica

nica

k zemlji obrazom nica pade (III, 80)

ničiji

ničije

Smrt ne gleda ničije lice; (II, 187)

nigdjer

nigdjer

ne imajući nigdjer stana, (III, 353)

nijedan

nijedno

bude u nijedno viku doba; (III, 166)

nikad

nikad

nikad neće poginuti. (III, 210)

nijesam

nije

ako u meni nije mene; (I, 86)
Tko ti bio nije sred krila? (I, 128)
da me nije usilila (I, 285)
kî nije veće kad uvene (I, 422)
Ah, nije život ljudcki drugo (II, 169)
I nije stvari koja može (II, 181)
čoek u srcu miran nije, (II, 238)
da nije ništor vjekovito. (II, 240)
vas nije drugo neg hip jedan. (II, 246)
što ima biti, nije još toga, (II, 248)
Nu smrt ovo nije što čini (II, 271)
a u paklu nije ufanja, (II, 317)
i nije stvari slavom više (III, 39)
svijeta ovoga nije krepčine? (III, 150)
ako misô nije mislila (III, 153)
nije od muke i od nemira; (III, 316)
I zasve to moći nije, (III, 379)
nu ti misao nije skrovena, (III, 531)

nijes'

Tko je taj koga nijes' izdala, (I, 129)

nijesam

Ah, ja nijesam kî sam bio (I, 85)
Nijesam, nijesam neg crv jedan (III, 242)
Nijesam, nijesam neg crv jedan (III, 242)

nijesi

Ah, s kijem se nijesi stala? (I, 127)
koga nijesi privarila? (I, 130)
nijesi, nijesi tvrda stijena (III, 518)
nijesi, nijesi tvrda stijena (III, 518)

nijesu

dubja kâ mu nijesu kriva, (III, 256)

ništa

ništa

vjetar, magla, sjen, dim, ništa. (II, 90)
nu od ništa tko sve stvori (III, 9)
živuć s grijeha pade u ništa, (III, 34)
I ja ki sam ništa u sebi (III, 247)
stvori od ništa na svû sliku. (III, 264)

ništor

da nije ništor vjekovito. (II, 240)

i oreć se niz litice (I, 279)

njegov

njegov

Dar bi njegov mâ sloboda: (III, 265)

njegovijem

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

njekad

njegda

kî cijenjahu njegda u slavi (II, 213)
jes tko njegda svijetom vlada, (II, 233)
njegda bogat, njegda služen, (III, 482)
njegda bogat, njegda služen, (III, 482)

njekada

kê razmetni sin njekada (I, 3)
njekada se do nebesa (II, 200)

njiva

njive

zlatnim klasjem njive puni, (III, 298)

noć

noć

svu noć vrtjet oko praga, (I, 196)
noć kû za dan slijepac obra, (II, 82)
i mâ vječna noć nemila, (II, 124)
noć priloži mrake sinje (III, 123)
da i dan kao noć crn mi ostane. (III, 168)
noć me i puste kriju gore, (III, 236)
gora i noć s kom kriposti (III, 237)

noći

mješte sluga, u noći i u dne (I, 93)
U to život u dne, u noći, (I, 271)
snig na suncu, sunce u noći (I, 364)
U dne, u noći, ljeti i zimi (I, 379)
Noći slijepa, gluha noći, (III, 157)
Noći slijepa, gluha noći, (III, 157)
neka u ovakoj crnoj noći (III, 233)

noćni

noćna

Gdje izlazi noćna tmina (III, 453)

noćne

z bijelijem danom noćne sjene: (II, 6)

noga

noge

bjehu, a noge k dobru lijene. (I, 318)
usta, grlo, ruke i noge, (I, 320)
grleć noge vapije: „„Prosti, (III, 508)

noriti

nori

tko mu nori u dubine; (II, 112)

nositi

nosi

na ušiju cvijetje nosi, (I, 183)
kâ sve nosi što zadere (I, 278)

nosim

svilu oblačim, cvijetak nosim, (I, 219)

nosit

dostojan si nosit moga? (III, 452)

nov u srcu, čis u duši; (III, 30)

nova

novi narod, nova ljeta. (II, 264)

novi

novi narod, nova ljeta. (II, 264)
srce i novi duh mu stavi. (III, 48)

novijem

s novijem gizdam i napravam (I, 225)

novim

i poničuć novim veće (III, 59)

novu

a za novu mû družinu (I, 332)
tim odluku novu zače (III, 65)

želeć kô zvir, nu zaludu, (I, 107)
nu je zaludu svako dilo. (I, 228)
Nu bi šteta mala bila (I, 283)
nu ne poznav još ja toga, (I, 416)
nu na vrhu pak kada je, (II, 113)
Nu smrt ovo nije što čini (II, 271)
nu u raj dobri, zli će u pakô. (II, 282)
nu od ništa tko sve stvori (III, 9)
Nu da pustoš hridna i strma, (III, 19)
nu napokon glas uteče (III, 89)
Nu po licu čim plač pisa (III, 115)
Nu kad ja sam tvrđi od stijene, (III, 223)
Nu ako inim u tamnosti (III, 235)
nu je milos tvâ velika (III, 437)
nu ako s' otac moj svakako (III, 471)
Nu što velim? Ne dostojim, (III, 475)
nu ti misao nije skrovena, (III, 531)
nu ištom na put dobar tako (III, 537)

„„Ah, nut gleda' naše gizde, (III, 172)
ah, nut kao smo lijepe i drage, (III, 173)

O grešniče, u zlu tvomu (I, 37)
a o klisurah strme ljuti (I, 51)
ona o zlatu primljenomu (I, 245)
da se o meni zlo govori, (I, 326)
o nje vratih kao pas jedan (I, 383)
snijeg na suncu, san o zori, (II, 166)
kiti o dubju voća svaka. (III, 300)
Zarosite, o nebesa, (III, 415)

obećanje

obećanje

obećanje koje vara; (II, 84)

obećavati

obećava

obećava, a ne vrši. (I, 252)
i obećava, i opet brani (I, 268)

običaj

običaji

s običaji svim nečasne; (III, 404)

običaju

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

običajan

običajni

na običajni blud nečisti (I, 417)

obilan

obilne

Gdi su obilne gozbe moje, (I, 83)
gozbe obilne njim gotovih. (I, 336)

obilnije

obilnije daždeć suze (III, 98)

obilnim

obilnim se brašnom hrane, (I, 104)

objaviti

objavi

da on objavi s moga glasa (I, 17)
Od koralja usti objavi, (I, 145)

oblačiti

oblačim

svilu oblačim, cvijetak nosim, (I, 219)

oblak

oblaci

puni grada crni oblaci. (II, 132)
i vi oblaci puni uresa (III, 417)

oblak

Ti si oblak kî zastupa (II, 37)

oblaka

pravo dobro bez oblaka, (II, 106)
gdi u vedrini bez oblaka (II, 284)

oblake

Po nebesijeh tako oblake (III, 109)

oblakom

sveđ se meni pod oblakom (III, 231)

obličje

obličje

Bjeh obličje izgubio (I, 295)

oblijepiti

oblipi

čim oblipi i namasti (I, 161)

obljubljen

obljubljena

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

oboriti

obori

obori se i proždrije (I, 281)

obraćati

obraćaš

ti obraćaš jedovito; (II, 68)

obraćen

obraćena

pače u grijehu obraćena (I, 299)

obran

obranu

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

obrati

obra

noć kû za dan slijepac obra, (II, 82)

obrah

gdi obrah zemlju i tamnosti, (III, 137)

obrô

dobrijem kîh je za se obrô. (III, 216)
moj se život boljet obrô, (III, 317)

obratiti

obrati

život se u plač vas obrati. (III, 222)

obratit

pute obratit svekolike? (III, 156)

obraz

obraz

razlik obraz stavlja na se (II, 149)

obraza

na obrazu bez obraza. (I, 174)
i da plijen je tvoga obraza (II, 65)
iz obraza sunčanoga? (III, 454)

obrazom

k zemlji obrazom nica pade (III, 80)
prid tvojijem, ćaćko, obrazom (III, 434)

obrazu

na obrazu bez obraza. (I, 174)
a na obrazu blijedo i mrazno (I, 305)

obrnut

obrnut

Ali obrnut i svrnuti (III, 13)

očin

očina

sin kî dio blaga očina (I, 55)

očinkati

očinka

s prva očinka opet splesa (I, 423)

očistiti

očisti

Dâ red vodi da me očisti, (III, 277)

očito

očito

rukah kriviš ti očito, (II, 70)
razvedrena vidi očito (II, 105)
a svaki dan vidi očito (II, 239)

očitovati

očitovati

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

od vladalaca grada Dubrovnika (Posveta)
Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)
Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)
Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
da se od smrti svijet izliječi, (I, 9)
kî od Boga oca ishodi (I, 15)
i od tebe, sina Boga, (I, 16)
na skrušenje od pokore (I, 26)
trijebi je od svijeta spomenuti (I, 27)
tako i ljekar sprva od svudi (I, 31)
sharan stražnik od živina (I, 57)
mrući od glada žirnom skotu (I, 63)
od koga se vik ne odili (I, 75)
a ja od glada mrem pun tuge (I, 105)
kâ pod slikom od pokoja (I, 111)
srama od ljudi, straha od Boga! (I, 120)
srama od ljudi, straha od Boga! (I, 120)
Od koralja usti objavi, (I, 145)
a od lira prsi svoje; (I, 146)
plijen od smrti da je svâ dika (I, 167)
hitrom silom od naprava, (I, 172)
na sramotu od naravi (I, 177)
trepte od cvitja perivoji; (I, 182)
oči ognjene, prsi od leda; (I, 188)
ona od mene oči uklanja. (I, 204)
ne stavlja se ona od mene. (I, 222)
na mač britki od pjeneza (I, 230)
sladak podsmijeh, riječca od meda, (I, 254)
kî mi proda srce od leda (I, 256)
skončavam se, i od svijeh muka (I, 262)
i od svijeh šteta život prima (I, 263)
i priliku od čovjeka; (I, 296)
od mene se svaki dio (I, 297)
bi mi od sumnje sjen mâ ista. (I, 342)
zgrizoh sebi usne od ijeda; (I, 346)
dokli od nje ono stekoh (I, 351)
dala od prije mnozijem biše! (I, 354)
pokli pođe duša od zlata, (I, 413)
Tako jak cvit od uresa (I, 421)
Da su od zlata polja i gore, (I, 427)
od svjetlosti zrak otvori, (II, 4)
kê mu uzrok bijehu od jada, (II, 16)
od glada umrem pun prikora, (II, 22)
od zvjerenja razdrpljen je, (II, 28)
vidjenje nam od nebesi; (II, 38)
mjere od suda najvrijednih (II, 69)
od liposti kâ svim udi (II, 98)
bili od tamne smrti moje, (II, 130)
pod prilikom od prijazni, (II, 154)
jednako se od nje tlače (II, 188)
a od unuk se carskijeh hrane (II, 203)
Ah, što je od njih sad ostalo (II, 215)
Gdi oni kî se od svih ljudi (II, 223)
Gdi gospodstvo od Rimljana? (II, 230)
od bremena su uzorana; (II, 232)
kî smo od zemlje svrhe ne da? (II, 244)
od prošastja ostat svoga: (II, 250)
mrtvu biti od potrebe, (II, 262)
vječni od raja život diže: (II, 274)
kratak uzdah smrt je od svita; (II, 275)
smrt je od duše vjekovita. (II, 276)
daždi od ognja, gradi od strila; (II, 306)
daždi od ognja, gradi od strila; (II, 306)
škripnja od zuba, kršnja od ruka, (II, 311)
škripnja od zuba, kršnja od ruka, (II, 311)
ti od života dan izvodiš, (II, 321)
stup se učini od kamena - (III, 6)
od višnje su vlasti zgori (III, 7)
nu od ništa tko sve stvori (III, 9)
od ufanja vid s kriposti (III, 56)
zrak mu od pravde i od milosti (III, 58)
zrak mu od pravde i od milosti (III, 58)
da se od grijeha boli i plače. (III, 66)
Od grijeha se plače i boli, (III, 67)
od bolesti i od svih muka (III, 71)
od bolesti i od svih muka (III, 71)
rijeke od suza dotle ima (III, 76)
Tim bi rekao od njih svaki (III, 103)
ostalo se bješe od paše, (III, 128)
kakav li opet Bog od vika (III, 197)
sliku od lijepe duše kaže; (III, 200)
gdi su od groznijeh suza mora? (III, 218)
Nu kad ja sam tvrđi od stijene, (III, 223)
ja od kamena, ti od puti! (III, 228)
ja od kamena, ti od puti! (III, 228)
skrivaj lice od nebesi: (III, 232)
stvori od ništa na svû sliku. (III, 264)
od istoka do zapada. (III, 270)
da me brani od zlijeh šteta, (III, 280)
dobro od zla da razdijelim; (III, 290)
od zla utječem, dobro slidim. (III, 294)
i od mora i od vode. (III, 306)
i od mora i od vode. (III, 306)
nije od muke i od nemira; (III, 316)
nije od muke i od nemira; (III, 316)
od bolesti valom bijen je, (III, 334)
ter grijeh s mačom prijeti od smrti (III, 365)
On je otac od sirota, (III, 391)
od ubozijeh utočište, (III, 392)
Ah, još da sam tvrđi od stijene (III, 397)
i smrznutiji, jaoh, od leda, (III, 398)
neg su od zemlje ove tmasne; (III, 406)
kruh prisveti od anđela, (III, 413)
pića od putnik' svijem vesela? (III, 414)
„„Ti li, izrode, ime od sina (III, 451)
ti od smeće smeten gore, (III, 461)
Od čistoće ja vir živi, (III, 463)
ti od gnusobe mrtvo blato; (III, 464)
od tvojijeh svijeh pristava. (III, 480)
sahnem, ginem, mrem od glada, (III, 485)
ja se kajem od svijeh zloba; (III, 494)
da od grešnika koji cvili, (III, 519)
i od srca glas ganuti. (III, 522)
krenu stupaj od pameti, (III, 538)
Primi od sina ponižena (III, 541)
od čistoće na nj postavi, (III, 548)
za zlamenje od ljubavi; (III, 550)

odasvudi

odasvudi

što ne prosuh odasvudi (I, 350)
proz kih lijevat odasvudi (III, 75)

odijeliti

odili

od koga se vik ne odili (I, 75)
zasve da me ti odili, (III, 441)

odijeti

odije

plemenito kî me odije? (I, 82)

odjeća

odjeće

Tuj čim svijetle prve odjeće (III, 547)

odjeću

umrlu odjeću uze na se. (II, 330)

odlagati

odlaga

skončava mi se i odlaga; (I, 272)

odleteti

odleti

i ne ckneći k ocu odleti; (III, 536)

odluka

odluka

donijet bo je svâ odluka (I, 35)
Ne, ne, ukaži sveta odluka, (II, 335)

odlukom

kâ se odlukom svojom puti, (III, 15)

odluku

tim odluku novu zače (III, 65)

odmetnik

odmetnik

zli odmetnik sve dni svoje (III, 329)

odreći

odreći

plešući ozir časti odreći (I, 386)

odrvati

odrvati

nećeš joj se odrvati. (II, 186)

odsječen

odsječeno

ostah kao drijevo odsječeno. (II, 138)

odsvud

odsvud

prstom kazan i odsvud gledan. (I, 384)
splesan i odsvud za rug gledan (III, 244)

odsvuda

tako odsvuda sve najgore (III, 339)

odveće

odveće

Ah, mâ dušo, tužna odveće! (III, 259)
Zgriješih, zgriješih teško odveće (III, 433)

odviše

odviše

naslonio teško odviše. (I, 60)
i što ona, huda odviše, (I, 353)
promjena je ova odviše (III, 37)

odvjet

odvjet

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

oganj

oganj

Nje mraz oganj moj razgara, (I, 205)
bludni oganj kî požeže (I, 399)
čini oganj da me zgriva, (III, 275)

ognja

oko ognja kî ga zgara. (II, 96)
daždi od ognja, gradi od strila; (II, 306)

ognju

na ognju vosak, dim na vitru, (II, 165)
sve je prid njom na ognju slama; (II, 196)

oglasiti

oglasiše

dobitnici oglasiše? (II, 224)

ognjen

ognjene

oči ognjene, prsi od leda; (I, 188)
sveđ uzdahe šljem ognjene, (I, 221)

ognjeni

Moj ju ognjeni uzdah moli (I, 265)

ogoliti

ogoli

a ogoli primalitje (I, 179)

ogolio

ter da sam se ogolio (I, 409)

ograditi

ogradila

u životu ogradila, (II, 326)

ogreznuti

ogreznu

a u suzah vas ogreznu; (III, 94)

ohol

ohola

Ako inijem psovka ohola (III, 367)

ohole

Zgrade ohole kê visješe (II, 199)

oholi

slideć ures tvoj oholi, (II, 34)

oholas

oholas

vrla oholas u nescijeni, (I, 302)

oklop

oklopi

tvrde oklopi draga uresa (I, 232)

oči

sjaše iz oči sunca mila, (I, 142)
oči ognjene, prsi od leda; (I, 188)
ona od mene oči uklanja. (I, 204)
oči u oči mê upira, (I, 239)
oči u oči mê upira, (I, 239)
Mećahu oči s navidosti (I, 307)
Glava, čelo, oči, uši, (I, 319)
da oči gdi i ja ne upira (I, 340)
a s pogledim svitle oči (II, 119)
s usta i s oči se i ne dijeli. (III, 108)
bivši u oči moje uprla (III, 183)
Ah, jaoh, plačne oči moje, (III, 217)

očima

prid očima sveđ mi stoji. (I, 210)
pred očima vrć za pleći; (I, 388)
Ah, ljepoto draga očima (II, 31)
nadić sitne zvijezde očima, (III, 74)
Lipa je ljepos koja očima (III, 199)
pred očima grijeh mi stoji (III, 514)

trenutje oka, strila iz luka (II, 167)

svu noć vrtjet oko praga, (I, 196)
ljubljenijeh oko mira; (I, 338)
oko ognja kî ga zgara. (II, 96)
kupjena i drača oko grma (III, 21)

omekšavati

omekšava

omekšava tvrde stijene, (I, 358)

omramoriti

omramori

Zatijem se opet omramori (III, 85)

omraza

omraze

s omraze mi sve je draža; (I, 208)
srdžbe, omraze, smeće i gnjivi, (II, 310)

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
ni ga smuća, ni ga trudi, (I, 33)
ni ga smuća, ni ga trudi, (I, 33)
veljaše opet: „Daj ga meni!” (I, 149)
prosvitli ga blago dosti (II, 11)
najposlije kî ga oprli, (II, 94)
oko ognja kî ga zgara. (II, 96)
slideći ga sve mê vrime (II, 99)
a kad ga ima u pučini, (II, 159)
i satrena čim ga pazi, (III, 46)
s misli u trudu kê ga muče. (III, 132)
a otac ga blagi srete (III, 539)
povede ga rukom svojom (III, 545)

prikleh mu se da se vara. (I, 330)
kê mu uzrok bijehu od jada, (II, 16)
tko mu nori u dubine; (II, 112)
trud mu i malo vode daje. (II, 114)
prije smrti grob mu otvori. (II, 162)
a ne zna mu se ime sada! (II, 234)
srce i novi duh mu stavi. (III, 48)
zrak mu od pravde i od milosti (III, 58)
riječ mu umrije posred usti, (III, 93)
kako da mu srce puknu. (III, 96)
plač i udah riječ mu smeta. (III, 102)
dubja kâ mu nijesu kriva, (III, 256)
spozna ko mu dobro čini (III, 321)
i haran mu je po naravi, (III, 322)
molbu i celov dâ mu tada (III, 542)
i prsten mu poda veće (III, 549)

tko se uzda u nj najveće. (II, 156)
i u potopu ki na nj ori, (II, 161)
a splijevaju u nj se u vike (III, 335)
od čistoće na nj postavi, (III, 548)

njega

svijem u njega kî su ufali. (I, 46)

njemu

da, kao njemu, i tebi je (II, 261)
Dušo moja, k njemu hodi! (III, 390)

njim

i ja dobitnik š njim izbrani (I, 233)

da on objavi s moga glasa (I, 17)
On ko dobar' svacih mnoštvo (I, 67)
jeda on probije i razlupi (I, 231)
on neumrli da te spase, (II, 329)
i on uzdišuć s plačom reče: (III, 90)
da on izreče grijeh opaki, (III, 105)
Zapovrnu on plakati (III, 133)
gdi on dobar daje dobro (III, 215)
On je otac od sirota, (III, 391)

krije se ona, ja joj pišem (I, 212)
Er kao dah joj sve mê blago (I, 403)
nećeš joj se odrvati. (II, 186)

jôj

ne imaše jôj česa dati (I, 406)

neka želi tko ju pazi, (I, 153)
tko ju želi, neka gine: (I, 154)
ja ju gledam bez pristanja, (I, 203)
Ona bježi, ja ju slidim, (I, 211)
Moj ju ognjeni uzdah moli (I, 265)
višnja vlas ju silit neće. (III, 18)

govoraše nje gizdavi (I, 147)
Nje svi čini bjehu drazi (I, 151)
nje ljeposti, mê ljuvezni. (I, 198)
u nje mrežu uveznuta, (I, 200)
Nje mraz oganj moj razgara, (I, 205)
nje gnjiv ljubav moju uzmnaža, (I, 206)
u kû zlobu š nje ne upadoh? (I, 290)
dokli od nje ono stekoh (I, 351)
o nje vratih kao pas jedan (I, 383)
ne može me š nje dopasti; (I, 412)
jednako se od nje tlače (II, 188)
muka je vječna, nje boljezni (II, 315)

njoj

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
samoj njoj se ne pristajem (I, 195)
u razlike njoj darove (I, 243)

njom

kako za njom gasnem, blidim, (I, 213)
š njom ustarah zlobe moje, (I, 380)
sve je prid njom na ognju slama; (II, 196)

još da na nju ne pogleda, (I, 344)

a ona stara i skorjena (I, 159)
i ona u cvijetju zmija huda. (I, 186)
sama je ona moja draga, (I, 194)
Ona kô me vidi i pozna (I, 199)
ona od mene oči uklanja. (I, 204)
Ona bježi, ja ju slidim, (I, 211)
krije se ona, ja joj pišem (I, 212)
ona pismo dere i meće (I, 215)
ne stavlja se ona od mene. (I, 222)
ona tada sliku svoju; (I, 236)
ona o zlatu primljenomu (I, 245)
na riječi me ona drži, (I, 251)
mojim se ona trudom boli (I, 267)
da si ti kriv što ona laže. (I, 270)
i što ona, huda odviše, (I, 353)
Ona i trbuh moj Bog s nebi (I, 373)
i veće ona vidje u plati (I, 404)
ali ona nemilosna (I, 419)
Kakav si ona ne razbira, (I, 435)
ona upored meće i valja (II, 191)
jednom kosom ona slama; (II, 194)

dâ mi razlog da one stvari (III, 291)

dokle u gorku vodu onu (III, 77)

i ono što je da je neću: (I, 224)
dokli od nje ono stekoh (I, 351)
Ono lice, gdi mi siva (II, 121)
smrt je ono što istini (II, 273)
u sunce ono kô prostira (III, 57)

te ih iz groba stavi na se (I, 165)
da ih koralji zarumene; (I, 178)
pogledom ih ti gospodiš (II, 57)
ti ih vodiš na zla svaka: (II, 59)
zovući ih zvijezde svoje (II, 128)
gnusnim stupom stado ih splesa, (II, 202)
er su ih duzi priklopili, (III, 356)

njih

ti vas ures njih čestiti (II, 75)
jaoh, zabliješten š njih nablizu, (II, 116)
Ah, što je od njih sad ostalo (II, 215)
i njih plemstvo trava krije; (II, 236)
Tim bi rekao od njih svaki (III, 103)
a pogrdih njih svitlosti? (III, 138)

njim

gozbe obilne njim gotovih. (I, 336)

njima

Bez pristanka š njima šetah (I, 337)
š njima tražah koga sretah (I, 339)

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)
oni mladac primljen svuda, (I, 74)
Ako ja sam oni isti (I, 79)
pače gola i kami oni (I, 89)
oni hudi, ti si opaka. (II, 60)
Gdi oni kî se od svih ljudi (II, 223)
ter sad ovi, sada oni (III, 106)
Ubogar sam, ah, jaoh, oni (III, 499)

onih

uzeh onih s iste želje (I, 333)

onijeh

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

opadati

opada

večer vene i opada, (III, 142)

opak

opak

opak i pun zlobe mnoge, (I, 322)
ti hud i opak u životu; (III, 458)

opaka

oni hudi, ti si opaka. (II, 60)

opaki

da on izreče grijeh opaki, (III, 105)

opako

kroz življenje moje opako (III, 243)

opao

opalu

strenu ostavim diku opalu. (I, 426)

opći

opće

sa svijeh kraja opće uljesti, (III, 338)

općen

općenijeh

sred općenijeh najprije tmina (II, 3)

općenijem

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

opet

opet

veljaše opet: „Daj ga meni!” (I, 149)
Ja opet milos da isprosim, (I, 217)
ja šljem opet s veće zlata (I, 248)
i obećava, i opet brani (I, 268)
s prva očinka opet splesa (I, 423)
Zatijem se opet omramori (III, 85)
kakav li opet Bog od vika (III, 197)

opeta

a u sebi što si opeta? (II, 78)
da za tobom rode opeta (II, 263)
u zmiju se pruži opeta (III, 3)
„Ćaćko! zgriješih”; ali opeta (III, 101)
Čemu li je er mi opeta (III, 139)
da me uzdrži zemlji opeta (III, 278)
ja se vraćam k tebi opeta, (III, 440)

ophoditi

obhodi

zapad i istok vas obhodi (II, 176)

opkružiti

obkruži

jakno zmija vrat mi obkruži, (I, 370)

oplakati

oplaču

jeda i moje grijehe oplaču (I, 5)

opojen

opojena

duša slavom opojena (II, 290)

oprhao

oprhle

usti oprhle, pomodrene, (I, 176)

oprijeti

oprijeće

jer ako se volja oprijeće, (III, 17)

oprliti

oprli

najposlije kî ga oprli, (II, 94)

opsjeniti

obsjeni

kim me obsjeni i zaslijepi; (I, 136)
slijepa nesvijes tebe obsjeni.”” (III, 468)

opsluživati

obslužujem

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

obslužujuć

a obslužujuć dobra djela (III, 53)

orao

orô

Ter jakno orô bistri upira (III, 55)

oriti

gdi ore potop teških sila (II, 305)

oreć

i oreć se niz litice (I, 279)

i u potopu ki na nj ori, (II, 161)

oružje

oružjem

bran' se oružjem, zlato trati, (II, 185)

oslijepeti

oslijepi

usmrdje se i oslijepi, (III, 28)

oslušivati

oslušujuć

oslušujuć hude raspe, (I, 314)

osobit

osobitom

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

ostajati

ostaje

neg mi ufanje krepko ostaje (III, 491)

ostao

ostala

čuda ostala sva nadhodi; (III, 16)
sva ostala huda dila. (III, 516)

ostali

i ostali nebrojeni? (II, 227)

ostalo

ostalo se bješe od paše, (III, 128)

ostati

osta

osta mâ put strašna sjena. (I, 300)
Osta ljubav pri koristi; (I, 415)
i ne osta mi drugo u trudu, (I, 441)

ostah

ostah kao drijevo odsječeno. (II, 138)

ostala

u prikoru sva je ostala. (III, 246)

ostalo

Ah, što je od njih sad ostalo (II, 215)

ostane

i dobitnik neka ostane (III, 113)
da i dan kao noć crn mi ostane. (III, 168)

ostaše

i ostaše razlučene (II, 5)

ostat

od prošastja ostat svoga: (II, 250)

ostaviti

ostaviću

ostaviću pir blaženi, (III, 411)

ostavih

sram poplesah, Boga ostavih. (I, 294)
Ah, i ostavih mjesto rodno (II, 133)

ostavim

strenu ostavim diku opalu. (I, 426)

ostavio

jaoh, svak me je ostavio (I, 87)

ostavit

Boga ostavit pri taštini (III, 206)

ostaviti

ostaviti rodno misto (III, 350)

ostinut

ostinuta

i na moj plam ostinuta; (I, 202)

ostinuti

ostine

bludnos moja ne ostine; (I, 376)

ostrići

ostriže

A ostriže s mrca vlase (I, 163)

osuđen

osuđeni

osuđeni u tamnosti (II, 299)
osuđeni na smrt hudu, (III, 374)

osuđivati

osuđuje

da osuđuje grijeh me u pakô. (III, 378)

oštar

oštra

oštra boles, er u zlobi (III, 370)

otac

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Vječnoga Oca Vječna Riječi (I, 7)
kî od Boga oca ishodi (I, 15)

ocem

da ako t' ocem ja zvat budu, (III, 447)

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

i mom ocu zgriješih tebi. (III, 432)
i ne ckneći k ocu odleti; (III, 536)

oče

„„Oče vječni, ne umijem rijeti, (III, 427)
Eto, eto, slatki oče, (III, 493)

otac

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
ako otac tvoj darova (III, 176)
On je otac od sirota, (III, 391)
nu ako s' otac moj svakako (III, 471)
a otac ga blagi srete (III, 539)

otići

otidoh

i ja otidoh s tašta svjeta: (III, 442)

otkriti

odkrije

ištećenu ranu odkrije, (I, 32)
neg odkrije skrovne rane; (III, 502)

otkrivati

odkrivaju

a ovi uzdasi odkrivaju (III, 497)

otrovan

otrovane

čemerom su otrovane. (II, 126)

otrovna

ljuta, otrovna i veoma (I, 371)

otrovne

zglede otrovne, zlobne i krive, (I, 308)
s tvê otrovne svađaš želje. (II, 48)
Gdi zmije otrovne, zmaji gorući, (II, 301)

otrovno

Medna je riječca, srce otrovno, (I, 187)

otruniti

otrunile

nepomno su otrunile; (II, 46)

otvoriti

otvor'

zemlja otvor' se i veselja (III, 419)

otvori

od svjetlosti zrak otvori, (II, 4)
prije smrti grob mu otvori. (II, 162)

otvrdnut

otvrdnutu

Za otvrdnutu svijes prignuti (I, 25)

promjena je ova odviše (III, 37)

sred pustošne ove strane (I, 106)
ukopaću u ove gore (I, 137)
Ja biljege videć ove, (I, 241)
neg su od zemlje ove tmasne; (III, 406)
razmišljajuć riječi ove, (III, 446)

ovoj

kû sad pasem u ovoj gori; (I, 394)

Ja za ovu samo hajem, (I, 193)

ovaj

ovoga

tako u tminah svijeta ovoga, (II, 7)
svijeta ovoga nije krepčine? (III, 150)

ovomu

u izgledu viđ' ovomu (I, 39)

ovakav

ovaka

rijeću, i molba biće ovaka: (III, 426)

ovakoj

neka u ovakoj crnoj noći (III, 233)

ovako

ovako

kliče ovako vas u smeći (I, 71)
Tim pokliče: „Tko me ovako (II, 19)
Ja se bojim da ovako (III, 469)
Skrušen grešnik reče ovako (III, 535)

ovdi

ti s nebesa pošlji odi (I, 13)
da se uzdaš veće odi? (II, 254)
tijem što čekam tužan odi? (III, 389)

ovdi

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Netom ovi zrak udari (II, 13)
a er je umrli život ovi, (II, 237)
ter sad ovi, sada oni (III, 106)
a ovi uzdasi odkrivaju (III, 497)

ovih

vodih za mû stražu ovih, (I, 335)

ovijeh

i sred ovijeh netom tmina (II, 173)

naša jasna lica ova, (III, 178)

Ah, na ovo li bludnos tvoja (I, 109)
sve ovo scijenjah i saviše: (I, 158)
sve uzroči ovo i tvori; (I, 328)
ah, viđ što su u ovo doba: (II, 209)
Nu smrt ovo nije što čini (II, 271)
ovo umrlo vidjet tebi, (III, 188)

ovčica

ovčica

za me ovčica run prostira, (III, 309)

ozeleneti

ozeleni

Da ozeleni i procvjeta (III, 1)

ozir

ozir

plešući ozir časti odreći (I, 386)

ozira

bez ozira, bez milosti. (I, 288)
gluha i slijepa bez ozira, (II, 197)

oživljavati

oživljiva

a povjetarce oživljiva. (III, 276)

oživljuju

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

pače

pače

pače gola i kami oni (I, 89)
pače u grijehu obraćena (I, 299)
pače u smrti život čuje (III, 213)
Pače kako vode u more (III, 337)

paček

paček jezik moj je svezan, (III, 428)

pak izmete nadvor mene, (I, 424)
za vrć pak te na smetlište. (I, 438)
nu na vrhu pak kada je, (II, 113)
Pak donjegdi jur zatime (III, 97)

paka

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
paka silnik pleše i meće (II, 155)
a najljepši Bog je paka (III, 203)
za me zrela jesen paka (III, 299)
i po zemlji prostrt paka (III, 425)

pakao

paklu

a u paklu nije ufanja, (II, 317)
s kih se u paklu ciči i huka. (III, 72)

pakô

nu u raj dobri, zli će u pakô. (II, 282)
i da pakô strahoviti (III, 315)
da osuđuje grijeh me u pakô. (III, 378)

pakljeni

pakljenih

dno pakljenih crnih jama, (II, 296)

pamet

pamet

čas i pamet i imanje (I, 440)
Ah, sad imam pamet hitru, (II, 163)
ljudcku pamet, u slobodi (III, 14)
pamet, mudros, svijes i znanje. (III, 288)

pameti

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
krenu stupaj od pameti, (III, 538)

o nje vratih kao pas jedan (I, 383)

pasti

pade

živuć s grijeha pade u ništa, (III, 34)
k zemlji obrazom nica pade (III, 80)

padoh

padoh taman u životu (III, 371)

pasti

Zli će pasti u ponore (II, 295)

pasti

pase

kao zvijer kâ se vjetrom pase. (II, 150)

pasem

kû sad pasem u ovoj gori; (I, 394)

paša

paše

ostalo se bješe od paše, (III, 128)

paziti

pazi

neka želi tko ju pazi, (I, 153)
kâ čas po čas zgodu pazi (II, 269)
i satrena čim ga pazi, (III, 46)
Er ako ljepos kâ se pazi (III, 193)

pčela

pčela

med za mene pčela kupi, (III, 308)

pečal

pečali

tuge, pečali i nevolje, (II, 309)

pepeo

pepela

ptica izlijeta iz pepela. (III, 54)

pepelu

u pepelu mû čas crnu. (I, 402)
u pepelu s tvojih plama, (II, 74)

pepeo

Pepeo lica pogrešpana, (I, 169)
Smrt u pepeo sve je strla. (II, 222)

perivoj

perivoj

još perivoj bude ugodan (III, 23)

perivoji

trepte od cvitja perivoji; (I, 182)

perje

perje

starijeh želja perje meće: (III, 60)

pernica

pernica

a raskošna, jaoh, pernica (I, 101)

ostaviću pir blaženi, (III, 411)

pisati

pisa

Nu po licu čim plač pisa (III, 115)

pišem

krije se ona, ja joj pišem (I, 212)

pismo

pismo

ona pismo dere i meće (I, 215)

piti

pije

ije sa mnom, sa mnom pije, (I, 369)

pitje

pića

pića od putnik' svijem vesela? (III, 414)

piće

Mješte piće slatke, uljudne, (I, 91)
piće izvrsne, vina izbrana. (I, 378)
s piće utekli svim pogane. (II, 30)

pićom

pićom kâ se prascim meće. (I, 66)

piću

Za piću mi voće uzgoji, (III, 283)

pitja

i zaliha pitja u sebi (I, 375)

pjegav

pjegava

suha, žuta i pjegava, (I, 170)

pjena

pjene

i vrh morske trči pjene, (I, 356)

pjenez

pjenez

pjenez veći da potratim; (I, 244)

pjeneza

na mač britki od pjeneza (I, 230)

pjeniti

pjenjaše

a pjenjaše pun gorkosti (I, 309)

pjesan

pjesni

klikujući skladom pjesni (I, 197)

plač

plač

Plač prvi (I, 0)
Grozno suzim gork plač sada, (I, 1)
suze u suzah, plač u plaču. (I, 6)
Plač drugi (II, 0)
kad se smije, plač uzroči, (II, 141)
Plač treti (III, 0)
plač i udah riječ mu smeta. (III, 102)
Nu po licu čim plač pisa (III, 115)
tužan uzdah, plač nemio. (III, 120)
život se u plač vas obrati. (III, 222)

plača

riječ između plača uzdisa (III, 117)

plači

gorci plači, trudi živi, (II, 308)

plačom

Plače, ali plačom žudi (III, 73)
i on uzdišuć s plačom reče: (III, 90)

plaču

suze u suzah, plač u plaču. (I, 6)

plačan

plačna

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
meni plačna, svijem vesela! (III, 162)

plačne

Ah, jaoh, plačne oči moje, (III, 217)

plakati

plače

da se od grijeha boli i plače. (III, 66)
Od grijeha se plače i boli, (III, 67)
Plače, ali plačom žudi (III, 73)

plačem

gorko plačem grozne suze, (I, 2)
ter ne plačem zadovoljno, (III, 224)

plač'te

Plač'te, plač'te sve dni svoje, (III, 219)
Plač'te, plač'te sve dni svoje, (III, 219)
plač'te, plač'te bez umora; (III, 220)
plač'te, plač'te bez umora; (III, 220)

plačuć

i između uzdah' plačuć kaza (III, 118)

plačući

Tim boleć se i plačući (III, 79)

plakati

Zapovrnu on plakati (III, 133)

plam

plam

i na moj plam ostinuta; (I, 202)
plam kî spraža, a ne vriježi, (II, 81)
gdi plam svijeće ckili milo, (II, 93)

plama

u pepelu s tvojih plama, (II, 74)
sred žestocih strašnih plama, (II, 298)
zrak bjeguća svoga plama, (III, 184)

plamen

Za me plamen iz kremena, (III, 301)

plami

s uresnijem svitlim plami (III, 177)

planina

planina

prasci družba, dvor planina, (I, 99)

planinam

planinam su posijedjeli, (I, 54)

planine

tako grešnik sred planine (III, 61)

planini

tjera vihar po planini, (I, 357)

plata

plata

moje ufanje, tvoja plata. (III, 396)

plate

evo plate kâ se prima (II, 33)

plati

i veće ona vidje u plati (I, 404)

platu

za svu platu vjetra i dima. (I, 264)

platno

platna

Platna tvoja čim vezijahu (III, 169)

plav

plav

s kraja pomorca u plav zove, (II, 158)
neg plav jedna, kû udugo (II, 171)

pleća

pleći

pred očima vrć za pleći; (I, 388)

plemenit

plemenit

znan, plemenit, bogat, vrijedan, (I, 77)

plemeniti

plemeniti i bogati (II, 212)

plemenito

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

plemenitoga

U zdravlju Tvoga Gospostva Plemenitoga, komu ja srčano ruke celivam. (Posveta)

plemenito

plemenito

plemenito kî me odije? (I, 82)

plemstvo

plemstvo

i njih plemstvo trava krije; (II, 236)
plemstvo i svitlos tvû veliku (II, 332)

plesati

pleše

paka silnik pleše i meće (II, 155)

plešući

plešući ozir časti odreći (I, 386)

plesti

plete

koj se plete sa svih kraja (III, 22)

plijen

plijen

plijen od smrti da je svâ dika (I, 167)
i da plijen je tvoga obraza (II, 65)

plod

plod

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
plod višnjega sunca i slika. (II, 324)

plodi

puna plodi Spasitelja. (III, 420)

plodan

plodan

rajskim, drazim voćem plodan, (III, 24)

plodna

za me plodna dar sjemena (III, 303)

plov

plovom

za me ribe plovom hode (III, 305)

ploviti

plove

sve što leti, plove i hodi; (III, 286)

plug

plugom

Svi pod plugom kijem svit hara (II, 231)

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
tjera vihar po planini, (I, 357)
i beskrajnoj po pučini (II, 177)
sad rvane po tleh leže, (II, 201)
kâ čas po čas zgodu pazi (II, 269)
Po nebesijeh tako oblake (III, 109)
Nu po licu čim plač pisa (III, 115)
u kom, po kom, s kim su svaka.”” (III, 204)
put po komu tko se puti (III, 209)
i haran mu je po naravi, (III, 322)
i po zemlji prostrt paka (III, 425)
ki ti prostrt po tleh doli (III, 507)
smiluj mi se po mnogomu (III, 509)

pocrniti

pocrniti

pocrniti čim stanuješ (II, 333)

poći

poću

sad, sad poću k ćaćku momu, (III, 422)

pođe

pokli pođe duša od zlata, (I, 413)

početak

početak

u početak svijet satvori, (II, 2)

počinjati

počina

čoek se rodi, mrijet počina. (II, 174)

počinuti

počinut

ter počinut vik ne more, (III, 147)

počten

počteni

i u prikor glas počteni, (I, 70)

Pod česvinam grm prignuti (I, 49)
ter pod snijegom vrsi bijeli (I, 53)
kâ pod slikom od pokoja (I, 111)
pod raskošam tvê naprave (II, 45)
pod prilikom od prijazni, (II, 154)
Svi pod plugom kijem svit hara (II, 231)
pod pristoljem gdi višnjime (II, 287)
sveđ se meni pod oblakom (III, 231)
vô pod jaram za me stupi, (III, 310)

podati

poda

kê milosti poda meni? (III, 252)
gospostvo mi vječno poda (III, 267)
da ti život poda meni.”” (III, 444)
i prsten mu poda veće (III, 549)

podirati

podiraše

jedva uzdahe podiraše, (I, 62)

podoba

podoba

grijeha moga ne podoba (III, 164)

podrijeti

podrije

jedno tužno „vaj!” podrije. (III, 84)

podsmijeh

podsmijeh

podsmijeh: „Daj mi srce tvoje!” (I, 148)
sladak podsmijeh, riječca od meda, (I, 254)

podsmijesi

a podsmijesi vedri i slaci (II, 131)

pogan

pogane

s piće utekli svim pogane. (II, 30)

pogani

s kim te ugađa trg pogani. (I, 126)

poginuti

pogine

kajan grešnik da pogine; (III, 388)

poginuti

nikad neće poginuti. (III, 210)

pogled

pogled

pogled slatki i ljuveni. (I, 150)
Jedan pogled bludno striljen, (I, 253)
ljuven pogled kê su imale, (II, 208)

pogledim

a s pogledim svitle oči (II, 119)

pogledom

pogledom ih ti gospodiš (II, 57)

pogledati

pogleda

još da na nju ne pogleda, (I, 344)

pogrditi

pogrdih

a pogrdih njih svitlosti? (III, 138)

pogrešpan

pogrešpana

Pepeo lica pogrešpana, (I, 169)

pohitan

pohitne

ruke pohitne i skupljene (I, 317)

pohvaljen

pohvaljenijem

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

pojavljivati

pojavljivati

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

pokajan

pokajana

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
pokajana i skrušena, (III, 520)

pokli

pokli

pokli pođe duša od zlata, (I, 413)
Pokli Božja veličina (II, 1)

poklicati

pokliče

Tim pokliče: „Tko me ovako (II, 19)

pokoj

pokoj

pokoj vječni, lipos pravu, (II, 293)

pokoja

kâ pod slikom od pokoja (I, 111)
druzi stoje bez pokoja, (III, 362)

pokojah

gdi pokojah moje želje (I, 96)

pokoji

slaci i drazi svim pokoji. (II, 108)

pokojom

da rasladi trud pokojom. (III, 546)

pokoju

u pokoju sred raskoše (II, 183)
u pokoju sve mučaše, (III, 130)

pokora

pokore

na skrušenje od pokore (I, 26)

pokorom

i pokorom jakno zmija (III, 51)

pokornik

pokornika

vrh skrušena pokornika. (III, 438)

polača

polače

i kraljevske tej polače; (II, 190)

polje

polja

valja gore, polja ždere: (I, 280)
Da su od zlata polja i gore, (I, 427)

pomilovanje

pomilovanju

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)

pomilovati

pomilovo

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)

pomiluj

Pomiluj me, ćaćko mili; (III, 517)

pomnja

pomnja

Božja pomnja ti najdraža (II, 327)

pomnjiv

pomnjivu

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

pomno

pomno

Uši iđahu pomno i hrlo (I, 313)

pomodren

pomodrene

usti oprhle, pomodrene, (I, 176)

pomorac

pomorca

s kraja pomorca u plav zove, (II, 158)

ponicati

poničuć

i poničuć novim veće (III, 59)

ponižen

ponižena

Primi od sina ponižena (III, 541)

ponor

ponore

Zli će pasti u ponore (II, 295)

ponosit

ponosita

Staše u glavi ponosita (I, 301)

poplavica

poplavice

ter u način poplavice, (I, 277)

poplesati

poplesah

sram poplesah, Boga ostavih. (I, 294)

poprav

poprav

poprav ja sam more jedno. (III, 342)

poraz

poraza

što uzdah reče pun poraza, (III, 116)

porazom

pribjen ljutim sad porazom; (III, 436)

poraziti

porazi

da te ubije i porazi? (II, 270)
grijeh čovjeka i porazi, (III, 44)

poražati

poraža

ne poraža i ne izgara. (III, 258)

pored

pored

pored suncem uvik sjati? (II, 214)

porod

poroda

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

porušen

porušen

i potišten i porušen (III, 484)

posijedjeti

posijedjeli

planinam su posijedjeli, (I, 54)

posilati

posila

hridna zabit kê posila (III, 122)

posiniti

posinio

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)

posjeći

posjeć

za posjeć me i satrti. (III, 366)

poslati

pošlji

ti s nebesa pošlji odi (I, 13)

posred

posred

a capćaše posred lica (I, 143)
riječ mu umrije posred usti, (III, 93)

postaviti

postavi

od čistoće na nj postavi, (III, 548)

postelja

postelje

mješte uresne svim postelje (I, 95)
Ti postelje ženitbene (II, 49)

posuti

posu

splesa i posu travom sama; (II, 76)

posvećeni

posvećenim

ljudem Bogu posvećenim (II, 62)

pošetaj

pošetajim

s izpraznijem pošetajim (III, 513)

poštovanje

poštovanje

Dživo Frana Gundulića pozdrav i poštovanje. (Posveta)

potamniti

potamne

da potamne bludnom sjenim (II, 64)

potegnuti

potegne

kijem potegne snažna ruka. (II, 168)

potisnuti

potisne

Kad potisne u nevolju (III, 43)

potišten

potišten

i potišten i porušen (III, 484)

potonuti

potonu

svoje zloće sve potonu. (III, 78)

potop

potop

gdi ore potop teških sila (II, 305)

potopu

i u potopu ki na nj ori, (II, 161)

potratiti

potrati

blago lijepo potrati (I, 286)

potratim

pjenez veći da potratim; (I, 244)

poteba

potrebe

mrtvu biti od potrebe, (II, 262)

povesti

povede

povede ga rukom svojom (III, 545)

povjetarac

povjetarce

povjetarce povrh stina (III, 125)
a povjetarce oživljiva. (III, 276)

povoj

povoju

mrijeti i djecu u povoju, (II, 266)

povrh

povrh

povjetarce povrh stina (III, 125)

pozdrav

pozdrav

Dživo Frana Gundulića pozdrav i poštovanje. (Posveta)

pozlaćen

pozlaćena

mješte dvora pozlaćena, (I, 92)

poznati

pozna

Ona kô me vidi i pozna (I, 199)
mene uboga tad ne pozna. (I, 420)
vidje i pozna sve privari (II, 15)
Sladak ti si, i toj pozna (III, 523)

poznah

ja ne poznah sred krivine: (II, 110)

poznam

ah, sad poznam mû krivinu! (II, 102)
poznam da su ljute zmije, (II, 117)

poznav

nu ne poznav još ja toga, (I, 416)

požežati

požeže

bludni oganj kî požeže (I, 399)

požuda

požudi

u ljuvenoj u požudi, (II, 100)
Gdi li uzmnožni kih požudi (II, 225)

prag

praga

svu noć vrtjet oko praga, (I, 196)

prah

praha

malo praha udno groba. (II, 210)

prahu

neka u prahu i u kalu (I, 425)

pram

pram

Bješe zlatan pram vrh čela (I, 139)

prama

svijetla lica, zlatna prama, (III, 182)

pramom

mrtvijem pramom zavezane, (II, 56)

prasac

prasci

prasci družba, dvor planina, (I, 99)

prascim

pićom kâ se prascim meće. (I, 66)

praštati

praštaš

da ti praštaš tko se kaje. (III, 492)

prati

peruć

suzam peruć tamne zlobe (III, 423)

pravda

pravda

Zasve er bi pravda bila (II, 25)

pravde

zrak mu od pravde i od milosti (III, 58)

pravdi

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

pravdu

pravdu i milos u me stavi; (III, 266)

pravedan

pravedan

Ja sam dobar i pravedan, (III, 457)

pravednih

Turske sablje na pravednih (II, 67)

pravednoga

jur daždite pravednoga, (III, 418)

pravi

prav

ja prav sudac biću na to; (III, 466)

pravi

pravi čovjek si i Bog pravi, (I, 12)
pravi čovjek si i Bog pravi, (I, 12)

pravo

pravo dobro bez oblaka, (II, 106)
ki je dobro pravo i mnogo, (III, 207)

pravu

pokoj vječni, lipos pravu, (II, 293)

prazan

prazna

zlo u slici prazna dobra; (II, 80)

prazni

malim sudom more prazni, (I, 359)

pred

pred

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
pred očima vrć za pleći; (I, 388)
pred očima grijeh mi stoji (III, 514)

prid

prid očima sveđ mi stoji. (I, 210)
sve je prid njom na ognju slama; (II, 196)
prid tvojijem, ćaćko, obrazom (III, 434)

prem

prem

Ah, prem ziđe na pržini (I, 355)

Osta ljubav pri koristi; (I, 415)
Boga ostavit pri taštini (III, 206)

pribjen

pribjen

pribjen ljutim sad porazom; (III, 436)

pričestit

pričestito

Ah, spoznanje pričestito! (II, 103)

pričica

pričica

sve je pričica i besjeda! (I, 434)

pričuti

pričuh

I ako pričuh u kê doba (I, 325)

prigizdav

prigizdave

Djevojčice prigizdave (II, 43)

prigizdavi

Gdi su mlaci prigizdavi, (II, 211)

prignuti

prignuti

Za otvrdnutu svijes prignuti (I, 25)
Pod česvinam grm prignuti (I, 49)

prigoniti

prigoni

da se tjera i prigoni (III, 104)

prigrliti

prigrli

ne prigrli i ne primi? (I, 122)

prijatelj

prijatelj

bud prijatelj moj najdraži!" (I, 348)

prijatelje

Vrgoh stare prijatelje, (I, 331)
ti najdraže prijatelje (II, 47)

prijatelji

i prijatelji i gospoje? (I, 84)
Tvoji su bludni prijatelji (I, 123)

prijazni

prijazni

pod prilikom od prijazni, (II, 154)

prije

najprije

sred općenijeh najprije tmina (II, 3)
najprije zrakom svê milosti. (II, 12)

prija

Čovjek tada ki bi prija (III, 49)

prije

dala od prije mnozijem biše! (I, 354)
Kose kê zvah zlatom prije (II, 115)
prije smrti grob mu otvori. (II, 162)
i bi, kao ti, prije tebe; (II, 260)
da količak bi grijeh prije (III, 381)

prijek

prijeka

priobrazi s grijeha prijeka; (I, 298)

prijeke

tvrda srca, prijeke ćudi (III, 326)
bolesti su prijeke i ljute (III, 375)

prika

tamna, tašta, huda i prika. (I, 132)

prike

da i zvijeri bježe prike, (II, 35)

priku

zbijena u grijehu tamnu i priku? (II, 334)

prijetiti

prijeti

ter grijeh s mačom prijeti od smrti (III, 365)

prikazati

prikaza

što se višnijem jur prikaza. (II, 66)

prikidivati

prikiduješ

Prikiduješ ti zavjete (II, 61)

prikleti

prikleh

prikleh mu se da se vara. (I, 330)

priklopiti

priklopila

bješe svega priklopila. (I, 396)
kijem svijet bješe priklopila (III, 124)

priklopili

er su ih duzi priklopili, (III, 356)

prikor

prikor

i u prikor glas počteni, (I, 70)

prikora

od glada umrem pun prikora, (II, 22)

prikore

tvê sramote, mê prikore. (I, 138)
tobom crniš tvê prikore. (III, 462)

prikori

rastijahu moji prikori, (I, 392)

prikoru

u prikoru sva je ostala. (III, 246)

prikoran

prikornu

u prikornu zlu sramotu. (III, 372)

prilika

prilika

lijepe duše prilika je, (III, 194)

prilike

ljudcko srce, s tvê prilike. (II, 36)

prilikom

pod prilikom od prijazni, (II, 154)

priliku

i priliku od čovjeka; (I, 296)

priljubostvo

priljubostvom

priljubostvom mnokrat ckvrniš, (II, 50)

priložiti

priloži

priloži se i namjesti. (I, 24)
noć priloži mrake sinje (III, 123)

primati

prima

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
i od svijeh šteta život prima (I, 263)
evo plate kâ se prima (II, 33)
stara mati u skut prima, (III, 304)

primam

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

primi

ne prigrli i ne primi? (I, 122)
Primi od sina ponižena (III, 541)

primili

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

primalitje

primalitje

a ogoli primalitje (I, 179)

primljen

primljen

oni mladac primljen svuda, (I, 74)

primljenomu

ona o zlatu primljenomu (I, 245)

primogućstvo

primogućstva

s primogućstva neizmerna (III, 10)

prinevoljan

prinevoljno

bitje moje prinevoljno; (III, 226)

priobraziti

priobrazi

priobrazi s grijeha prijeka; (I, 298)

priobrazila

priobrazila sliku biše (I, 160)

pristajati

pristaje

boli, ali ne pristaje (III, 68)

pristajem

samoj njoj se ne pristajem (I, 195)

pristanak

pristanka

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Bez pristanka š njima šetah (I, 337)

pristanje

pristanja

ja ju gledam bez pristanja, (I, 203)

pristav

pristava

od tvojijeh svijeh pristava. (III, 480)

pristavljen

pristavljenih

Pristavljenih vrhu kosi (I, 181)

pristolj

pristoljem

pod pristoljem gdi višnjime (II, 287)

pristvoriti

pristvori

pristvori se i ustane, (III, 36)

prisveti

prisveti

kruh prisveti od anđela, (III, 413)

prisvetoga

meni Duha prisvetoga (I, 14)

prisvijetli

prisvijetlomu

Prisvijetlomu gospodinu (Posveta)

pritvarati

pritvara

vlas pritvara višnja s nebi, (II, 10)

privariti

privari

vidje i pozna sve privari (II, 15)

privarila

koga nijesi privarila? (I, 130)

privijati

privija

a u krepčinah svijeh privija; (II, 148)

privratiti

privraćaš

ti privraćaš bludim tvima (II, 53)

privrati

i privrati svakolika, (III, 4)

prliti

prle

daju kletim kî se prle, (II, 304)

probirati

probirah

tim probirah sa svih strana (I, 377)

probiti

probije

jeda on probije i razlupi (I, 231)
voda kami tvrd probije, (III, 401)
probije nebo i izdvori (III, 527)

probijući

probijući strane i luge, (II, 134)

procvjetati

procvjeta

Da ozeleni i procvjeta (III, 1)

proći

prošlo

Što je bilo, prošlo je veće, (II, 247)

prodati

proda

kî mi proda srce od leda (I, 256)

progledati

progleda

da progleda, da se skruši, (III, 29)

prohoditi

prohodi

kud prohodi, sve satira. (II, 198)
i u dohodu svom prohodi; (II, 256)

proklet

prokleti

kroz grijeh hudi i prokleti, (III, 429)

prolitje

prolitje

prolitje se mlado kruni; (III, 296)

promisliti

promislih

ne promislih ako time (III, 143)

promislim

kad promislim cića jada (I, 443)

promjena

promjena

promjena je ova odviše (III, 37)

promjene

svlači stare sve promjene, (III, 52)

promjeniti

promjeni

na veliku zlu promjeni (I, 68)

promjeniti

kao htje može promjeniti (III, 11)

promjenivati

promjeniva

Promjeniva i veseli (I, 235)

proplakati

proplači

daj proplači ti, kamene, (III, 225)

prositi

prosi

ufaj, kaj se, moli, prosi! (II, 258)

proslavljati

proslavlja

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)

proslavljen

proslavljene

ti svitlosti proslavljene (II, 51)

prostirati

prostira

u sunce ono kô prostira (III, 57)
za me ovčica run prostira, (III, 309)

prostiti

prosti

Blag Jezuse, i ti prosti (I, 19)
grleć noge vapije: „„Prosti, (III, 508)

prostit

i da prostit vlas višnja je (I, 29)

prostrt

prostrt

i po zemlji prostrt paka (III, 425)
ki ti prostrt po tleh doli (III, 507)

prosuti

prosuh

što ne prosuh odasvudi (I, 350)

prosvijetliti

prosvitli

prosvitli ga blago dosti (II, 11)

prošastje

prošastja

od prošastja ostat svoga: (II, 250)

protiv

protiv

zgriješih tužan protiv nebi (III, 431)

provodič

provodiči

himbeni su provodiči (II, 129)

proz

proz

proz kih lijevat odasvudi (III, 75)

proždorstvo

proždorstvo

da proždorstvo vječno zaspe; (I, 316)

proždreti

proždre

da me proždre zvjerska utroba? (II, 24)

proždrije

obori se i proždrije (I, 281)

prsi

prsi

a od lira prsi svoje; (I, 146)
oči ognjene, prsi od leda; (I, 188)

prsijeh

na prsijeh cvijetje stoji; (I, 184)

prst

prstom

prstom kazan i odsvud gledan. (I, 384)

prsten

prsten

i prsten mu poda veće (III, 549)

prstenu

dragi kami u prstenu, (I, 249)

prut

prut

prut usušen, da šibika (III, 2)
suh prut, s dobrijeh djela zene (III, 50)

pružiti

pruži

u zmiju se pruži opeta (III, 3)

prvi

prva

s prva očinka opet splesa (I, 423)

prve

Tuj čim svijetle prve odjeće (III, 547)

prvi

Plač prvi (I, 0)
prvi u tomu čim bit želi, (III, 107)

pržina

pržini

Ah, prem ziđe na pržini (I, 355)

pržiti

prži

Treskovima nebo prži (III, 255)

psovati

psuje

u hvalah te istijeh psuje, (II, 147)

psovka

psovka

Ako inijem psovka ohola (III, 367)

ptica

ptica

ptica izlijeta iz pepela. (III, 54)
ptica u dubu, zvijer u lugu (III, 129)
Za me ptica gnijezdo zbira, (III, 307)

ptice

gdje put neba ptice steru, (III, 152)

pučina

pučina

da je pučina zlatna more, (I, 429)

pučine

jaoh, da tako sred pučine (III, 149)

pučini

a kad ga ima u pučini, (II, 159)
i beskrajnoj po pučini (II, 177)

pući

puknu

kako da mu srce puknu. (III, 96)

a ja od glada mrem pun tuge (I, 105)
a pjenjaše pun gorkosti (I, 309)
opak i pun zlobe mnoge, (I, 322)
od glada umrem pun prikora, (II, 22)
tere jedan ki pun zloba (III, 25)
pun milosti, pun ljubavi (III, 47)
pun milosti, pun ljubavi (III, 47)
što uzdah reče pun poraza, (III, 116)
pun milosti neizrečene (III, 472)
ubog, tužan, gô, pun jada. (III, 486)
pun dobrote vječne, svete. (III, 540)

puna

puna zvijeri, zmija i zmaja, (III, 20)
puna plodi Spasitelja. (III, 420)

puni

puni grada crni oblaci. (II, 132)
Dobri će u raj puni uresa, (II, 283)
zlatnim klasjem njive puni, (III, 298)
Ako se ini puni jada (III, 343)
i vi oblaci puni uresa (III, 417)

pust

puste

noć me i puste kriju gore, (III, 236)

pustijeh

ukopa u skut pustijeh gora, (II, 20)
satren tukač pustijeh strana. (III, 354)

pustinja

pustinje

Jur na sjeni sred pustinje (III, 121)

pustinji

u pustinji divjijeh gora (III, 62)

pustoš

pustoš

Nu da pustoš hridna i strma, (III, 19)

pustoši

sred pustoši sej kamene; (I, 88)

pustošan

pustošne

sred pustošne ove strane (I, 106)

put po komu tko se puti (III, 209)
nu ištom na put dobar tako (III, 537)

pute

pute obratit svekolike? (III, 156)

putom

gine tko tvim putom stupa, (II, 39)

kâ si umrlu put uzela (I, 8)
osta mâ put strašna sjena. (I, 300)
put i život moj jedini, (III, 208)

puti

kâ se odlukom svojom puti, (III, 15)
ja od kamena, ti od puti! (III, 228)
Ako u puti, čijem boluju, (III, 361)

gdje put neba ptice steru, (III, 152)

putiti

puti

put po komu tko se puti (III, 209)

putnik

putnik'

pića od putnik' svijem vesela? (III, 414)

rados

rados

dobro izvrsno, rados mnogu (II, 291)

radosti

u veselju i u radosti (III, 551)

rađati

rađajući

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

nu u raj dobri, zli će u pakô. (II, 282)
Dobri će u raj puni uresa, (II, 283)

raja

vječni od raja život diže: (II, 274)

rajski

rajskim

rajskim, drazim voćem plodan, (III, 24)

ralo

rala

Vedre krune, teška rala (II, 193)

rana

rana

mojijeh rana bjehu lici. (I, 258)

rane

i u srcu stvaraš rane, (II, 58)
neg odkrije skrovne rane; (III, 502)
viđ mê rane nebrojene, (III, 503)

ranu

ištećenu ranu odkrije, (I, 32)

raskoš

raskoše

u pokoju sred raskoše (II, 183)

raskošam

pod raskošam tvê naprave (II, 45)

raskošan

raskošna

a raskošna, jaoh, pernica (I, 101)

raskrvaviti

raskrvavi

A mažući raskrvavi (I, 175)

rasladiti

rasladi

da rasladi trud pokojom. (III, 546)

rasap

raspe

oslušujuć hude raspe, (I, 314)

raspom

zlobnim raspom svojih dara (III, 449)

raspu

idem k raspu bitja moga; (I, 418)

raspustiti

raspustila

za razbludu raspustila, (I, 140)

rasti

raste

gdi u spletenu gaju raste, (I, 50)

rastijahu

rastijahu moji prikori, (I, 392)

rasuti

rasu

rasu čim svê blude tiri (I, 56)
bitje rasu i iskorijepi (III, 26)

rasvanuti

rasvanuti

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

razbirati

razbira

Kakav si ona ne razbira, (I, 435)

razbluda

razbluda

slas ljuvena i razbluda, (I, 76)

razblude

sred razblude i miline, (I, 152)

razbludu

za razbludu raspustila, (I, 140)

razbor

razbor

mrtav razbor, svijes je slijepa, (I, 275)

razborom

Razborom me još nadari (III, 289)

razborit

razborita

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

razdijeliti

razdijelim

dobro od zla da razdijelim; (III, 290)

razdrpljen

razdrpljen

od zvjerenja razdrpljen je, (II, 28)

razgarati

razgara

Nje mraz oganj moj razgara, (I, 205)
vjetric huđe kî razgara, (II, 83)

razlik

razlicime

Za me cvijetjem razlicime (III, 295)

razlik

razlik obraz stavlja na se (II, 149)

razlika

sveđ nekrepka, sveđ razlika, (I, 131)

razlike

u razlike njoj darove (I, 243)

razlog

razlog

dâ mi razlog da one stvari (III, 291)
Bježeć razlog, slidić volju, (III, 481)

razloga

ni razloga ni zakona; (I, 116)

razlogom

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

razlučen

razlučene

i ostaše razlučene (II, 5)

razlupiti

razlupi

jeda on probije i razlupi (I, 231)

razmetan

razmetni

kê razmetni sin njekada (I, 3)

razmetnoga

SUZE SINA RAZMETNOGA (, 0)

razmišljati

razmišljajuć

razmišljajuć riječi ove, (III, 446)

razmišljam

čim razmišljam vrh dubina (I, 20)

razum

razum

Ljepos, razum, ljubav, vira - (I, 433)
razum, mudros, znanje u meni, (III, 467)

razuman

razumni

Gdi razumni s riječi blagom (II, 219)

razumjeti

razumjet

Ja razumjet sebi davam (I, 223)

razvedren

razvedrena

razvedrena vidi očito (II, 105)
i sred dvora razvedrena (III, 543)

reći

reci

sebe istoga, kaj' se i reci (I, 40)
reci srcu: lijepo ako je (III, 187)

reče

i on uzdišuć s plačom reče: (III, 90)
što uzdah reče pun poraza, (III, 116)
da me vriježi nebu reče, (III, 272)
Skrušen grešnik reče ovako (III, 535)

rekao

Tim bi rekao od njih svaki (III, 103)

rekoh

Što ne stvorih, što ne rekoh, (I, 349)

reku

da vas saj svijet zlatan reku, (I, 430)

rijeću

rijeću, i molba biće ovaka: (III, 426)
„„Ah, jaoh, ćaćko!”” rijeću, rijeću. (III, 474)
„„Ah, jaoh, ćaćko!”” rijeću, rijeću. (III, 474)

rijeh

nenavidos, rijeh, i zloba (I, 327)
rijeh: „U kući živ se spraži (I, 347)

rijet

sve što bješe rijet spravio (III, 119)

rijeti

Ah, da u što možeš rijeti (II, 253)
„„Oče vječni, ne umijem rijeti, (III, 427)

Dâ red vodi da me očisti, (III, 277)

reda

moje bitje sve bez reda, (I, 400)

rekbi

rekbi

rekbi da mi govorahu: (III, 171)

resiti

resi

druzijem goram vrhe resi; (III, 230)

resim

resim ličce, kose rudim, (I, 220)
resim sobom svu lipotu; (III, 460)

riba

ribe

za me ribe plovom hode (III, 305)

rigati

rigahu

a rigahu usta huda (I, 311)

riječ

riječ

glas bez riječi, riječ bez vjere; (II, 88)
hoće da riječ izgovori, (III, 87)
riječ mu umrije posred usti, (III, 93)
plač i udah riječ mu smeta. (III, 102)
riječ između plača uzdisa (III, 117)
Ah, besjedom riječ smetena (III, 529)
za glas uzdah, za riječ suze”! (III, 534)

riječi

Vječnoga Oca Vječna Riječi (I, 7)
Riječi, u ljudckoj kâ naravi (I, 11)
na riječi me ona drži, (I, 251)
glas bez riječi, riječ bez vjere; (II, 88)
Gdi razumni s riječi blagom (II, 219)
razmišljajuć riječi ove, (III, 446)

riječca

riječca

Medna je riječca, srce otrovno, (I, 187)
sladak podsmijeh, riječca od meda, (I, 254)

rijeka

rijeke

da sve rijeke zlatom teku, (I, 428)
rijeke od suza dotle ima (III, 76)

rika

rike

mojijeh groznijeh suza rike. (III, 336)

Rimljanin

rimljana

Gdi gospodstvo od Rimljana? (II, 230)

roba

stara i mlada, roba i kralja. (II, 192)

rodan

rodno

Ah, i ostavih mjesto rodno (II, 133)
za me rodno ljetnje vrime (III, 297)
ostaviti rodno misto (III, 350)

roditelj

roditelj

roditelj je crna vrana? (III, 456)

roditelja

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

roditi

rode

da za tobom rode opeta (II, 263)

rodi

čoek se rodi, mrijet počina. (II, 174)
Tko se rodi svak umrije, (II, 259)

rodjak

rodjak

ako rodjak kî me kara, (I, 329)

rođen

rođenoga

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

roniti

ronim

suze ronim vrhu mene, (III, 399)

ropstvo

robstvo

kaže robstvo, krije verigu, (I, 361)

ruda

rude

rude umnoži srebra i zlata (III, 281)

rudeš

rudeše

i u rudeše zlate spusti: (I, 166)

ruditi

rudim

resim ličce, kose rudim, (I, 220)

splesan i odsvud za rug gledan (III, 244)

ruzi

vide kî su naši ruzi. (I, 390)

ruho

ruho

sviono ruho, grimiz čisti, (I, 81)

ruka

ruka

Najposlije ruka stupi (I, 229)
i iz mojijeh bježi ruka, (I, 260)
kijem potegne snažna ruka. (II, 168)
škripnja od zuba, kršnja od ruka, (II, 311)
da si djelo Božjih ruka." (II, 336)

rukah

cvijetje u rukah, cvijetje svuda (I, 185)
rukah kriviš ti očito, (II, 70)

ruke

U zdravlju Tvoga Gospostva Plemenitoga, komu ja srčano ruke celivam. (Posveta)
ruke pohitne i skupljene (I, 317)
usta, grlo, ruke i noge, (I, 320)
božje ruke svemoguće (III, 41)

rukom

bijelom rukom snijeg nadhodi, (I, 155)
povede ga rukom svojom (III, 545)

za me ovčica run prostira, (III, 309)

ružica

ružica

združen trator i ružica. (I, 144)

ružicah

u ružicah zora bila (II, 122)

rvan

rvane

sad rvane po tleh leže, (II, 201)

rvati

rvaše

lave rvaše i medvjede? (II, 218)

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
kajan s grijeha lijevat uze, (I, 4)
ti s nebesa pošlji odi (I, 13)
da on objavi s moga glasa (I, 17)
ako s moje slabe svijesti (I, 23)
dugo zdravlje s kracih muka. (I, 36)
milos Višnji dijeli s vrhom (I, 45)
s kih mi dvorba bi činjena, (I, 94)
s kim te ugađa trg pogani. (I, 126)
Ah, s kijem se nijesi stala? (I, 127)
A ostriže s mrca vlase (I, 163)
s omraze mi sve je draža; (I, 208)
bit s naprava ljepši žudim: (I, 218)
s novijem gizdam i napravam (I, 225)
ja šljem opet s veće zlata (I, 248)
priobrazi s grijeha prijeka; (I, 298)
Mećahu oči s navidosti (I, 307)
uzeh onih s iste želje (I, 333)
Ona i trbuh moj Bog s nebi (I, 373)
gnusoba me s tamnih dila (I, 395)
s prva očinka opet splesa (I, 423)
vlas pritvara višnja s nebi, (II, 10)
s piće utekli svim pogane. (II, 30)
ljudcko srce, s tvê prilike. (II, 36)
s tvê otrovne svađaš želje. (II, 48)
u pepelu s tvojih plama, (II, 74)
unutrnja s tebe zraka (II, 104)
a s pogledim svitle oči (II, 119)
Tiho s hitrim zasjedami (II, 151)
s kraja pomorca u plav zove, (II, 158)
Gdi razumni s riječi blagom (II, 219)
kî daždijahu med s besjede, (II, 220)
ali s mukam jednacima (II, 279)
s primogućstva neizmerna (III, 10)
živuć s grijeha pade u ništa, (III, 34)
da s milosti zgora dane (III, 35)
suh prut, s dobrijeh djela zene (III, 50)
od ufanja vid s kriposti (III, 56)
s kih se u paklu ciči i huka. (III, 72)
i on uzdišuć s plačom reče: (III, 90)
tim s bolesti teške umuknu (III, 95)
s uzdasima žalosnime (III, 99)
s usta i s oči se i ne dijeli. (III, 108)
s usta i s oči se i ne dijeli. (III, 108)
tjera i zgoni s vlasti jake (III, 111)
s misli u trudu kê ga muče. (III, 132)
s uresnijem svitlim plami (III, 177)
u kom, po kom, s kim su svaka.”” (III, 204)
gora i noć s kom kriposti (III, 237)
a ja biću s grijeha zloga (III, 323)
s neharnosti koju tiri (III, 327)
Tim s čemerna skupa ujedno (III, 341)
bole s dobra izgubljena, (III, 344)
ter grijeh s mačom prijeti od smrti (III, 365)
s običaji svim nečasne; (III, 404)
i ja otidoh s tašta svjeta: (III, 442)
s izpraznijem pošetajim (III, 513)

mećem, sipljem sa svom moći (I, 273)
ije sa mnom, sa mnom pije, (I, 369)
ije sa mnom, sa mnom pije, (I, 369)
tim probirah sa svih strana (I, 377)
koj se plete sa svih kraja (III, 22)
sa svijeh kraja opće uljesti, (III, 338)

i ja dobitnik š njim izbrani (I, 233)
u kû zlobu š nje ne upadoh? (I, 290)
Bez pristanka š njima šetah (I, 337)
š njima tražah koga sretah (I, 339)
š njom ustarah zlobe moje, (I, 380)
ne može me š nje dopasti; (I, 412)
jaoh, zabliješten š njih nablizu, (II, 116)

z bijelijem danom noćne sjene: (II, 6)

sablja

sablje

Turske sablje na pravednih (II, 67)

sad u sebi, jaoh, da gdi je (I, 80)
kû sad pasem u ovoj gori; (I, 394)
ah, sad poznam mû krivinu! (II, 102)
kê sad srce moje grizu; (II, 118)
sad je drača bodežljiva (II, 123)
Ah, sad imam pamet hitru, (II, 163)
sad rvane po tleh leže, (II, 201)
Ah, što je od njih sad ostalo (II, 215)
ter sad ovi, sada oni (III, 106)
sad, sad poću k ćaćku momu, (III, 422)
sad, sad poću k ćaćku momu, (III, 422)
pribjen ljutim sad porazom; (III, 436)
sad sam upav u nevolju (III, 483)

sada

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Grozno suzim gork plač sada, (I, 1)
tko sam bio, tko sam sada.” (I, 444)
a ne zna mu se ime sada! (II, 234)
a što je sada, za čas neće (II, 249)
ter sad ovi, sada oni (III, 106)
jaoh, i ja se bolim sada, (III, 345)
sada žalos tolika je; (III, 382)

sagriješenje

sagriješenje

SAGRIJEŠENJE (I, 0)
neg sve ljudcko sagriješenje. (I, 42)

sahnuti

sahnem

venem, sahnem i uzdišem; (I, 214)
sahnem, ginem, mrem od glada, (III, 485)

sahraniti

sahranila

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

da vas saj svijet zlatan reku, (I, 430)

sred pustoši sej kamene; (I, 88)

sakriviti

sakrivi

svijetu i Bogu ti sakrivi, (III, 465)

a sam grešnik ne umuče (III, 131)
Sam ja biću vrh svih zviri (III, 325)
Sam spovijedam i ne tajim (III, 511)

sama

sama je ona moja draga, (I, 194)
splesa i posu travom sama; (II, 76)

samoj

samoj njoj se ne pristajem (I, 195)

samo

samo

Ja za ovu samo hajem, (I, 193)
Ah, dosta se jednom samo (I, 385)
koliko imaš samo gleda; (I, 436)
samo u sjen se šira i stere, (II, 86)
kê znam dobre samo želim; (III, 292)
gdje ne samo na smrt tako, (III, 377)

samosilan

samosilna

samosilna svud se čuješ, (II, 71)

samovlaštiti

samovlaštitomu

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

snijeg na suncu, san o zori, (II, 166)

Žirno stado u snu dugu (III, 127)

sasma

sasma

sasma uživa sveđ blažena (II, 292)

satren

satren

satren tukač pustijeh strana. (III, 354)

satrena

i satrena čim ga pazi, (III, 46)

satrti

satira

kud prohodi, sve satira. (II, 198)

satrti

i da stâše za satrti (II, 17)
za posjeć me i satrti. (III, 366)

satvarati

satvara

žeravom me led satvara, (I, 207)

satvoriti

satvori

u početak svijet satvori, (II, 2)

čuda ostala sva nadhodi; (III, 16)
u nepravdah sva godišta, (III, 32)
u prikoru sva je ostala. (III, 246)
sva ostala huda dila. (III, 516)

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
himbe i varke sve najgore (I, 28)
neg sve ljudcko sagriješenje. (I, 42)
sve ovo scijenjah i saviše: (I, 158)
s omraze mi sve je draža; (I, 208)
sve što imam zlata i blaga: (I, 274)
kâ sve nosi što zadere (I, 278)
sve čemere jezik žive, (I, 310)
sve uzroči ovo i tvori; (I, 328)
moje bitje sve bez reda, (I, 400)
Er kao dah joj sve mê blago (I, 403)
da sve rijeke zlatom teku, (I, 428)
sve je pričica i besjeda! (I, 434)
vidje i pozna sve privari (II, 15)
slideći ga sve mê vrime (II, 99)
sve je što svijet gleda i dvori (II, 164)
sve je prid njom na ognju slama; (II, 196)
kud prohodi, sve satira. (II, 198)
Smrt u pepeo sve je strla. (II, 222)
jedan hip je sve do smrti. (II, 252)
da sve umrle narav stiže, (II, 272)
nu od ništa tko sve stvori (III, 9)
svlači stare sve promjene, (III, 52)
svoje zloće sve potonu. (III, 78)
sve što bješe rijet spravio (III, 119)
u pokoju sve mučaše, (III, 130)
Plač'te, plač'te sve dni svoje, (III, 219)
Sve zaman je: treptim, blidim, (III, 239)
znajuć da vlas tvâ sve može, (III, 250)
sve što leti, plove i hodi; (III, 286)
zli odmetnik sve dni svoje (III, 329)
tako odsvuda sve najgore (III, 339)
er izgubih sve mê drago (III, 347)
neg sve hude mê krivine, (III, 386)

svega

bješe svega priklopila. (I, 396)
zametena svega u sebi, (II, 8)

Nje svi čini bjehu drazi (I, 151)
Svi u laktu zemlje zbijeni. (II, 228)
Svi pod plugom kijem svit hara (II, 231)

svih

tim probirah sa svih strana (I, 377)
tjera iz srca svih bojazni (II, 152)
Gdi oni kî se od svih ljudi (II, 223)
koj se plete sa svih kraja (III, 22)
od bolesti i od svih muka (III, 71)
Sam ja biću vrh svih zviri (III, 325)

svijeh

skončavam se, i od svijeh muka (I, 262)
i od svijeh šteta život prima (I, 263)
vrh nakazni, vrh svijeh srda. (I, 324)
hip u viku svijeh godišta, (II, 89)
a u krepčinah svijeh privija; (II, 148)
vrh svijeh čuda čudna u sebi (III, 38)
sa svijeh kraja opće uljesti, (III, 338)
od tvojijeh svijeh pristava. (III, 480)
ja se kajem od svijeh zloba; (III, 494)
svijeh na milos ne zakloni, (III, 501)

svijem

svijem u njega kî su ufali. (I, 46)
meni plačna, svijem vesela! (III, 162)
a zvijezdami svijem naredi (III, 273)
pića od putnik' svijem vesela? (III, 414)

svim

kâ svim bješe život spela, (I, 10)
mješte uresne svim postelje (I, 95)
svim tijem ne bi stoti dio (I, 431)
s piće utekli svim pogane. (II, 30)
od liposti kâ svim udi (II, 98)
slaci i drazi svim pokoji. (II, 108)
s običaji svim nečasne; (III, 404)

svima

Ah, jednaka smrt je svima, (II, 277)

svime

da je minuća ljepos svime? (III, 144)

svom

u životu svom se hvali; (I, 44)
mećem, sipljem sa svom moći (I, 273)
i u dohodu svom prohodi; (II, 256)
sliku stvoru svom na sviti. (III, 12)

svu noć vrtjet oko praga, (I, 196)
za svu platu vjetra i dima. (I, 264)
resim sobom svu lipotu; (III, 460)

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
kliče ovako vas u smeći (I, 71)
vas neman se viđah grda (I, 323)
da vas saj svijet zlatan reku, (I, 430)
ti vas ures njih čestiti (II, 75)
zapad i istok vas obhodi (II, 176)
krug malahan vas svit biše (II, 226)
vas nije drugo neg hip jedan. (II, 246)
a u suzah vas ogreznu; (III, 94)
život se u plač vas obrati. (III, 222)
vas moj život sveđ nemilo (III, 333)
Ah, jaoh, treptim vas u trudu, (III, 445)

saviše

saviše

sve ovo scijenjah i saviše: (I, 158)

scijeniti

scijeni

vjeru i ljubav tko god scijeni (I, 365)

scijeniš

božja kakva scijeniš da je? (III, 196)

scijenjah

sve ovo scijenjah i saviše: (I, 158)

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
da se od smrti svijet izliječi, (I, 9)
priloži se i namjesti. (I, 24)
vazda spravna tko se kaje: (I, 30)
k vječnomu se dobru uteci, (I, 38)
sebe istoga, kaj' se i reci (I, 40)
u životu svom se hvali; (I, 44)
Sviđ' se, vjeruj, ufaj, sluša' (I, 47)
na hrek jedan suh se biše (I, 59)
nasitit se želeć veće (I, 65)
pićom kâ se prascim meće. (I, 66)
od koga se vik ne odili (I, 75)
obilnim se brašnom hrane, (I, 104)
Ah, s kijem se nijesi stala? (I, 127)
te ih iz groba stavi na se (I, 165)
samoj njoj se ne pristajem (I, 195)
kaže mi se nemilosna (I, 201)
krije se ona, ja joj pišem (I, 212)
ne stavlja se ona od mene. (I, 222)
ne štedim se i ne kratim (I, 242)
skončavam se, i od svijeh muka (I, 262)
mojim se ona trudom boli (I, 267)
skončava mi se i odlaga; (I, 272)
i oreć se niz litice (I, 279)
obori se i proždrije (I, 281)
na vrlja se djela spravih, (I, 293)
od mene se svaki dio (I, 297)
vas neman se viđah grda (I, 323)
da se o meni zlo govori, (I, 326)
prikleh mu se da se vara. (I, 330)
prikleh mu se da se vara. (I, 330)
rijeh: „U kući živ se spraži (I, 347)
Ah, dosta se jednom samo (I, 385)
ter da sam se ogolio (I, 409)
evo plate kâ se prima (II, 33)
što se višnijem jur prikaza. (II, 66)
samosilna svud se čuješ, (II, 71)
samo u sjen se šira i stere, (II, 86)
Meni se je dogodilo (II, 91)
Zraci kijem se život diči (II, 127)
kad se smije, plač uzroči, (II, 141)
razlik obraz stavlja na se (II, 149)
kao zvijer kâ se vjetrom pase. (II, 150)
tko se uzda u nj najveće. (II, 156)
čoek se rodi, mrijet počina. (II, 174)
krij se u jame gorskijeh hridi - (II, 179)
bran' se oružjem, zlato trati, (II, 185)
nećeš joj se odrvati. (II, 186)
jednako se od nje tlače (II, 188)
njekada se do nebesa (II, 200)
a od unuk se carskijeh hrane (II, 203)
kih liposti još se hvale, (II, 206)
Gdi oni kî se od svih ljudi (II, 223)
a ne zna mu se ime sada! (II, 234)
na hipu se brijeme vrti, (II, 251)
da se uzdaš veće odi? (II, 254)
zgledaj gdi si; sviđ se tko si, (II, 257)
ufaj, kaj se, moli, prosi! (II, 258)
Tko se rodi svak umrije, (II, 259)
daju kletim kî se prle, (II, 304)
Ah, da li se ne sramuješ (II, 331)
u zmiju se pruži opeta (III, 3)
stup se učini od kamena - (III, 6)
kâ se odlukom svojom puti, (III, 15)
jer ako se volja oprijeće, (III, 17)
koj se plete sa svih kraja (III, 22)
usmrdje se i oslijepi, (III, 28)
da progleda, da se skruši, (III, 29)
pristvori se i ustane, (III, 36)
da se od grijeha boli i plače. (III, 66)
Od grijeha se plače i boli, (III, 67)
s kih se u paklu ciči i huka. (III, 72)
Tim boleć se i plačući (III, 79)
Zatijem se opet omramori (III, 85)
da se tjera i prigoni (III, 104)
s usta i s oči se i ne dijeli. (III, 108)
ostalo se bješe od paše, (III, 128)
A to er se, jaoh, bolesti (III, 163)
Er ako ljepos kâ se pazi (III, 193)
put po komu tko se puti (III, 209)
ah, i da se grijeh moj skrati, (III, 221)
život se u plač vas obrati. (III, 222)
sveđ se meni pod oblakom (III, 231)
ne budem se nazret moći. (III, 234)
a u krivinah tko se ustara (III, 257)
prolitje se mlado kruni; (III, 296)
da se u vijeke ne umira (III, 314)
moj se život boljet obrô, (III, 317)
Ah, eto se učinilo (III, 331)
a splijevaju u nj se u vike (III, 335)
Ako se ini puni jada (III, 343)
jaoh, i ja se bolim sada, (III, 345)
ja se bolim za to isto, (III, 352)
čijem se boli srce i kaje, (III, 380)
led se topi sunce gdi je. (III, 402)
vječni stan se moj govori. (III, 408)
nerazdijeljen gdi se dili (III, 412)
zemlja otvor' se i veselja (III, 419)
ja se vraćam k tebi opeta, (III, 440)
Ja se bojim da ovako (III, 469)
ne, jaoh, sin se tvoj nazvati, (III, 476)
ufam li se mjesto imati? (III, 478)
da ti praštaš tko se kaje. (III, 492)
ja se kajem od svijeh zloba; (III, 494)
Umoli se, ćaćko, umoli (III, 505)
smiluj mi se po mnogomu (III, 509)
kâ se u srcu mom začela, (III, 532)

sebe

razlik obraz stavlja na se (II, 149)
umrlu odjeću uze na se. (II, 330)
ako ne htjeh mislit na se, (III, 148)
dobrijem kîh je za se obrô. (III, 216)

sebe

sebe istoga, kaj' se i reci (I, 40)
sebe u sebi ne videći: (I, 72)
ako u sebi sebe vidim. (III, 240)
jaoh, ishodim izvan sebe; (III, 490)

sebi

sebe u sebi ne videći: (I, 72)
sad u sebi, jaoh, da gdi je (I, 80)
Ja razumjet sebi davam (I, 223)
zgrizoh sebi usne od ijeda; (I, 346)
mene i k sebi tamno druži; (I, 368)
i zaliha pitja u sebi (I, 375)
zametena svega u sebi, (II, 8)
a u sebi što si opeta? (II, 78)
vrh svijeh čuda čudna u sebi (III, 38)
neumrla kâ je u sebi, (III, 190)
ki je bez slike sebi slika? (III, 198)
ako u sebi sebe vidim. (III, 240)
I ja ki sam ništa u sebi (III, 247)

sobom

resim sobom svu lipotu; (III, 460)

sharan

sharan

sharan stražnik od živina (I, 57)

shoditi

shodiš

Lijepa dušo, kâ u nas shodiš (II, 319)

sila

sila

gdi ore potop teških sila (II, 305)

silom

hitrom silom od naprava, (I, 172)

siliti

silit

višnja vlas ju silit neće. (III, 18)

silnik

silnik

paka silnik pleše i meće (II, 155)

kê razmetni sin njekada (I, 3)
sin kî dio blaga očina (I, 55)
spravlja tebi ki sin jesi?”” (III, 180)
jaoh, sin tvoj sam, ah, spomeni, (III, 443)
ne, jaoh, sin se tvoj nazvati, (III, 476)

sina

SUZE SINA RAZMETNOGA (, 0)
Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
i od tebe, sina Boga, (I, 16)
„„Ti li, izrode, ime od sina (III, 451)
Primi od sina ponižena (III, 541)

sinak

sinku

sinku tvomu u žalosti (III, 506)

sinj

sinje

noć priloži mrake sinje (III, 123)
Ah, što vidjeh sinje more, (III, 145)

sipljati

sipljem

mećem, sipljem sa svom moći (I, 273)

siromaški

siromaške

siromaške kućarice (II, 189)

sirot

sirota

On je otac od sirota, (III, 391)

sitan

sitne

nadić sitne zvijezde očima, (III, 74)

sivati

siva

Ono lice, gdi mi siva (II, 121)
zemlja? Još mi sunce i siva? (III, 254)
siva sunce, mjesec, zvijezde. (III, 312)

sjati

sja vrh sunca i nebesa (II, 285)

sjati

pored suncem uvik sjati? (II, 214)
više mene vidim sjati (III, 135)

sjaše

sjaše iz oči sunca mila, (I, 142)

sjeme

sjemena

za me plodna dar sjemena (III, 303)

sjen

sjen

bi mi od sumnje sjen mâ ista. (I, 342)
samo u sjen se šira i stere, (II, 86)
vjetar, magla, sjen, dim, ništa. (II, 90)

sjena

osta mâ put strašna sjena. (I, 300)

sjene

z bijelijem danom noćne sjene: (II, 6)

sjeni

Jur na sjeni sred pustinje (III, 121)
da smrknute tvoje sjeni (III, 160)

sjenim

da potamne bludnom sjenim (II, 64)

sjever

sjever

mrazni sjever, jug daždivi (III, 112)

sklad

skladom

klikujući skladom pjesni (I, 197)

skočiti

skoči

skoči i uzavri na valove, (II, 160)

skončan

skončan

Tuj čim skončan u životu (I, 61)

skončanje

skončanja

neg skončanje bez skončanja. (II, 318)

skončanje

neg skončanje bez skončanja. (II, 318)

skončavati

skončava

skončava mi se i odlaga; (I, 272)

skončavam

skončavam se, i od svijeh muka (I, 262)

skorjen

skorjena

a ona stara i skorjena (I, 159)

skot

skot

Skot nesvijeni u vrlini (III, 319)

skotu

mrući od glada žirnom skotu (I, 63)

skratiti

skrati

ah, i da se grijeh moj skrati, (III, 221)

skriti

skrije

da svû zimu skrije u cvitje. (I, 180)

skriti

mene meni skriti more? (III, 238)

skrivati

skrivaj

skrivaj lice od nebesi: (III, 232)

skriviti

skrivih

Što ne učinih, što ne skrivih, (I, 289)

skroven

skrovena

nu ti misao nije skrovena, (III, 531)

skrovne

da ukaže skrovne jade (III, 82)
neg odkrije skrovne rane; (III, 502)

skrovno

skrovno

ljubit kaže, mrzi skrovno, (I, 189)

skrušen

skrušen

Skrušen grešnik reče ovako (III, 535)

skrušena

što skrušena stječe duša. (I, 48)
vrh skrušena pokornika. (III, 438)
pokajana i skrušena, (III, 520)

skrušenje

skrušenje

na skrušenje od pokore (I, 26)
SKRUŠENJE (III, 0)
gorko more mê skrušenje, (III, 332)

skrušiti

skruši

da progleda, da se skruši, (III, 29)

skup

skupa

Tim s čemerna skupa ujedno (III, 341)

skupljen

skupljene

ruke pohitne i skupljene (I, 317)

skut

skut

ukopa u skut pustijeh gora, (II, 20)
stara mati u skut prima, (III, 304)

slab

slabe

ako s moje slabe svijesti (I, 23)

sladak

slaci

slaci i drazi svim pokoji. (II, 108)
a podsmijesi vedri i slaci (II, 131)

slacijem

Celovom te slacijem truje, (II, 145)

sladak

sladak podsmijeh, riječca od meda, (I, 254)
Sladak ti si, i toj pozna (III, 523)

slatka

i slatka si kćerca mila: (II, 328)

slatke

Mješte piće slatke, uljudne, (I, 91)

slatki

pogled slatki i ljuveni. (I, 150)
i vez slatki ljubovnika. (I, 168)
slatki mi su nepokoji, (I, 209)
Eto, eto, slatki oče, (III, 493)

slados

slados

slados gorka, ijed ugodan, (II, 87)

slamati

slama

jednom kosom ona slama; (II, 194)
sve je prid njom na ognju slama; (II, 196)

slas

slas

slas ljuvena i razbluda, (I, 76)

slati

šljem

sveđ uzdahe šljem ognjene, (I, 221)
ja šljem opet s veće zlata (I, 248)

slava

slava

i mâ tašta slava i hvala (III, 245)
Bit najmanji mâ je slava (III, 479)

slave

slave izvrsne i velike, (III, 214)

slavi

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
kî cijenjahu njegda u slavi (II, 213)
vrh stvorenja svoga u slavi, (III, 268)

slavom

duša slavom opojena (II, 290)
i nije stvari slavom više (III, 39)

slavu

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
mir, dobrotu, znanje i slavu. (II, 294)
koju slavu sred nebesi (III, 179)

slavan

slavne

Slavne gospođe i kraljice (II, 205)

slavljen

slavljen

slavljen, dvoren, služen, gledan! (I, 78)

sličan

slična

gluhu i slijepu slična meni, (III, 158)

slijed

slidom

smrt svuda te slidom slidi. (II, 180)

slijediti

slideć

slideć ures tvoj oholi, (II, 34)

slideći

slideći ga sve mê vrime (II, 99)

slidi

smrt svuda te slidom slidi. (II, 180)

slidić

Bježeć razlog, slidić volju, (III, 481)

slidim

Ona bježi, ja ju slidim, (I, 211)
od zla utječem, dobro slidim. (III, 294)

slijep

slijepa

mrtav razbor, svijes je slijepa, (I, 275)
gluha i slijepa bez ozira, (II, 197)
Noći slijepa, gluha noći, (III, 157)
slijepa nesvijes tebe obsjeni.”” (III, 468)

slijepu

gluhu i slijepu slična meni, (III, 158)

slijepac

slijepac

noć kû za dan slijepac obra, (II, 82)

slika

slici

zlo u slici prazna dobra; (II, 80)

slika

plod višnjega sunca i slika. (II, 324)
duša na koj slika izlazi (III, 195)
ki je bez slike sebi slika? (III, 198)

slike

ki je bez slike sebi slika? (III, 198)

slikom

kâ pod slikom od pokoja (I, 111)

sliku

priobrazila sliku biše (I, 160)
ona tada sliku svoju; (I, 236)
sliku stvoru svom na sviti. (III, 12)
sliku od lijepe duše kaže; (III, 200)
sliku božju, dare draže; (III, 202)
stvori od ništa na svû sliku. (III, 264)

sljepilo

sljepilu

u sljepilu svezan stoje (I, 382)

sloboda

sloboda

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Dar bi njegov mâ sloboda: (III, 265)

slobodi

ljudcku pamet, u slobodi (III, 14)

sluga

sluga

mješte sluga, u noći i u dne (I, 93)

slugam

Danu misli slugam nami (III, 175)
ah, daj među slugam tvojim (III, 477)

sluge

Ćaćka moga dvorne sluge (I, 103)

slušati

sluša'

Sviđ' se, vjeruj, ufaj, sluša' (I, 47)

služba

službu

na službu me tvû zapisa (I, 113)
na mû službu htje da stoji (III, 285)

služen

služen

slavljen, dvoren, služen, gledan! (I, 78)
njegda bogat, njegda služen, (III, 482)

smagnuti

smagneš

kâ za zlatom smagneš toli, (II, 32)

smeća

smeće

srdžbe, omraze, smeće i gnjivi, (II, 310)
i stoga sam, jaoh, sred smeće (III, 435)
ti od smeće smeten gore, (III, 461)

smeći

kliče ovako vas u smeći (I, 71)

smetati

smeta

plač i udah riječ mu smeta. (III, 102)

smeten

smeten

ti od smeće smeten gore, (III, 461)

smetena

Ah, besjedom riječ smetena (III, 529)

smeteno

i u doba toj smeteno (II, 137)

smetlište

smetlište

za vrć pak te na smetlište. (I, 438)

smijati

smije

kad se smije, plač uzroči, (II, 141)

smiljenje

smiljenje

veće božje da je smiljenje, (I, 41)

smilovati

smiluj

smiluj mi se po mnogomu (III, 509)

smion

smiona

za istinu laž smiona; (I, 118)

smiono

smiono

tere bludno i smiono (III, 33)

smiriti

smiri

da me smiri tijem bogata. (III, 282)

smisliti

smislim

Ah, kad smislim ki čestiti (III, 487)

smjeti

smio

ja smio sam, ah, jaoh, Bože, (III, 248)

smrdeći

smrdeću

krv smrdeću gnusna bluda. (I, 312)
U smrdeću bludu mnogu (I, 391)

smrknut

smrknute

da smrknute tvoje sjeni (III, 160)

smrt

smrt

zdrži nalip i smrt hudu. (II, 144)
smrt svuda te slidom slidi. (II, 180)
Smrt ne gleda ničije lice; (II, 187)
Smrt u pepeo sve je strla. (II, 222)
više glave sveđ smrt svoju, (II, 268)
Nu smrt ovo nije što čini (II, 271)
smrt je ono što istini (II, 273)
kratak uzdah smrt je od svita; (II, 275)
smrt je od duše vjekovita. (II, 276)
Ah, jednaka smrt je svima, (II, 277)
doć svakomu smrt, jaoh, neće: (II, 280)
osuđeni na smrt hudu, (III, 374)
gdje ne samo na smrt tako, (III, 377)

smrti

da se od smrti svijet izliječi, (I, 9)
plijen od smrti da je svâ dika (I, 167)
svoj zli život gorom smrti. (II, 18)
bili od tamne smrti moje, (II, 130)
prije smrti grob mu otvori. (II, 162)
jedan hip je sve do smrti. (II, 252)
pače u smrti život čuje (III, 213)
ter grijeh s mačom prijeti od smrti (III, 365)

smrtan

smrtni

gdi je vaj smrtni kî sveđ kolje, (II, 307)

smrtno

smrtno

Jaoh, vez kî me smrtno veže (II, 109)
grleći te smrtno ubija; (II, 146)

smrznivati

smrznivaše

smrznivaše vlažna tmina. (III, 126)

smrznut

smrznutiji

i smrznutiji, jaoh, od leda, (III, 398)

smućen

smućeno

neg smućeno jedno more, (II, 170)

smućeno

smućeno

gdi smućeno vri na čase, (III, 146)

smutati

smuća

ni ga smuća, ni ga trudi, (I, 33)

snaga

snaga

ljepos, blago, snaga i hvala, (II, 195)

snagom

Gdi junaci koji snagom (II, 217)

snažan

snažna

kijem potegne snažna ruka. (II, 168)

snijeg

snig

snig na suncu, sunce u noći (I, 364)

snigu

kami u cvitju, cvit na snigu, (I, 363)

snijeg

bijelom rukom snijeg nadhodi, (I, 155)
snijeg na suncu, san o zori, (II, 166)

snijegom

ter pod snijegom vrsi bijeli (I, 53)

spasenje

spasenje

gdi je spasenje, gdje su moji (II, 107)

spasitelj

spasitelja

puna plodi Spasitelja. (III, 420)

spasti

spase

on neumrli da te spase, (II, 329)

spijevati

spijevam

šetam, gledam, spijevam milo, (I, 227)

speti

spela

kâ svim bješe život spela, (I, 10)

splesa

s prva očinka opet splesa (I, 423)
splesa i posu travom sama; (II, 76)
gnusnim stupom stado ih splesa, (II, 202)

splesan

splesan

splesan i odsvud za rug gledan (III, 244)

spleten

spletenu

gdi u spletenu gaju raste, (I, 50)

splijevati

splijevaju

a splijevaju u nj se u vike (III, 335)

spodoba

spodobom

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

spomen

spomena

i čini mi mrijet spomena; (III, 346)
spomena me čini mriti, (III, 489)

spomeni

ne držeći u spomeni, (III, 251)
jaoh, sin tvoj sam, ah, spomeni, (III, 443)

spomenuti

spomenuti

trijebi je od svijeta spomenuti (I, 27)

spovijedati

spovijedaću

spovijedaću varke istine, (I, 135)

spovijedam

Sam spovijedam i ne tajim (III, 511)

spovijedaš

ah, bezočna, kâ spovijedaš (I, 117)

spoznanje

spoznanje

SPOZNANJE (II, 0)
Ah, spoznanje pričestito! (II, 103)

spoznati

spozna

spozna ko mu dobro čini (III, 321)

spravan

spravna

vazda spravna tko se kaje: (I, 30)

spraviti

spravih

na vrlja se djela spravih, (I, 293)

spravio

sve što bješe rijet spravio (III, 119)

spravljati

spravlja

spravlja tebi ki sin jesi?”” (III, 180)

spražati

spraža

plam kî spraža, a ne vriježi, (II, 81)

spražiti

spraži

rijeh: „U kući živ se spraži (I, 347)

sprva

sprva

tako i ljekar sprva od svudi (I, 31)
i unjeguje sprva i mami (II, 153)

spustiti

spusti

i u rudeše zlate spusti: (I, 166)

sram

sram

sram poplesah, Boga ostavih. (I, 294)
Ah, sram jezik veće veže (I, 397)

srama

srama od ljudi, straha od Boga! (I, 120)

sramota

sramote

tvê sramote, mê prikore. (I, 138)

sramotu

na sramotu od naravi (I, 177)
u prikornu zlu sramotu. (III, 372)

sramovati

sramuješ

Ah, da li se ne sramuješ (II, 331)

srce

srca

kâ sred srca ne imaš svoga (I, 119)
tjera iz srca svih bojazni (II, 152)
gospodeći srca umrla? (II, 221)
jedva iz srca najposlije (III, 83)
tvrda srca, prijeke ćudi (III, 326)
milos vrhu srca moga (III, 416)
i od srca glas ganuti. (III, 522)

srce

podsmijeh: „Daj mi srce tvoje!” (I, 148)
Medna je riječca, srce otrovno, (I, 187)
kî mi proda srce od leda (I, 256)
ljudcko srce, s tvê prilike. (II, 36)
kê sad srce moje grizu; (II, 118)
srce i novi duh mu stavi. (III, 48)
kako da mu srce puknu. (III, 96)
cijepa srce mê napola (III, 369)
čijem se boli srce i kaje, (III, 380)

srcu

mjeri ufanje srcu momu. (I, 246)
i u srcu stvaraš rane, (II, 58)
čoek u srcu miran nije, (II, 238)
nov u srcu, čis u duši; (III, 30)
reci srcu: lijepo ako je (III, 187)
kâ se u srcu mom začela, (III, 532)

srčano

srčano

U zdravlju Tvoga Gospostva Plemenitoga, komu ja srčano ruke celivam. (Posveta)

srda

srda

vrh nakazni, vrh svijeh srda. (I, 324)

srde

zle nakazni, srde vrle (II, 302)

srdžba

srdžbe

srdžbe, omraze, smeće i gnjivi, (II, 310)

srdžbi

čim me u srdžbi tako uskara: (III, 450)

srebro

srebra

rude umnoži srebra i zlata (III, 281)

sreća

sreća

stoji udes, sreća i vrime. (II, 288)

sreću

gostim, dvorim, bolju sreću: (I, 226)

sred

sred

sred pustoši sej kamene; (I, 88)
sred pustošne ove strane (I, 106)
kâ sred srca ne imaš svoga (I, 119)
Tko ti bio nije sred krila? (I, 128)
sred razblude i miline, (I, 152)
sred općenijeh najprije tmina (II, 3)
ja ne poznah sred krivine: (II, 110)
i sred ovijeh netom tmina (II, 173)
u pokoju sred raskoše (II, 183)
sred žestocih strašnih plama, (II, 298)
i sred tmina i gnusoba (III, 27)
tako grešnik sred planine (III, 61)
Jur na sjeni sred pustinje (III, 121)
sred vječnoga vedra uresa, (III, 136)
zemlja kaza sred livada (III, 140)
jaoh, da tako sred pučine (III, 149)
koju slavu sred nebesi (III, 179)
i stoga sam, jaoh, sred smeće (III, 435)
Bijeli golub sred kih strana (III, 455)
i sred dvora razvedrena (III, 543)

sretati

sretah

š njima tražah koga sretah (I, 339)

sresti

srete

a otac ga blagi srete (III, 539)

srnuti

srnem

na zlo srnem kô me cijepa; (I, 276)

srnu

i tko srnu bezakono (III, 31)

stabar

stabar

jedan stabar kî neplodan (II, 85)

stado

stada

u stražnika žirnijeh stada, (II, 14)

stado

gnusnim stupom stado ih splesa, (II, 202)
Žirno stado u snu dugu (III, 127)

stajati

stoj

stoj bez misli i bez truda; (II, 184)

stoje

u sljepilu svezan stoje (I, 382)
druzi stoje bez pokoja, (III, 362)

stoji

na prsijeh cvijetje stoji; (I, 184)
prid očima sveđ mi stoji. (I, 210)
stoji udes, sreća i vrime. (II, 288)
na mû službu htje da stoji (III, 285)
ki u gorskoj stoji dubravi (III, 320)
pred očima grijeh mi stoji (III, 514)

stâše

i da stâše za satrti (II, 17)

stan

stan

vječni stan se moj govori. (III, 408)

stana

ne imajući nigdjer stana, (III, 353)

stanac

stanac

Brijeme hara stanac kami (II, 241)

stanje

stanje

dâ mi život, bitje, stanje, (III, 287)

stanovati

stanuješ

pocrniti čim stanuješ (II, 333)

stanovit

stanovita

a u čelu stanovita (I, 303)

star

stara

a ona stara i skorjena (I, 159)
stara i mlada, roba i kralja. (II, 192)
Gdi su istočna carstva stara? (II, 229)
stara mati u skut prima, (III, 304)

stare

Vrgoh stare prijatelje, (I, 331)
svlači stare sve promjene, (III, 52)

starijeh

starijeh želja perje meće: (III, 60)

starom

i da Lotu starom žena (III, 5)

staviti

stavi

te ih iz groba stavi na se (I, 165)
srce i novi duh mu stavi. (III, 48)
pravdu i milos u me stavi; (III, 266)

stavljati

stavlja

ne stavlja se ona od mene. (I, 222)
razlik obraz stavlja na se (II, 149)

stati

stala

Ah, s kijem se nijesi stala? (I, 127)

staše

Staše u glavi ponosita (I, 301)

steći

stekoh

dokli od nje ono stekoh (I, 351)

stječe

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
što skrušena stječe duša. (I, 48)

sterati

stere

samo u sjen se šira i stere, (II, 86)

steru

gdje put neba ptice steru, (III, 152)

stići

stigne

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

stijena

stijena

nijesi, nijesi tvrda stijena (III, 518)

stijene

omekšava tvrde stijene, (I, 358)
Nu kad ja sam tvrđi od stijene, (III, 223)
Ah, još da sam tvrđi od stijene (III, 397)

stina

povjetarce povrh stina (III, 125)

stizati

stiže

da sve umrle narav stiže, (II, 272)

da i mrtav na sto dila (II, 27)

stoga

stoga

i stoga sam, jaoh, sred smeće (III, 435)

stoti

stoti

svim tijem ne bi stoti dio (I, 431)

stotijem

stotijem dijelom, jaoh, ne mogu (III, 359)

strah

straha

srama od ljudi, straha od Boga! (I, 120)

strahovit

strahoviti

i da pakô strahoviti (III, 315)

strajati

straja

misleć kako život straja; (II, 314)

strana

strana

tim probirah sa svih strana (I, 377)
satren tukač pustijeh strana. (III, 354)
Bijeli golub sred kih strana (III, 455)

strane

sred pustošne ove strane (I, 106)
ako i zvijeri ne bi strane (II, 29)
probijući strane i luge, (II, 134)
svaki čuva svoje strane. (III, 114)

strašan

strašna

osta mâ put strašna sjena. (I, 300)

strašnih

sred žestocih strašnih plama, (II, 298)

stratiti

stratih

Ja u taštu stratih bludu (I, 439)

straža

straža

Anđeoska je tebe straža (II, 325)

stražu

vodih za mû stražu ovih, (I, 335)

stražnik

stražnik

sharan stražnik od živina (I, 57)

stražnika

u stražnika žirnijeh stada, (II, 14)

stren

strenu

strenu ostavim diku opalu. (I, 426)

streptje

streptje

svoj grijeh, streptje i iščeznu, (III, 92)

strijela

strila

trenutje oka, strila iz luka (II, 167)
daždi od ognja, gradi od strila; (II, 306)

striljen

striljen

Jedan pogled bludno striljen, (I, 253)

strm

strma

Nu da pustoš hridna i strma, (III, 19)

strme

a o klisurah strme ljuti (I, 51)

strti

strla

Smrt u pepeo sve je strla. (II, 222)

studen

studeni

studeni me svojom goni. (I, 90)

studeniji

studeniji mraza i leda: (III, 86)

stup

stup

stup se učini od kamena - (III, 6)

stupaj

stupaj

krenu stupaj od pameti, (III, 538)

stupati

stupa

gine tko tvim putom stupa, (II, 39)

stupom

tihijem stupom tančac vodi. (I, 156)
gnusnim stupom stado ih splesa, (II, 202)

stupiti

stupi

Najposlije ruka stupi (I, 229)
vô pod jaram za me stupi, (III, 310)

stvar

stvari

čekajući stvari veće. (I, 216)
I nije stvari koja može (II, 181)
i nije stvari slavom više (III, 39)
dâ mi razlog da one stvari (III, 291)
na stvari sam svjetlje stvoren (III, 405)

stvarati

stvaraš

i u srcu stvaraš rane, (II, 58)

stvor

stvoru

sliku stvoru svom na sviti. (III, 12)
misli u stvoru stvoritelja; (III, 186)

stvoren

stvoren

na stvari sam svjetlje stvoren (III, 405)

stvorenja

stvorenja

vrh stvorenja svoga u slavi, (III, 268)

stvoritelj

stvoritelja

misli u stvoru stvoritelja; (III, 186)
stvoritelja duše moje? (III, 330)

stvoriti

stvori

nu od ništa tko sve stvori (III, 9)
Višnji koji dušu stvori. (III, 192)
stvori od ništa na svû sliku. (III, 264)

stvorih

Što ne stvorih, što ne rekoh, (I, 349)

suda

mjere od suda najvrijednih (II, 69)
ubjegnuti togaj suda; (II, 182)

sudom

malim sudom more prazni, (I, 359)

sudu

u uresnu lijepu sudu (II, 143)

sudac

sudac

ja prav sudac biću na to; (III, 466)

sudca

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

sudcom

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

na hrek jedan suh se biše (I, 59)
suh prut, s dobrijeh djela zene (III, 50)

suha

suha zemlja crna lica. (I, 102)
suha, žuta i pjegava, (I, 170)

suhor

suhor

blijede kože suhor tmasti. (I, 162)

sumnja

sumnje

bi mi od sumnje sjen mâ ista. (I, 342)

sumnju

uzeh sumnju za krivinu, (I, 345)

sunce

sunca

sjaše iz oči sunca mila, (I, 142)
i da veće sunca dio (I, 411)
sja vrh sunca i nebesa (II, 285)
plod višnjega sunca i slika. (II, 324)

sunce

snig na suncu, sunce u noći (I, 364)
u sunce ono kô prostira (III, 57)
Svijetlo sunce zlatnijem zrakom (III, 229)
zemlja? Još mi sunce i siva? (III, 254)
siva sunce, mjesec, zvijezde. (III, 312)
milosno me sunce gleda; (III, 400)
led se topi sunce gdi je. (III, 402)
gdje vijek sunce ne zapada (III, 544)

suncem

pored suncem uvik sjati? (II, 214)

suncu

snig na suncu, sunce u noći (I, 364)
snijeg na suncu, san o zori, (II, 166)

sunčan

sunčanoga

iz obraza sunčanoga? (III, 454)

suprotiva

suprotivi

u neskladnoj suprotivi (III, 110)

suza

suza

rijeke od suza dotle ima (III, 76)
gdi su od groznijeh suza mora? (III, 218)
mojijeh groznijeh suza rike. (III, 336)
ako jedna suza grozna, (III, 525)

suzah

suze u suzah, plač u plaču. (I, 6)
a u suzah vas ogreznu; (III, 94)

suzam

suzam peruć tamne zlobe (III, 423)

suze

SUZE SINA RAZMETNOGA (, 0)
gorko plačem grozne suze, (I, 2)
suze u suzah, plač u plaču. (I, 6)
obilnije daždeć suze (III, 98)
suze ronim vrhu mene, (III, 399)
grozne suze toj svjedoče (III, 495)
za glas uzdah, za riječ suze”! (III, 534)

suziti

suzim

Grozno suzim gork plač sada, (I, 1)

svađati

svađaš

s tvê otrovne svađaš želje. (II, 48)

svakako

svakako

nu ako s' otac moj svakako (III, 471)

svakčas

svakčas

Ali svakčas gdje gledamo (II, 265)

svaki

svacih

On ko dobar' svacih mnoštvo (I, 67)

svak

jaoh, svak me je ostavio (I, 87)
Tko se rodi svak umrije, (II, 259)
ah, i svak zna da umrijeće, (II, 278)
hvali božje svak milosti. (III, 552)

svaka

ti ih vodiš na zla svaka: (II, 59)
u kom, po kom, s kim su svaka.”” (III, 204)
da mi svaka blaga isteče, (III, 274)
kiti o dubju voća svaka. (III, 300)
svaka duša k tebi idući, (III, 524)

svaki

od mene se svaki dio (I, 297)
a svaki dan vidi očito (II, 239)
Tim bi rekao od njih svaki (III, 103)
svaki čuva svoje strane. (III, 114)

svako

nu je zaludu svako dilo. (I, 228)
da želeći dobro svako, (II, 21)
kê u svako lijevam doba, (III, 496)

svako

svakomu

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
doć svakomu smrt, jaoh, neće: (II, 280)

svakolik

svakolika

i privrati svakolika, (III, 4)

svekolike

pute obratit svekolike? (III, 156)

svekoliko

blijedi lice svekoliko, (I, 261)

svanuti

svane

i toli mi ikad svane (III, 167)

sveđ

sveđ

sveđ nekrepka, sveđ razlika, (I, 131)
sveđ nekrepka, sveđ razlika, (I, 131)
vijek ne želi, sveđ te gleda; (I, 190)
prid očima sveđ mi stoji. (I, 210)
sveđ uzdahe šljem ognjene, (I, 221)
Jedno ufanje ko sveđ bježi; (II, 79)
više glave sveđ smrt svoju, (II, 268)
sasma uživa sveđ blažena (II, 292)
gdi je vaj smrtni kî sveđ kolje, (II, 307)
sveđ se meni pod oblakom (III, 231)
vas moj život sveđ nemilo (III, 333)

svemoguć

svemoguća

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

svemoguće

božje ruke svemoguće (III, 41)

svet

sveta

Ne, ne, ukaži sveta odluka, (II, 335)

svete

čiste želje, misli svete (II, 63)
pun dobrote vječne, svete. (III, 540)

svezan

svezan

u sljepilu svezan stoje (I, 382)
paček jezik moj je svezan, (III, 428)

sviđati

sviđ

zgledaj gdi si; sviđ se tko si, (II, 257)

sviđ'

Sviđ' se, vjeruj, ufaj, sluša' (I, 47)

svijeća

svijeće

gdi plam svijeće ckili milo, (II, 93)

svijes

svijes

Za otvrdnutu svijes prignuti (I, 25)
mrtav razbor, svijes je slijepa, (I, 275)
pamet, mudros, svijes i znanje. (III, 288)

svijesti

ako s moje slabe svijesti (I, 23)
Ah, mâ svijesti zapanjena, (I, 157)

svijet

svijet

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
da se od smrti svijet izliječi, (I, 9)
da vas saj svijet zlatan reku, (I, 430)
u početak svijet satvori, (II, 2)
sve je što svijet gleda i dvori (II, 164)
svijet kružeći Indije brodi, (II, 178)
kijem svijet bješe priklopila (III, 124)
Dosta, dosta bi svijet dvoren (III, 403)

svijeta

trijebi je od svijeta spomenuti (I, 27)
tako u tminah svijeta ovoga, (II, 7)
neba je zraka svijeta dika, (II, 323)
svijeta ovoga nije krepčine? (III, 150)

svijetom

jes tko njegda svijetom vlada, (II, 233)

svijetu

svijetu i Bogu ti sakrivi, (III, 465)

svit

kakav svit je i što daje: (II, 140)
krug malahan vas svit biše (II, 226)
Svi pod plugom kijem svit hara (II, 231)

svita

kratak uzdah smrt je od svita; (II, 275)

sviti

sliku stvoru svom na sviti. (III, 12)

svjeta

i ja otidoh s tašta svjeta: (III, 442)

svjetu

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

svijetao

svijetla

svijetla lica, zlatna prama, (III, 182)

svijetle

Tuj čim svijetle prve odjeće (III, 547)

svijetli

da mi svijetli dan izljesti (III, 165)

svijetlo

Svijetlo sunce zlatnijem zrakom (III, 229)

svitle

a s pogledim svitle oči (II, 119)

svitlim

s uresnijem svitlim plami (III, 177)

svjetlje

na stvari sam svjetlje stvoren (III, 405)

svila

svilu

svilu oblačim, cvijetak nosim, (I, 219)

svion

sviono

sviono ruho, grimiz čisti, (I, 81)

svjedočiti

svjedoče

grozne suze toj svjedoče (III, 495)

svjedoči

Eto život moj svjedoči, (II, 139)

svjetlos

svitlos

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
svitlos draga i vesela (I, 141)
plemstvo i svitlos tvû veliku (II, 332)

svitlosti

ti svitlosti proslavljene (II, 51)
a pogrdih njih svitlosti? (III, 138)

svjetlos

jedna svjetlos u tri zraka, (II, 286)
vječna svjetlos tvâ vesela (II, 322)

svjetlosti

od svjetlosti zrak otvori, (II, 4)

svlačiti

svlači

svlači stare sve promjene, (III, 52)

svoj

svâ

donijet bo je svâ odluka (I, 35)
plijen od smrti da je svâ dika (I, 167)

svê

rasu čim svê blude tiri (I, 56)
najprije zrakom svê milosti. (II, 12)

svoga

kâ sred srca ne imaš svoga (I, 119)
od prošastja ostat svoga: (II, 250)
zrak bjeguća svoga plama, (III, 184)
vrh stvorenja svoga u slavi, (III, 268)

svoj

svoj zli život gorom smrti. (II, 18)
svoj grijeh, streptje i iščeznu, (III, 92)

svoje

a od lira prsi svoje; (I, 146)
cvijet čistoće svoje mile (II, 44)
zovući ih zvijezde svoje (II, 128)
svoje zloće sve potonu. (III, 78)
svaki čuva svoje strane. (III, 114)
Plač'te, plač'te sve dni svoje, (III, 219)
zli odmetnik sve dni svoje (III, 329)

svojih

zlobnim raspom svojih dara (III, 449)

svojom

studeni me svojom goni. (I, 90)
kâ se odlukom svojom puti, (III, 15)
Svojom vječnom zapovjedi (III, 271)
povede ga rukom svojom (III, 545)

svoju

ona tada sliku svoju; (I, 236)
više glave sveđ smrt svoju, (II, 268)

svom

u životu svom se hvali; (I, 44)
i u dohodu svom prohodi; (II, 256)

svomu

dundu svomu (Posveta)
Gdi u ljubljenom svomu Bogu (II, 289)

svû

da svû zimu skrije u cvitje. (I, 180)
stvori od ništa na svû sliku. (III, 264)

svrha

svrhe

kî smo od zemlje svrhe ne da? (II, 244)
bez svrhe su i bez kraja, (II, 316)

svrhom

Dan večerom, čovjek svrhom (I, 43)

svrhu

Za na svrhu doć žuđenu, (I, 247)

svrnuti

svrnuti

Ali obrnut i svrnuti (III, 13)

svud

svud

samosilna svud se čuješ, (II, 71)

svuda

oni mladac primljen svuda, (I, 74)
cvijetje u rukah, cvijetje svuda (I, 185)
smrt svuda te slidom slidi. (II, 180)

svudi

tako i ljekar sprva od svudi (I, 31)

šetati

šetah

Bez pristanka š njima šetah (I, 337)

šetam

šetam, gledam, spijevam milo, (I, 227)

šibika

šibika

prut usušen, da šibika (III, 2)

širiti

šira

samo u sjen se šira i stere, (II, 86)

škripnja

škripnja

škripnja od zuba, kršnja od ruka, (II, 311)

štedjeti

štedim

ne štedim se i ne kratim (I, 242)

šteta

šteta

i od svijeh šteta život prima (I, 263)
Nu bi šteta mala bila (I, 283)
ti si uzrok vječnijeh šteta, (II, 77)
da me brani od zlijeh šteta, (III, 280)

štit

štit

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

što

čemu

vapijuć: „Čemu, jaoh, nebesa (III, 134)
Čemu li je er mi opeta (III, 139)

česa

ne imaše jôj česa dati (I, 406)

što

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
za naš nauk što ti kaza. (I, 18)
što nečisti crv izije: (I, 34)
što skrušena stječe duša. (I, 48)
i ono što je da je neću: (I, 224)
da si ti kriv što ona laže. (I, 270)
sve što imam zlata i blaga: (I, 274)
kâ sve nosi što zadere (I, 278)
Što ne učinih, što ne skrivih, (I, 289)
Što ne učinih, što ne skrivih, (I, 289)
Što ne stvorih, što ne rekoh, (I, 349)
Što ne stvorih, što ne rekoh, (I, 349)
što ne prosuh odasvudi (I, 350)
što mâ bludnos većma žudi (I, 352)
i što ona, huda odviše, (I, 353)
što se višnijem jur prikaza. (II, 66)
a u sebi što si opeta? (II, 78)
i ištući što je ugodno (II, 135)
kakav svit je i što daje: (II, 140)
sve je što svijet gleda i dvori (II, 164)
Bježi kud znaš, što hoć' čini, (II, 175)
ah, viđ što su u ovo doba: (II, 209)
Ah, što je od njih sad ostalo (II, 215)
Što je bilo, prošlo je veće, (II, 247)
što ima biti, nije još toga, (II, 248)
a što je sada, za čas neće (II, 249)
Ah, da u što možeš rijeti (II, 253)
Nu smrt ovo nije što čini (II, 271)
smrt je ono što istini (II, 273)
što uzdah reče pun poraza, (III, 116)
sve što bješe rijet spravio (III, 119)
da što jutrom zene i cvjeta (III, 141)
Ah, što vidjeh sinje more, (III, 145)
Što li gledah brza krila (III, 151)
što ne ćutim ja ti ćuti: (III, 227)
sve što leti, plove i hodi; (III, 286)
tijem što čekam tužan odi? (III, 389)
Nu što velim? Ne dostojim, (III, 475)
ne može izrijet što bi htjela, (III, 530)

mene uboga tad ne pozna. (I, 420)
a kad blazni, tad izdaje; (II, 142)

tada

ona tada sliku svoju; (I, 236)
Čovjek tada ki bi prija (III, 49)
molbu i celov dâ mu tada (III, 542)

Tko je taj koga nijes' izdala, (I, 129)

i kraljevske tej polače; (II, 190)

tijem

svim tijem ne bi stoti dio (I, 431)
da me smiri tijem bogata. (III, 282)
tijem što čekam tužan odi? (III, 389)

time

ne promislih ako time (III, 143)

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
U to život u dne, u noći, (I, 271)
To li nazbilj tkogod minu, (I, 343)
A to er se, jaoh, bolesti (III, 163)
ja se bolim za to isto, (III, 352)
I zasve to moći nije, (III, 379)
ja prav sudac biću na to; (III, 466)

toga

i kon toga mnokrat mista (I, 341)
nu ne poznav još ja toga, (I, 416)
što ima biti, nije još toga, (II, 248)

togaj

ubjegnuti togaj suda; (II, 182)

i u doba toj smeteno (II, 137)
grozne suze toj svjedoče (III, 495)
Sladak ti si, i toj pozna (III, 523)

tomu

prvi u tomu čim bit želi, (III, 107)

tajiti

tajim

Sam spovijedam i ne tajim (III, 511)

tako

tako

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
tako i ljekar sprva od svudi (I, 31)
tako hitro da ti kaže (I, 269)
Tako jak cvit od uresa (I, 421)
tako u tminah svijeta ovoga, (II, 7)
tako i more ne uteže (II, 111)
Tako i more u tišini (II, 157)
tako grešnik sred planine (III, 61)
Po nebesijeh tako oblake (III, 109)
jaoh, da tako sred pučine (III, 149)
Tako i lipos, zvizda umrla, (III, 181)
tako odsvuda sve najgore (III, 339)
gdje ne samo na smrt tako, (III, 377)
čim me u srdžbi tako uskara: (III, 450)
nu ištom na put dobar tako (III, 537)

taman

taman

padoh taman u životu (III, 371)

tamna

tamna, tašta, huda i prika. (I, 132)

tamne

bili od tamne smrti moje, (II, 130)
suzam peruć tamne zlobe (III, 423)

tamnih

gnusoba me s tamnih dila (I, 395)

tamnijem

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

tamnu

zbijena u grijehu tamnu i priku? (II, 334)

tamno

tamno

mene i k sebi tamno druži; (I, 368)

tamnos

tamnosti

osuđeni u tamnosti (II, 299)
gdi obrah zemlju i tamnosti, (III, 137)
Nu ako inim u tamnosti (III, 235)

tančac

tančac

tihijem stupom tančac vodi. (I, 156)

tašt

tašta

tamna, tašta, huda i prika. (I, 132)
i mâ tašta slava i hvala (III, 245)
i ja otidoh s tašta svjeta: (III, 442)

taštu

Ja u taštu stratih bludu (I, 439)

taština

taština

uz istinu kâ taština (I, 22)
družba ispraznos i taština. (II, 42)

taštini

Boga ostavit pri taštini (III, 206)

te ih iz groba stavi na se (I, 165)

teći

teku

da sve rijeke zlatom teku, (I, 428)

temeljit

temeljitoj

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

ter pod snijegom vrsi bijeli (I, 53)
„Ah, ter ja sam mladac mili, (I, 73)
ter u način poplavice, (I, 277)
ter da sam se ogolio (I, 409)
Ter jakno orô bistri upira (III, 55)
ter sad ovi, sada oni (III, 106)
ter počinut vik ne more, (III, 147)
ter ne plačem zadovoljno, (III, 224)
zlo i dobro ter čim vidim, (III, 293)
ter grijeh s mačom prijeti od smrti (III, 365)

tere

tere jedan ki pun zloba (III, 25)
tere bludno i smiono (III, 33)

teško

teško

naslonio teško odviše. (I, 60)
Zgriješih, zgriješih teško odveće (III, 433)

težak

teška

Vedre krune, teška rala (II, 193)

teške

tim s bolesti teške umuknu (III, 95)
teške duge, zlobu mnogu. (III, 360)

teških

gdi ore potop teških sila (II, 305)

tešku

željet boles tešku toli, (III, 69)
Ako u tešku su ini vaju, (III, 355)
u komu sam tešku vaju. (III, 498)

teža

teža i veća vele da je (III, 70)

da ako t' ocem ja zvat budu, (III, 447)

s kim te ugađa trg pogani. (I, 126)
vijek ne želi, sveđ te gleda; (I, 190)
za vrć pak te na smetlište. (I, 438)
Celovom te slacijem truje, (II, 145)
grleći te smrtno ubija; (II, 146)
u hvalah te istijeh psuje, (II, 147)
smrt svuda te slidom slidi. (II, 180)
da te ubije i porazi? (II, 270)
on neumrli da te spase, (II, 329)
kroz milos te ki veliku (III, 263)
ko te imenom zvati neću? (III, 473)

tebe

i od tebe, sina Boga, (I, 16)
zlato iz tebe izet ište, (I, 437)
unutrnja s tebe zraka (II, 104)
i bi, kao ti, prije tebe; (II, 260)
Anđeoska je tebe straža (II, 325)
slijepa nesvijes tebe obsjeni.”” (III, 468)
vođah život ja kon tebe, (III, 488)

tebi

da, kao njemu, i tebi je (II, 261)
spravlja tebi ki sin jesi?”” (III, 180)
ovo umrlo vidjet tebi, (III, 188)
neizmernu zgriješit tebi, (III, 249)
i mom ocu zgriješih tebi. (III, 432)
ja se vraćam k tebi opeta, (III, 440)
svaka duša k tebi idući, (III, 524)

ti s nebesa pošlji odi (I, 13)
za naš nauk što ti kaza. (I, 18)
Blag Jezuse, i ti prosti (I, 19)
Tko ti bio nije sred krila? (I, 128)
tako hitro da ti kaže (I, 269)
da si ti kriv što ona laže. (I, 270)
Ti si oblak kî zastupa (II, 37)
ti najdraže prijatelje (II, 47)
Ti postelje ženitbene (II, 49)
ti svitlosti proslavljene (II, 51)
ti privraćaš bludim tvima (II, 53)
Ti nevješte mladce vodiš (II, 55)
pogledom ih ti gospodiš (II, 57)
ti ih vodiš na zla svaka: (II, 59)
oni hudi, ti si opaka. (II, 60)
Prikiduješ ti zavjete (II, 61)
ti obraćaš jedovito; (II, 68)
rukah kriviš ti očito, (II, 70)
istijem kraljim ti kraljuješ. (II, 72)
ti vas ures njih čestiti (II, 75)
ti si uzrok vječnijeh šteta, (II, 77)
i bi, kao ti, prije tebe; (II, 260)
ti od života dan izvodiš, (II, 321)
Božja pomnja ti najdraža (II, 327)
daj proplači ti, kamene, (III, 225)
što ne ćutim ja ti ćuti: (III, 227)
ja od kamena, ti od puti! (III, 228)
Uvrijedila ti si Boga (III, 262)
zasve da me ti odili, (III, 441)
da ti život poda meni.”” (III, 444)
„„Ti li, izrode, ime od sina (III, 451)
ti hud i opak u životu; (III, 458)
ti od smeće smeten gore, (III, 461)
ti od gnusobe mrtvo blato; (III, 464)
svijetu i Bogu ti sakrivi, (III, 465)
ne uzvapiješ ti na mene, (III, 470)
da ti praštaš tko se kaje. (III, 492)
ki ti prostrt po tleh doli (III, 507)
Sladak ti si, i toj pozna (III, 523)
nu ti misao nije skrovena, (III, 531)

tobom

da za tobom rode opeta (II, 263)
tobom crniš tvê prikore. (III, 462)

tihijem

tihijem stupom tančac vodi. (I, 156)

tiho

tiho

Tiho s hitrim zasjedami (II, 151)

tijelo

tijelu

i u tijelu i u duši (I, 321)

tim probirah sa svih strana (I, 377)
Tim pokliče: „Tko me ovako (II, 19)
tim odluku novu zače (III, 65)
Tim boleć se i plačući (III, 79)
tim s bolesti teške umuknu (III, 95)
Tim bi rekao od njih svaki (III, 103)
Tim još kad bi moglo biti (III, 313)
Tim s čemerna skupa ujedno (III, 341)

tirati

tiri

rasu čim svê blude tiri (I, 56)
s neharnosti koju tiri (III, 327)

tisuća

tisuću

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

tišina

tišini

Tako i more u tišini (II, 157)

tjerati

tjera

tjera vihar po planini, (I, 357)
tjera iz srca svih bojazni (II, 152)
da se tjera i prigoni (III, 104)
tjera i zgoni s vlasti jake (III, 111)

vazda spravna tko se kaje: (I, 30)
Tko ti bio nije sred krila? (I, 128)
Tko je taj koga nijes' izdala, (I, 129)
neka želi tko ju pazi, (I, 153)
tko ju želi, neka gine: (I, 154)
vjeru i ljubav tko god scijeni (I, 365)
tko sam bio, tko sam sada.” (I, 444)
tko sam bio, tko sam sada.” (I, 444)
Tim pokliče: „Tko me ovako (II, 19)
tko god žive kao zvjerenje (II, 26)
gine tko tvim putom stupa, (II, 39)
tko mu nori u dubine; (II, 112)
tko se uzda u nj najveće. (II, 156)
jes tko njegda svijetom vlada, (II, 233)
zgledaj gdi si; sviđ se tko si, (II, 257)
Tko se rodi svak umrije, (II, 259)
nu od ništa tko sve stvori (III, 9)
i tko srnu bezakono (III, 31)
put po komu tko se puti (III, 209)
Život u ki tko vjeruje (III, 211)
Tko sam? Čovjek? Ah, jaoh, kako? (III, 241)
a u krivinah tko se ustara (III, 257)
da ti praštaš tko se kaje. (III, 492)

tkogod

tkogod

To li nazbilj tkogod minu, (I, 343)
kû nahodi tkogod ište: (III, 394)

tlačiti

tlače

jednako se od nje tlače (II, 188)

tlačih

Tlačih zakon, neprav živih, (I, 291)

tlačiš

ime tlačiš, zraku crniš, (II, 52)

tlapiti

tlapih

tlapih, mamih, grabih, kradoh; (I, 292)

tleh

sad rvane po tleh leže, (II, 201)
ki ti prostrt po tleh doli (III, 507)

tmast

tmasne

neg su od zemlje ove tmasne; (III, 406)

tmasti

blijede kože suhor tmasti. (I, 162)

tmina

tmina

sred općenijeh najprije tmina (II, 3)
i sred ovijeh netom tmina (II, 173)
i sred tmina i gnusoba (III, 27)
smrznivaše vlažna tmina. (III, 126)
Gdje izlazi noćna tmina (III, 453)

tminah

tako u tminah svijeta ovoga, (II, 7)

toliki

tolika

sada žalos tolika je; (III, 382)

tolikoga

Iz cijeć grijeha tolikoga (III, 260)

toliko

toli

bi načinit toli znana (I, 171)
kâ za zlatom smagneš toli, (II, 32)
zapletena toli jesi; (II, 40)
željet boles tešku toli, (III, 69)
i toli mi ikad svane (III, 167)
koli jasne, toli blage! (III, 174)

toliko

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

topiti

topi

led se topi sunce gdi je. (III, 402)

tratiti

trati

bran' se oružjem, zlato trati, (II, 185)

trator

trator

združen trator i ružica. (I, 144)

trava

trava

i njih plemstvo trava krije; (II, 236)

travom

splesa i posu travom sama; (II, 76)

travje

travje

nepoznano gorko travje, (I, 98)

tražiti

tražah

š njima tražah koga sretah (I, 339)

trbuh

trbuh

Ona i trbuh moj Bog s nebi (I, 373)

trčati

trči

i vrh morske trči pjene, (I, 356)

trenutje

trenutje

trenutje oka, strila iz luka (II, 167)

trepteti

trepte

trepte od cvitja perivoji; (I, 182)

trepti

Ah, mâ dušo, trepti i čezni (II, 313)

treptim

Sve zaman je: treptim, blidim, (III, 239)
Ah, jaoh, treptim vas u trudu, (III, 445)

tresak

treskovima

Treskovima nebo prži (III, 255)

treti

treti

Plač treti (III, 0)

s kim te ugađa trg pogani. (I, 126)

jedna svjetlos u tri zraka, (II, 286)

trijebi

trijebi

trijebi je od svijeta spomenuti (I, 27)

trijes

trijes

munja iz koje trijes iskoči. (II, 120)

trovati

truje

Celovom te slacijem truje, (II, 145)

trud

trud

trud mu i malo vode daje. (II, 114)
da rasladi trud pokojom. (III, 546)

truda

stoj bez misli i bez truda; (II, 184)

trudi

ni ga smuća, ni ga trudi, (I, 33)
gorci plači, trudi živi, (II, 308)

trudom

mojim se ona trudom boli (I, 267)

trudu

da me u trudu već ne hrani, (I, 266)
i ne osta mi drugo u trudu, (I, 441)
s misli u trudu kê ga muče. (III, 132)
žestočije meni u trudu, (III, 376)
Ah, jaoh, treptim vas u trudu, (III, 445)

da tu u vijeke vijeka gore (II, 297)

Tuj čim skončan u životu (I, 61)
Tuj čim svijetle prve odjeće (III, 547)

tuđin

tuđini

i tuđini i mještani, (I, 125)

tuga

tuge

a ja od glada mrem pun tuge (I, 105)
nađoh jade, brige i tuge, (II, 136)
tuge, pečali i nevolje, (II, 309)

tukač

tukač

satren tukač pustijeh strana. (III, 354)

turski

turske

Turske sablje na pravednih (II, 67)

tužan

tužan

tužan uzdah, plač nemio. (III, 120)
tijem što čekam tužan odi? (III, 389)
zgriješih tužan protiv nebi (III, 431)
ubog, tužan, gô, pun jada. (III, 486)

tužna

Ah, mâ dušo, tužna odveće! (III, 259)

tužno

jedno tužno „vaj!” podrije. (III, 84)

tvoj

tvâ

nevjernos je tvâ istina, (II, 41)
vječna svjetlos tvâ vesela (II, 322)
znajuć da vlas tvâ sve može, (III, 250)
nu je milos tvâ velika (III, 437)

tvê

neishitne tvê mudrosti, (I, 21)
tvê sramote, mê prikore. (I, 138)
ljudcko srce, s tvê prilike. (II, 36)
pod raskošam tvê naprave (II, 45)
s tvê otrovne svađaš želje. (II, 48)
tobom crniš tvê prikore. (III, 462)

tvim

gine tko tvim putom stupa, (II, 39)

tvima

ti privraćaš bludim tvima (II, 53)

tvoga

U zdravlju Tvoga Gospostva Plemenitoga, komu ja srčano ruke celivam. (Posveta)
i da plijen je tvoga obraza (II, 65)

tvoj

slideć ures tvoj oholi, (II, 34)
ako otac tvoj darova (III, 176)
jaoh, sin tvoj sam, ah, spomeni, (III, 443)
tvoj glas mene ne uzove (III, 448)
ne, jaoh, sin se tvoj nazvati, (III, 476)

tvoja

Ah, na ovo li bludnos tvoja (I, 109)
Platna tvoja čim vezijahu (III, 169)
veljaše mi: „„Tvoja želja (III, 185)
moje ufanje, tvoja plata. (III, 396)

tvoje

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
podsmijeh: „Daj mi srce tvoje!” (I, 148)
da smrknute tvoje sjeni (III, 160)
milosrdje tvoje gori. (III, 528)

tvoji

Tvoji su bludni prijatelji (I, 123)

tvojih

u pepelu s tvojih plama, (II, 74)

tvojijeh

od tvojijeh svijeh pristava. (III, 480)

tvojijem

prid tvojijem, ćaćko, obrazom (III, 434)

tvojim

ah, daj među slugam tvojim (III, 477)

tvomu

O grešniče, u zlu tvomu (I, 37)
sinku tvomu u žalosti (III, 506)
milosrdju, ćaćko, tvomu!”” (III, 510)

tvû

na službu me tvû zapisa (I, 113)
plemstvo i svitlos tvû veliku (II, 332)

tvoriti

tvori

sve uzroči ovo i tvori; (I, 328)

tvrd

tvrd

voda kami tvrd probije, (III, 401)

tvrda

tvrda srca, prijeke ćudi (III, 326)
nijesi, nijesi tvrda stijena (III, 518)

tvrde

tvrde oklopi draga uresa (I, 232)
omekšava tvrde stijene, (I, 358)

tvrdi

kami tvrdi meko uzglavje, (I, 100)

tvrdo

i kamenje tvrdo umisti (III, 279)

tvrđi

Nu kad ja sam tvrđi od stijene, (III, 223)
Ah, još da sam tvrđi od stijene (III, 397)

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
U zdravlju Tvoga Gospostva Plemenitoga, komu ja srčano ruke celivam. (Posveta)
U Dubrovniku na 8. džunja 1622. (Posveta)
suze u suzah, plač u plaču. (I, 6)
suze u suzah, plač u plaču. (I, 6)
Riječi, u ljudckoj kâ naravi (I, 11)
O grešniče, u zlu tvomu (I, 37)
u izgledu viđ' ovomu (I, 39)
u životu svom se hvali; (I, 44)
svijem u njega kî su ufali. (I, 46)
gdi u spletenu gaju raste, (I, 50)
Tuj čim skončan u životu (I, 61)
i bogatstvo u uboštvo, (I, 69)
i u prikor glas počteni, (I, 70)
kliče ovako vas u smeći (I, 71)
sebe u sebi ne videći: (I, 72)
sad u sebi, jaoh, da gdi je (I, 80)
ako u meni nije mene; (I, 86)
mješte sluga, u noći i u dne (I, 93)
mješte sluga, u noći i u dne (I, 93)
naći brašno u želudu. (I, 108)
U nečistoj koga želji (I, 121)
ukopaću u ove gore (I, 137)
i u rudeše zlate spusti: (I, 166)
da svû zimu skrije u cvitje. (I, 180)
cvijetje u rukah, cvijetje svuda (I, 185)
i ona u cvijetju zmija huda. (I, 186)
u nje mrežu uveznuta, (I, 200)
oči u oči mê upira, (I, 239)
u razlike njoj darove (I, 243)
dragi kami u prstenu, (I, 249)
da me u trudu već ne hrani, (I, 266)
U to život u dne, u noći, (I, 271)
U to život u dne, u noći, (I, 271)
U to život u dne, u noći, (I, 271)
ter u način poplavice, (I, 277)
u kû zlobu š nje ne upadoh? (I, 290)
pače u grijehu obraćena (I, 299)
Staše u glavi ponosita (I, 301)
vrla oholas u nescijeni, (I, 302)
a u čelu stanovita (I, 303)
i u tijelu i u duši (I, 321)
i u tijelu i u duši (I, 321)
I ako pričuh u kê doba (I, 325)
u bludnosti koji ginu; (I, 334)
rijeh: „U kući živ se spraži (I, 347)
ište zdravje u nemoći, (I, 362)
kami u cvitju, cvit na snigu, (I, 363)
snig na suncu, sunce u noći (I, 364)
u nekrepkoj naći ženi. (I, 366)
i zaliha pitja u sebi (I, 375)
U dne, u noći, ljeti i zimi (I, 379)
U dne, u noći, ljeti i zimi (I, 379)
u sljepilu svezan stoje (I, 382)
U smrdeću bludu mnogu (I, 391)
živuć kao zvijer u brlogu (I, 393)
kû sad pasem u ovoj gori; (I, 394)
u pepelu mû čas crnu. (I, 402)
i veće ona vidje u plati (I, 404)
neka u prahu i u kalu (I, 425)
neka u prahu i u kalu (I, 425)
Ja u taštu stratih bludu (I, 439)
i ne osta mi drugo u trudu, (I, 441)
u početak svijet satvori, (II, 2)
tako u tminah svijeta ovoga, (II, 7)
zametena svega u sebi, (II, 8)
u stražnika žirnijeh stada, (II, 14)
ukopa u skut pustijeh gora, (II, 20)
ljubovnika u hotima. (II, 54)
i u srcu stvaraš rane, (II, 58)
u pepelu s tvojih plama, (II, 74)
a u sebi što si opeta? (II, 78)
zlo u slici prazna dobra; (II, 80)
samo u sjen se šira i stere, (II, 86)
hip u viku svijeh godišta, (II, 89)
u ljuvenoj u požudi, (II, 100)
u ljuvenoj u požudi, (II, 100)
tko mu nori u dubine; (II, 112)
u ružicah zora bila (II, 122)
i u doba toj smeteno (II, 137)
u uresnu lijepu sudu (II, 143)
u hvalah te istijeh psuje, (II, 147)
a u krepčinah svijeh privija; (II, 148)
tko se uzda u nj najveće. (II, 156)
Tako i more u tišini (II, 157)
s kraja pomorca u plav zove, (II, 158)
a kad ga ima u pučini, (II, 159)
i u potopu ki na nj ori, (II, 161)
krij se u jame gorskijeh hridi - (II, 179)
u pokoju sred raskoše (II, 183)
ah, viđ što su u ovo doba: (II, 209)
kî cijenjahu njegda u slavi (II, 213)
negli u zemlji zemlje malo? (II, 216)
Smrt u pepeo sve je strla. (II, 222)
Svi u laktu zemlje zbijeni. (II, 228)
čoek u srcu miran nije, (II, 238)
Ah, da u što možeš rijeti (II, 253)
Jeda u brijeme? Brijeme leti (II, 255)
i u dohodu svom prohodi; (II, 256)
mrijeti i djecu u povoju, (II, 266)
nu u raj dobri, zli će u pakô. (II, 282)
nu u raj dobri, zli će u pakô. (II, 282)
Dobri će u raj puni uresa, (II, 283)
gdi u vedrini bez oblaka (II, 284)
jedna svjetlos u tri zraka, (II, 286)
Gdi u ljubljenom svomu Bogu (II, 289)
Zli će pasti u ponore (II, 295)
da tu u vijeke vijeka gore (II, 297)
osuđeni u tamnosti (II, 299)
a u paklu nije ufanja, (II, 317)
Lijepa dušo, kâ u nas shodiš (II, 319)
u životu ogradila, (II, 326)
zbijena u grijehu tamnu i priku? (II, 334)
u zmiju se pruži opeta (III, 3)
ljudcku pamet, u slobodi (III, 14)
nov u srcu, čis u duši; (III, 30)
nov u srcu, čis u duši; (III, 30)
u nepravdah sva godišta, (III, 32)
živuć s grijeha pade u ništa, (III, 34)
vrh svijeh čuda čudna u sebi (III, 38)
Kad potisne u nevolju (III, 43)
u sunce ono kô prostira (III, 57)
u pustinji divjijeh gora (III, 62)
u nevoljah dočim gine, (III, 63)
s kih se u paklu ciči i huka. (III, 72)
dokle u gorku vodu onu (III, 77)
a u suzah vas ogreznu; (III, 94)
prvi u tomu čim bit želi, (III, 107)
u neskladnoj suprotivi (III, 110)
Žirno stado u snu dugu (III, 127)
ptica u dubu, zvijer u lugu (III, 129)
ptica u dubu, zvijer u lugu (III, 129)
u pokoju sve mučaše, (III, 130)
s misli u trudu kê ga muče. (III, 132)
da vrh zemlje u istu mjeru (III, 154)
bude u nijedno viku doba; (III, 166)
bivši u oči moje uprla (III, 183)
misli u stvoru stvoritelja; (III, 186)
neumrla kâ je u sebi, (III, 190)
u kom, po kom, s kim su svaka.”” (III, 204)
Život u ki tko vjeruje (III, 211)
pače u smrti život čuje (III, 213)
život se u plač vas obrati. (III, 222)
neka u ovakoj crnoj noći (III, 233)
Nu ako inim u tamnosti (III, 235)
ako u sebi sebe vidim. (III, 240)
u prikoru sva je ostala. (III, 246)
I ja ki sam ništa u sebi (III, 247)
ne držeći u spomeni, (III, 251)
a u krivinah tko se ustara (III, 257)
pravdu i milos u me stavi; (III, 266)
vrh stvorenja svoga u slavi, (III, 268)
stara mati u skut prima, (III, 304)
da se u vijeke ne umira (III, 314)
Skot nesvijeni u vrlini (III, 319)
ki u gorskoj stoji dubravi (III, 320)
moj u zlobah život hudi, (III, 328)
a splijevaju u nj se u vike (III, 335)
a splijevaju u nj se u vike (III, 335)
Pače kako vode u more (III, 337)
bolesti u mê, jaoh, bolesti! (III, 340)
Ako u tešku su ini vaju, (III, 355)
Ako u puti, čijem boluju, (III, 361)
u nemiru život znobi (III, 368)
oštra boles, er u zlobi (III, 370)
padoh taman u životu (III, 371)
u prikornu zlu sramotu. (III, 372)
žestočije meni u trudu, (III, 376)
da osuđuje grijeh me u pakô. (III, 378)
ali ufam da je u Boga (III, 383)
u životu nečistomu; (III, 424)
Ah, jaoh, treptim vas u trudu, (III, 445)
čim me u srdžbi tako uskara: (III, 450)
ti hud i opak u životu; (III, 458)
razum, mudros, znanje u meni, (III, 467)
sad sam upav u nevolju (III, 483)
kê u svako lijevam doba, (III, 496)
u komu sam tešku vaju. (III, 498)
sinku tvomu u žalosti (III, 506)
kâ se u srcu mom začela, (III, 532)
u veselju i u radosti (III, 551)
u veselju i u radosti (III, 551)

ubijati

ubija

grleći te smrtno ubija; (II, 146)

ubiti

ubije

da te ubije i porazi? (II, 270)

ubjegnuti

ubjegnuti

ubjegnuti togaj suda; (II, 182)

ubog

ubog

ubog, tužan, gô, pun jada. (III, 486)

uboga

mene uboga tad ne pozna. (I, 420)

ubozijeh

od ubozijeh utočište, (III, 392)

ubogar

ubogar

Ubogar sam, ah, jaoh, oni (III, 499)
ja ubogar ki da gane (III, 500)

uboštvo

uboštvo

i bogatstvo u uboštvo, (I, 69)
da uboštvo moje nago (I, 405)

učiniti

učini

stup se učini od kamena - (III, 6)

učinih

Što ne učinih, što ne skrivih, (I, 289)

učinilo

Ah, eto se učinilo (III, 331)

udah

udah

plač i udah riječ mu smeta. (III, 102)

udarati

udara

kao ljepiru koji udara (II, 95)

udariti

udari

Netom ovi zrak udari (II, 13)

udes

udes

stoji udes, sreća i vrime. (II, 288)

uditi

od liposti kâ svim udi (II, 98)

udno

udno

malo praha udno groba. (II, 210)

udugo

udugo

neg plav jedna, kû udugo (II, 171)

ufanje

ufanja

bez ufanja, bez milosti. (II, 300)
a u paklu nije ufanja, (II, 317)
od ufanja vid s kriposti (III, 56)

ufanje

mjeri ufanje srcu momu. (I, 246)
Jedno ufanje ko sveđ bježi; (II, 79)
moje ufanje, tvoja plata. (III, 396)
neg mi ufanje krepko ostaje (III, 491)

ufati

ufaj

Sviđ' se, vjeruj, ufaj, sluša' (I, 47)
ufaj, kaj se, moli, prosi! (II, 258)

ufali

svijem u njega kî su ufali. (I, 46)

ufam

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)
ali ufam da je u Boga (III, 383)
ufam li se mjesto imati? (III, 478)

ufat

ah, da mi je ufat moći (III, 159)

ugađati

ugađa

s kim te ugađa trg pogani. (I, 126)

ugodan

ugodan

slados gorka, ijed ugodan, (II, 87)
još perivoj bude ugodan (III, 23)

ugodno

i ištući što je ugodno (II, 135)

uši

Uši iđahu pomno i hrlo (I, 313)
Glava, čelo, oči, uši, (I, 319)

ušiju

na ušiju cvijetje nosi, (I, 183)

ujedno

ujedno

Tim s čemerna skupa ujedno (III, 341)

ukazati

ukaza

da za crno bijelo ukaza (I, 173)

ukaže

da ukaže skrovne jade (III, 82)

ukaži

Ne, ne, ukaži sveta odluka, (II, 335)

uklanjati

uklanja

ona od mene oči uklanja. (I, 204)

ukopati

ukopa

ukopa u skut pustijeh gora, (II, 20)

ukopaću

ukopaću u ove gore (I, 137)

uljesti

uljesti

sa svijeh kraja opće uljesti, (III, 338)

uljudan

uljudne

Mješte piće slatke, uljudne, (I, 91)

umijeti

umijem

„„Oče vječni, ne umijem rijeti, (III, 427)

umirati

umira

blijedi, uzdiše i umira. (I, 240)
da se u vijeke ne umira (III, 314)

umistiti

umisti

i kamenje tvrdo umisti (III, 279)

umnožiti

umnoži

rude umnoži srebra i zlata (III, 281)

umoliti

umoli

Umoli se, ćaćko, umoli (III, 505)
Umoli se, ćaćko, umoli (III, 505)

umor

umora

plač'te, plač'te bez umora; (III, 220)

umreti

umre

još da umre, žive uvike, (III, 212)

umrem

od glada umrem pun prikora, (II, 22)

umrije

Tko se rodi svak umrije, (II, 259)
riječ mu umrije posred usti, (III, 93)

umrijeće

ah, i svak zna da umrijeće, (II, 278)

umro

umrla

gospodeći srca umrla? (II, 221)
Tako i lipos, zvizda umrla, (III, 181)

umrle

da sve umrle narav stiže, (II, 272)

umrli

a er je umrli život ovi, (II, 237)

umrlime

Jur za zrakom umrlime (II, 97)

umrlo

ovo umrlo vidjet tebi, (III, 188)

umrloga

kad čovjeka umrloga (II, 9)

umrlu

kâ si umrlu put uzela (I, 8)
umrlu odjeću uze na se. (II, 330)

umući

umuče

a sam grešnik ne umuče (III, 131)

umuknuti

umuknu

tim s bolesti teške umuknu (III, 95)

unaprijed

unaprijeda

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
da ne kaže unaprijeda (I, 398)

unjegovati

unjeguje

i unjeguje sprva i mami (II, 153)

unuk

unuk

a od unuk se carskijeh hrane (II, 203)

unutra

unutra

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)

unutrnji

unutrnja

unutrnja s tebe zraka (II, 104)

unutrnje

unutrnje mê kriposti (I, 287)

upasti

upadoh

u kû zlobu š nje ne upadoh? (I, 290)

upav

sad sam upav u nevolju (III, 483)

upirati

upira

oči u oči mê upira, (I, 239)
da oči gdi i ja ne upira (I, 340)
Ter jakno orô bistri upira (III, 55)

uprla

bivši u oči moje uprla (III, 183)

upored

upored

ona upored meće i valja (II, 191)

upuštavati

upuštava

Upuštava najposlije (I, 367)

ures

ures

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
biser za ures bijela vrata: (I, 250)
slideć ures tvoj oholi, (II, 34)
ti vas ures njih čestiti (II, 75)

uresa

tvrde oklopi draga uresa (I, 232)
Tako jak cvit od uresa (I, 421)
Dobri će u raj puni uresa, (II, 283)
sred vječnoga vedra uresa, (III, 136)
i vi oblaci puni uresa (III, 417)

uresan

uresne

mješte uresne svim postelje (I, 95)

uresnijem

s uresnijem svitlim plami (III, 177)

uresnu

u uresnu lijepu sudu (II, 143)

usiliti

usilila

da me nije usilila (I, 285)

usiljen

usiljen

željan uzdah, ali usiljen (I, 255)

uskarati

uskara

čim me u srdžbi tako uskara: (III, 450)

usmrdjeti

usmrdje

usmrdje se i oslijepi, (III, 28)

usne

usne

zgrizoh sebi usne od ijeda; (I, 346)

usploditi

usplodi

a za lijeke bilje usplodi; (III, 284)

uspomena

uspomenu

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

usta

usta

a rigahu usta huda (I, 311)
usta, grlo, ruke i noge, (I, 320)
s usta i s oči se i ne dijeli. (III, 108)

usti

Od koralja usti objavi, (I, 145)
i crvima ize iz usti, (I, 164)
usti oprhle, pomodrene, (I, 176)
a usti kê mnijah da med hrane (II, 125)
riječ mu umrije posred usti, (III, 93)

ustajati

ustajem

Eto ustajem iz gnusobe (III, 421)

ustati

ustane

pristvori se i ustane, (III, 36)

ustarati

ustara

a u krivinah tko se ustara (III, 257)

ustarah

š njom ustarah zlobe moje, (I, 380)

usušen

usušen

prut usušen, da šibika (III, 2)

utezati

uteže

tako i more ne uteže (II, 111)

utjeći

uteci

k vječnomu se dobru uteci, (I, 38)

uteče

nu napokon glas uteče (III, 89)

utječem

od zla utječem, dobro slidim. (III, 294)

utekli

s piće utekli svim pogane. (II, 30)

utočište

utočište

od ubozijeh utočište, (III, 392)

utoliko

utoliko

Zlato leti utoliko (I, 259)

utroba

utroba

da me proždre zvjerska utroba? (II, 24)

uvenuti

uvene

kî nije veće kad uvene (I, 422)

uveznut

uveznuta

u nje mrežu uveznuta, (I, 200)

uvijek

uvik

pored suncem uvik sjati? (II, 214)

uvike

k Bogu imam moje uvike (III, 155)
još da umre, žive uvike, (III, 212)

uvrijediti

uvrijedih

er uvrijedih vječno dobro. (III, 318)

uvrijedila

Uvrijedila ti si Boga (III, 262)

uz istinu kâ taština (I, 22)

uzavreti

uzavri

skoči i uzavri na valove, (II, 160)

uzdah

uzdah

željan uzdah, ali usiljen (I, 255)
Moj ju ognjeni uzdah moli (I, 265)
kratak uzdah smrt je od svita; (II, 275)
i kroz uzdah najgorući (III, 81)
što uzdah reče pun poraza, (III, 116)
tužan uzdah, plač nemio. (III, 120)
ako jedan uzdah vrući (III, 526)
za glas uzdah, za riječ suze”! (III, 534)

uzdah'

i između uzdah' plačuć kaza (III, 118)

uzdahe

jedva uzdahe podiraše, (I, 62)
sveđ uzdahe šljem ognjene, (I, 221)

uzdasi

a ovi uzdasi odkrivaju (III, 497)

uzdasima

s uzdasima žalosnime (III, 99)

uzdarje

uzdarjem

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

uzdati

uzda

tko se uzda u nj najveće. (II, 156)

uzdaš

da se uzdaš veće odi? (II, 254)

uzdisati

uzdisa

riječ između plača uzdisa (III, 117)

uzdiše

blijedi, uzdiše i umira. (I, 240)

uzdišem

venem, sahnem i uzdišem; (I, 214)

uzdišuć

i on uzdišuć s plačom reče: (III, 90)

uzdržati

uzdržala

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

uzdrži

da me uzdrži zemlji opeta (III, 278)

uzeti

kajan s grijeha lijevat uze, (I, 4)
umrlu odjeću uze na se. (II, 330)
besjedu istu glasit uze: (III, 100)
jaoh, i boles, koja uze (III, 533)

uzeh

uzeh onih s iste želje (I, 333)
uzeh sumnju za krivinu, (I, 345)

uzela

kâ si umrlu put uzela (I, 8)

uzglavje

uzglavje

kami tvrdi meko uzglavje, (I, 100)

uzgojiti

uzgoji

Za piću mi voće uzgoji, (III, 283)

uzmnažati

uzmnaža

nje gnjiv ljubav moju uzmnaža, (I, 206)

uzmnožan

uzmnožni

Gdi li uzmnožni kih požudi (II, 225)

uzoran

uzorana

od bremena su uzorana; (II, 232)

uzročiti

uzroči

sve uzroči ovo i tvori; (I, 328)
kad se smije, plač uzroči, (II, 141)

uzrok

uzrok

kê mu uzrok bijehu od jada, (II, 16)
ti si uzrok vječnijeh šteta, (II, 77)

uzvapiti

uzvapiješ

ne uzvapiješ ti na mene, (III, 470)

uzvati

uzove

tvoj glas mene ne uzove (III, 448)

uzvišen

uzvišenu

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

uživati

uživa

sasma uživa sveđ blažena (II, 292)

vaditi

vadi

drvo iz gore vadi zima, (III, 302)

gdi je vaj smrtni kî sveđ kolje, (II, 307)
jedno tužno „vaj!” podrije. (III, 84)

vaju

Ako u tešku su ini vaju, (III, 355)
u komu sam tešku vaju. (III, 498)

vali

biju vali kako gore (II, 172)

valom

od bolesti valom bijen je, (III, 334)

valove

skoči i uzavri na valove, (II, 160)

valjati

valja

valja gore, polja ždere: (I, 280)
ona upored meće i valja (II, 191)

vapiti

vapije

grleć noge vapije: „„Prosti, (III, 508)

vapijuć

vapijuć: „Čemu, jaoh, nebesa (III, 134)

varati

vara

vara, izdaje, laže i hini. (I, 192)
prikleh mu se da se vara. (I, 330)
obećanje koje vara; (II, 84)

varke

varke

himbe i varke sve najgore (I, 28)
spovijedaću varke istine, (I, 135)

vaš

vaša

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

vazda

vazda

vazda spravna tko se kaje: (I, 30)
vazda bili, ljeti i zimi, (I, 124)

večer

večer

večer vene i opada, (III, 142)

večerom

Dan večerom, čovjek svrhom (I, 43)

već

već

da me u trudu već ne hrani, (I, 266)

većekrat

većekrat

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

većma

većma

što mâ bludnos većma žudi (I, 352)

vedar

vedra

sred vječnoga vedra uresa, (III, 136)

vedre

Vedre krune, teška rala (II, 193)

vedri

a podsmijesi vedri i slaci (II, 131)

vedrina

vedrini

gdi u vedrini bez oblaka (II, 284)

vele

najveće

tko se uzda u nj najveće. (II, 156)

veće

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
nasitit se želeć veće (I, 65)
ja šljem opet s veće zlata (I, 248)
Ah, sram jezik veće veže (I, 397)
i veće ona vidje u plati (I, 404)
i da veće sunca dio (I, 411)
kî nije veće kad uvene (I, 422)
Što je bilo, prošlo je veće, (II, 247)
da se uzdaš veće odi? (II, 254)
i poničuć novim veće (III, 59)
„Ćaćko!” i da veće izusti (III, 91)
i prsten mu poda veće (III, 549)

vele

teža i veća vele da je (III, 70)
a još vele ljepši gori (III, 191)

veličina

veličina

Pokli Božja veličina (II, 1)

velik

najveće

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

veća

teža i veća vele da je (III, 70)
milos veća grijeha moga. (III, 384)

veći

pjenez veći da potratim; (I, 244)

veće

Milosrdje je božje veće (III, 385)
veće božje da je smiljenje, (I, 41)
čekajući stvari veće. (I, 216)

velici

izabrani i velici (I, 257)
velici su grijesi moji, (III, 512)

velika

nu je milos tvâ velika (III, 437)

velike

slave izvrsne i velike, (III, 214)

veliku

na veliku zlu promjeni (I, 68)
plemstvo i svitlos tvû veliku (II, 332)
kroz milos te ki veliku (III, 263)

velim

velim

Nu što velim? Ne dostojim, (III, 475)

veljaše

veljaše opet: „Daj ga meni!” (I, 149)
veljaše mi: „„Tvoja želja (III, 185)

venuti

vene

večer vene i opada, (III, 142)

venem

venem, sahnem i uzdišem; (I, 214)

veoma

veoma

ljuta, otrovna i veoma (I, 371)
Ako je druzijem žao veoma (III, 349)

veriga

verigu

kaže robstvo, krije verigu, (I, 361)

veseliti

veseli

Promjeniva i veseli (I, 235)

veselje

veselja

zemlja otvor' se i veselja (III, 419)

veselju

u veselju i u radosti (III, 551)

veseo

vesela

svitlos draga i vesela (I, 141)
vječna svjetlos tvâ vesela (II, 322)
meni plačna, svijem vesela! (III, 162)
pića od putnik' svijem vesela? (III, 414)

vesti

vezijahu

Platna tvoja čim vezijahu (III, 169)

i vez slatki ljubovnika. (I, 168)
Jaoh, vez kî me smrtno veže (II, 109)

vezati

veže

Ah, sram jezik veće veže (I, 397)
Jaoh, vez kî me smrtno veže (II, 109)

i vi oblaci puni uresa (III, 417)

od ufanja vid s kriposti (III, 56)

vidjenje

vidjenje

vidjenje nam od nebesi; (II, 38)

vidjeti

vide

vide kî su naši ruzi. (I, 390)

videć

Ja biljege videć ove, (I, 241)

videći

sebe u sebi ne videći: (I, 72)

vidi

Ona kô me vidi i pozna (I, 199)
razvedrena vidi očito (II, 105)
a svaki dan vidi očito (II, 239)

vidim

više mene vidim sjati (III, 135)
ako u sebi sebe vidim. (III, 240)
zlo i dobro ter čim vidim, (III, 293)

vidje

i veće ona vidje u plati (I, 404)
vidje i pozna sve privari (II, 15)

vidjeh

Ah, što vidjeh sinje more, (III, 145)

vidjet

ovo umrlo vidjet tebi, (III, 188)

viđ

ah, viđ što su u ovo doba: (II, 209)
viđ mê rane nebrojene, (III, 503)

viđ'

u izgledu viđ' ovomu (I, 39)

viđah

vas neman se viđah grda (I, 323)

vihar

vihar

tjera vihar po planini, (I, 357)

vijek

vijek

vijek ne želi, sveđ te gleda; (I, 190)
gdje vijek sunce ne zapada (III, 544)

od koga se vik ne odili (I, 75)
ter počinut vik ne more, (III, 147)

vijek

vijeka

da tu u vijeke vijeka gore (II, 297)

vijeke

da tu u vijeke vijeka gore (II, 297)
da se u vijeke ne umira (III, 314)

vika

kakav li opet Bog od vika (III, 197)

vike

a splijevaju u nj se u vike (III, 335)

viku

hip u viku svijeh godišta, (II, 89)
bude u nijedno viku doba; (III, 166)

vino

vina

piće izvrsne, vina izbrana. (I, 378)

Od čistoće ja vir živi, (III, 463)

visjeti

visjet

gledaš visjet divje hraste, (I, 52)

visješe

Zgrade ohole kê visješe (II, 199)

visok

više

i nije stvari slavom više (III, 39)

najviše

djelo najviše i najvruće. (III, 42)

više

više

više glave sveđ smrt svoju, (II, 268)
i nije stvari slavom više (III, 39)
više mene vidim sjati (III, 135)

višnji

višnijem

što se višnijem jur prikaza. (II, 66)

višnja

i da prostit vlas višnja je (I, 29)
vlas pritvara višnja s nebi, (II, 10)
višnja vlas ju silit neće. (III, 18)

višnje

od višnje su vlasti zgori (III, 7)

višnjega

plod višnjega sunca i slika. (II, 324)

višnji

milos Višnji dijeli s vrhom (I, 45)
gane Višnji blagi volju, (III, 45)
Višnji koji dušu stvori. (III, 192)
zašto Višnji dobri neće (III, 387)

višnjime

pod pristoljem gdi višnjime (II, 287)

višnjoj

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

višnju

milos višnju ganu zgora, (III, 64)

vječan

vječna

Vječnoga Oca Vječna Riječi (I, 7)
i mâ vječna noć nemila, (II, 124)
vječna žalos, vječna muka. (II, 312)
vječna žalos, vječna muka. (II, 312)
muka je vječna, nje boljezni (II, 315)
vječna svjetlos tvâ vesela (II, 322)

vječne

pun dobrote vječne, svete. (III, 540)

vječni

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
vječni od raja život diže: (II, 274)
pokoj vječni, lipos pravu, (II, 293)
vječni stan se moj govori. (III, 408)
„„Oče vječni, ne umijem rijeti, (III, 427)

vječnijeh

ti si uzrok vječnijeh šteta, (II, 77)

vječno

da proždorstvo vječno zaspe; (I, 316)
gospostvo mi vječno poda (III, 267)
er uvrijedih vječno dobro. (III, 318)

vječnoga

Vječnoga Oca Vječna Riječi (I, 7)
sred vječnoga vedra uresa, (III, 136)

vječnom

Svojom vječnom zapovjedi (III, 271)

vječnomu

k vječnomu se dobru uteci, (I, 38)

vjekovit

vjekovita

smrt je od duše vjekovita. (II, 276)

vjekovito

da nije ništor vjekovito. (II, 240)

vjera

vira

Ljepos, razum, ljubav, vira - (I, 433)

vjere

glas bez riječi, riječ bez vjere; (II, 88)

vjeru

vjeru i ljubav tko god scijeni (I, 365)

vjerovati

vjeruj

Sviđ' se, vjeruj, ufaj, sluša' (I, 47)

vjeruje

Život u ki tko vjeruje (III, 211)

vjetar

vitru

na ognju vosak, dim na vitru, (II, 165)

vjetar

vjetar, magla, sjen, dim, ništa. (II, 90)

vjetra

za svu platu vjetra i dima. (I, 264)

vjetrom

kao zvijer kâ se vjetrom pase. (II, 150)

vjetric

vjetric

vjetric huđe kî razgara, (II, 83)

vladalac

vladalaca

od vladalaca grada Dubrovnika (Posveta)

vladanje

vladanju

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

vladati

vlada

jes tko njegda svijetom vlada, (II, 233)
er htje da sam čovjek vlada (III, 269)

vlas

vlas

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)
i da prostit vlas višnja je (I, 29)
vlas pritvara višnja s nebi, (II, 10)
višnja vlas ju silit neće. (III, 18)
znajuć da vlas tvâ sve može, (III, 250)

vlasti

od višnje su vlasti zgori (III, 7)
tjera i zgoni s vlasti jake (III, 111)

vlas

vlase

A ostriže s mrca vlase (I, 163)

vlaštiti

vlaštitomu

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

vlažan

vlažna

smrznivaše vlažna tmina. (III, 126)

vô pod jaram za me stupi, (III, 310)

voće

voća

kiti o dubju voća svaka. (III, 300)

voće

Za piću mi voće uzgoji, (III, 283)

voćem

rajskim, drazim voćem plodan, (III, 24)

voda

voda

voda kami tvrd probije, (III, 401)

vode

trud mu i malo vode daje. (II, 114)
i od mora i od vode. (III, 306)
Pače kako vode u more (III, 337)

vodi

Dâ red vodi da me očisti, (III, 277)

vodu

dokle u gorku vodu onu (III, 77)

voditi

vodi

tihijem stupom tančac vodi. (I, 156)

vodih

vodih za mû stražu ovih, (I, 335)

vodiš

Ti nevješte mladce vodiš (II, 55)
ti ih vodiš na zla svaka: (II, 59)

vođah

vođah život ja kon tebe, (III, 488)

vojska

vojska

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

volja

volja

jer ako se volja oprijeće, (III, 17)

volju

gane Višnji blagi volju, (III, 45)
Bježeć razlog, slidić volju, (III, 481)

vosak

vosak

na ognju vosak, dim na vitru, (II, 165)

vraćati

vraćam

ja se vraćam k tebi opeta, (III, 440)

vran

vrani

meni vrani konji jezde, (III, 311)

vrana

vrana

roditelj je crna vrana? (III, 456)

vrat

vrat

jakno zmija vrat mi obkruži, (I, 370)

vrata

biser za ures bijela vrata: (I, 250)
vrže i ljubav mrtvu iz vrata. (I, 414)

vrata

vrata

drum, istina, život, vrata, (III, 395)

vratih

o nje vratih kao pas jedan (I, 383)

vrći

vrgoh

Vrgoh stare prijatelje, (I, 331)

vrć

pred očima vrć za pleći; (I, 388)
za vrć pak te na smetlište. (I, 438)

vrže

vrže i ljubav mrtvu iz vrata. (I, 414)

čim razmišljam vrh dubina (I, 20)
Bješe zlatan pram vrh čela (I, 139)
vrh nakazni, vrh svijeh srda. (I, 324)
vrh nakazni, vrh svijeh srda. (I, 324)
i vrh morske trči pjene, (I, 356)
sja vrh sunca i nebesa (II, 285)
vrh svijeh čuda čudna u sebi (III, 38)
da vrh zemlje u istu mjeru (III, 154)
vrh stvorenja svoga u slavi, (III, 268)
Sam ja biću vrh svih zviri (III, 325)
vrh skrušena pokornika. (III, 438)
vrh naredbe ja naredan (III, 459)

vrhe

druzijem goram vrhe resi; (III, 230)

vrhom

milos Višnji dijeli s vrhom (I, 45)

vrhu

Pristavljenih vrhu kosi (I, 181)
nu na vrhu pak kada je, (II, 113)
suze ronim vrhu mene, (III, 399)
milos vrhu srca moga (III, 416)
i imaj milos vrhu mene! (III, 504)

vrsi

ter pod snijegom vrsi bijeli (I, 53)

vrijedan

vrijedan

znan, plemenit, bogat, vrijedan, (I, 77)

vrijedna

Neka naš Dubrovnik kako sada koris prima, slavu stječe i ures nahodi, u mudru svjetu, u temeljitoj pravdi i u pomnjivu nastojanju toliko kriposna, razborita i vrijedna sudca, tako i paka, pred sudcom općenijem i pred Bogom od vojska, u slavi toliko obljubljena sina odvjet nađe, obranu stigne, štit isprosi osobitom vladanju, vlaštitomu gospostvu i čistomu djevstvu, u komu po višnjoj milosti naša sloboda neockvrnjena veće od tisuću godišta uzdržala se i sahranila, što dopusti i unaprijeda svemoguća vlas. (Posveta)

vrijednijem

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

najvrijednih

mjere od suda najvrijednih (II, 69)

vrijeme

brijeme

Brijeme hara stanac kami (II, 241)
na hipu se brijeme vrti, (II, 251)
Jeda u brijeme? Brijeme leti (II, 255)
Jeda u brijeme? Brijeme leti (II, 255)

vrime

slideći ga sve mê vrime (II, 99)
stoji udes, sreća i vrime. (II, 288)
za me rodno ljetnje vrime (III, 297)

vriježiti

vriježi

plam kî spraža, a ne vriježi, (II, 81)
da me vriježi nebu reče, (III, 272)

vriti

gdi smućeno vri na čase, (III, 146)

vrli

vrla

vrla oholas u nescijeni, (I, 302)

vrle

zle nakazni, srde vrle (II, 302)

vrlja

na vrlja se djela spravih, (I, 293)

vrlina

vrlini

Skot nesvijeni u vrlini (III, 319)

vršiti

vrši

obećava, a ne vrši. (I, 252)

vrtjeti

vrti

na hipu se brijeme vrti, (II, 251)

vrtjet

svu noć vrtjet oko praga, (I, 196)

vruć

vrući

ako jedan uzdah vrući (III, 526)

najvruće

djelo najviše i najvruće. (III, 42)

za naš nauk što ti kaza. (I, 18)
Za otvrdnutu svijes prignuti (I, 25)
za istinu laž smiona; (I, 118)
za razbludu raspustila, (I, 140)
da za crno bijelo ukaza (I, 173)
Ja za ovu samo hajem, (I, 193)
kako za njom gasnem, blidim, (I, 213)
Za na svrhu doć žuđenu, (I, 247)
biser za ures bijela vrata: (I, 250)
za svu platu vjetra i dima. (I, 264)
a za novu mû družinu (I, 332)
vodih za mû stražu ovih, (I, 335)
uzeh sumnju za krivinu, (I, 345)
pred očima vrć za pleći; (I, 388)
za vrć pak te na smetlište. (I, 438)
i da stâše za satrti (II, 17)
kâ za zlatom smagneš toli, (II, 32)
noć kû za dan slijepac obra, (II, 82)
Jur za zrakom umrlime (II, 97)
a što je sada, za čas neće (II, 249)
da za tobom rode opeta (II, 263)
dobrijem kîh je za se obrô. (III, 216)
splesan i odsvud za rug gledan (III, 244)
Za piću mi voće uzgoji, (III, 283)
a za lijeke bilje usplodi; (III, 284)
Za me cvijetjem razlicime (III, 295)
za me rodno ljetnje vrime (III, 297)
za me zrela jesen paka (III, 299)
Za me plamen iz kremena, (III, 301)
za me plodna dar sjemena (III, 303)
za me ribe plovom hode (III, 305)
Za me ptica gnijezdo zbira, (III, 307)
med za mene pčela kupi, (III, 308)
za me ovčica run prostira, (III, 309)
vô pod jaram za me stupi, (III, 310)
ja se bolim za to isto, (III, 352)
za posjeć me i satrti. (III, 366)
Za želud li, ah, jaoh, meni! (III, 409)
za glas uzdah, za riječ suze”! (III, 534)
za glas uzdah, za riječ suze”! (III, 534)
za zlamenje od ljubavi; (III, 550)

zabit

zabit

hridna zabit kê posila (III, 122)

zabliješten

zabliješten

jaoh, zabliješten š njih nablizu, (II, 116)

začeti

zače

tim odluku novu zače (III, 65)

začela

kâ se u srcu mom začela, (III, 532)

zaderati

zadere

kâ sve nosi što zadere (I, 278)

zadovoljno

zadovoljno

ter ne plačem zadovoljno, (III, 224)

zakloniti

zakloni

svijeh na milos ne zakloni, (III, 501)

zakon

zakon

Tlačih zakon, neprav živih, (I, 291)

zakona

ni razloga ni zakona; (I, 116)

zaliha

zaliha

i zaliha pitja u sebi (I, 375)

zaludu

zaludu

želeć kô zvir, nu zaludu, (I, 107)
nu je zaludu svako dilo. (I, 228)

zaman

zaman

Sve zaman je: treptim, blidim, (III, 239)

zameran

zamerna

djela čudna i zamerna; (III, 8)

zameten

zametena

zametena svega u sebi, (II, 8)

zamjenit

zamjenitim

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)

zamjenito

zamjenito

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

gorom

svoj zli život gorom smrti. (II, 18)

gore

ti od smeće smeten gore, (III, 461)

najgore

himbe i varke sve najgore (I, 28)
tako odsvuda sve najgore (III, 339)

Neću mučat zle načine, (I, 133)
zle nakazni, srde vrle (II, 302)

svoj zli život gorom smrti. (II, 18)
dobri će i zli mrijet jednako, (II, 281)
nu u raj dobri, zli će u pakô. (II, 282)
Zli će pasti u ponore (II, 295)
zli odmetnik sve dni svoje (III, 329)

zlijeh

da me brani od zlijeh šteta, (III, 280)

zloga

a ja biću s grijeha zloga (III, 323)

u prikornu zlu sramotu. (III, 372)

zapad

zapad

zapad i istok vas obhodi (II, 176)

zapada

od istoka do zapada. (III, 270)
gdje vijek sunce ne zapada (III, 544)

zapanjen

zapanjena

Ah, mâ svijesti zapanjena, (I, 157)

zapisati

zapisa

na službu me tvû zapisa (I, 113)

zaplatiti

zaplatit

er zaplatit dobrijem dili (III, 358)

zaplatiti

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

zapleten

zapletena

zapletena toli jesi; (II, 40)

zapovijed

zapovjedi

Svojom vječnom zapovjedi (III, 271)

zapovrnuti

zapovrnu

Zapovrnu on plakati (III, 133)

zaprositi

zarosite

Zarosite, o nebesa, (III, 415)

zarumeneti

zarumene

da ih koralji zarumene; (I, 178)

zasječen

zasječena

zasječena nesvijes meni; (I, 304)

zasjeda

zasjedami

Tiho s hitrim zasjedami (II, 151)

zaslijepiti

zaslijepi

kim me obsjeni i zaslijepi; (I, 136)

zaspati

zaspe

da proždorstvo vječno zaspe; (I, 316)

zastupati

zastupa

Ti si oblak kî zastupa (II, 37)

zasve

zasve

Zasve er bi pravda bila (II, 25)
I zasve to moći nije, (III, 379)
zasve da me ti odili, (III, 441)

zašto

zašto

ah, jaoh, zašto ne imamo (II, 267)
zašto Višnji dobri neće (III, 387)

zatim

zatijem

Zatijem se opet omramori (III, 85)

zatime

Pak donjegdi jur zatime (III, 97)

zato

zato

Zato ja koji Tvoje Gospostvo Plemenito držim, gledam i obslužujem kako oca rođenoga, dičeći se dundom tako vrijednijem i pohvaljenijem u našemu samovlaštitomu gospostvu na kneštvo i na sve najveće časti većekrat dostojno uzvišenu, rađajući se ovi malahan plod od pameti moje na svijet s razlogom imenom ga njegovijem narešujem; i ne to da ufam tamnijem neznanjem svitlos koju bez pristanka od vas primam zamjenito zaplatiti, da u njoj rasvanuti, vaša dostojanstva i držanstvo moje svakomu bjelodano očitovati. (Posveta)

zavezan

zavezane

mrtvijem pramom zavezane, (II, 56)

zavežaj

zavežajim

zavežajim nečistimi (I, 381)

zavidjeti

zavidjaše

na jestojci zavidjaše, (I, 64)

zavjet

zavjete

Prikiduješ ti zavjete (II, 61)

zbijen

zbijena

zbijena u grijehu tamnu i priku? (II, 334)

zbijeni

Svi u laktu zemlje zbijeni. (II, 228)

zbirati

zbira

Za me ptica gnijezdo zbira, (III, 307)

zdravje

zdravja

i bez zdravja i bez časti (I, 410)

zdravje

ište zdravje u nemoći, (I, 362)
zdravje, imanje, dobro i blago. (III, 348)

zdravlje

dugo zdravlje s kracih muka. (I, 36)

zdravlju

U zdravlju Tvoga Gospostva Plemenitoga, komu ja srčano ruke celivam. (Posveta)

združen

združen

združen trator i ružica. (I, 144)

zdržati

zdrži

zdrži nalip i smrt hudu. (II, 144)
I još živem? Još me zdrži (III, 253)

zemlja

zemlja

suha zemlja crna lica. (I, 102)
zemlja kaza sred livada (III, 140)
zemlja? Još mi sunce i siva? (III, 254)
zvijerma zemlja, nebo gori (III, 407)
zemlja otvor' se i veselja (III, 419)

zemlje

negli u zemlji zemlje malo? (II, 216)
Svi u laktu zemlje zbijeni. (II, 228)
kî smo od zemlje svrhe ne da? (II, 244)
da vrh zemlje u istu mjeru (III, 154)
neg su od zemlje ove tmasne; (III, 406)

zemlji

negli u zemlji zemlje malo? (II, 216)
ni na zemlji, ni na nebi; (III, 40)
k zemlji obrazom nica pade (III, 80)
da me uzdrži zemlji opeta (III, 278)
i po zemlji prostrt paka (III, 425)

zemlju

gdi obrah zemlju i tamnosti, (III, 137)

zenuti

zene

suh prut, s dobrijeh djela zene (III, 50)
da što jutrom zene i cvjeta (III, 141)

zgarati

zgara

oko ognja kî ga zgara. (II, 96)

zgledan

zgledan

A ako život naš je zgledan, (II, 245)

zgoda

zgodu

kâ čas po čas zgodu pazi (II, 269)

zgledati

zgledaj

zgledaj gdi si; sviđ se tko si, (II, 257)

zglede

zglede otrovne, zlobne i krive, (I, 308)

zgoniti

zgoni

tjera i zgoni s vlasti jake (III, 111)

zgori

zgora

da s milosti zgora dane (III, 35)
milos višnju ganu zgora, (III, 64)

zgori

od višnje su vlasti zgori (III, 7)

zgrada

zgrade

Zgrade ohole kê visješe (II, 199)

zgriješiti

zgriješih

„Ćaćko! zgriješih”; ali opeta (III, 101)
zgriješih tužan protiv nebi (III, 431)
i mom ocu zgriješih tebi. (III, 432)
Zgriješih, zgriješih teško odveće (III, 433)
Zgriješih, zgriješih teško odveće (III, 433)

zgriješit

neizmernu zgriješit tebi, (III, 249)

zgristi

zgrizoh

zgrizoh sebi usne od ijeda; (I, 346)

zgrivati

zgriva

čini oganj da me zgriva, (III, 275)

ziđe

ziđe

Ah, prem ziđe na pržini (I, 355)

zima

zima

drvo iz gore vadi zima, (III, 302)

zimi

vazda bili, ljeti i zimi, (I, 124)
U dne, u noći, ljeti i zimi (I, 379)

zimu

da svû zimu skrije u cvitje. (I, 180)

zjati

zjaše

jazovito zjaše grlo (I, 315)

zlamenje

zlamenje

za zlamenje od ljubavi; (III, 550)

zlat

zlatan

Bješe zlatan pram vrh čela (I, 139)
da vas saj svijet zlatan reku, (I, 430)

zlate

i u rudeše zlate spusti: (I, 166)

zlatna

da je pučina zlatna more, (I, 429)
svijetla lica, zlatna prama, (III, 182)

zlatne

zlatne kose, drago lice, (II, 207)

zlatnijem

Svijetlo sunce zlatnijem zrakom (III, 229)

zlatnim

zlatnim klasjem njive puni, (III, 298)

zlato

zlata

ja šljem opet s veće zlata (I, 248)
sve što imam zlata i blaga: (I, 274)
pokli pođe duša od zlata, (I, 413)
Da su od zlata polja i gore, (I, 427)
rude umnoži srebra i zlata (III, 281)

zlato

Zlato leti utoliko (I, 259)
zlato iz tebe izet ište, (I, 437)
bran' se oružjem, zlato trati, (II, 185)

zlatom

da sve rijeke zlatom teku, (I, 428)
kâ za zlatom smagneš toli, (II, 32)
Kose kê zvah zlatom prije (II, 115)

zlatu

ona o zlatu primljenomu (I, 245)

ti ih vodiš na zla svaka: (II, 59)
dobro od zla da razdijelim; (III, 290)
od zla utječem, dobro slidim. (III, 294)

na zlo srnem kô me cijepa; (I, 276)
da se o meni zlo govori, (I, 326)
zlo u slici prazna dobra; (II, 80)
zlo i dobro ter čim vidim, (III, 293)

O grešniče, u zlu tvomu (I, 37)
na veliku zlu promjeni (I, 68)

zloba

zloba

nenavidos, rijeh, i zloba (I, 327)
tere jedan ki pun zloba (III, 25)
ja se kajem od svijeh zloba; (III, 494)

zlobah

moj u zlobah život hudi, (III, 328)

zlobe

opak i pun zlobe mnoge, (I, 322)
š njom ustarah zlobe moje, (I, 380)
suzam peruć tamne zlobe (III, 423)

zlobi

oštra boles, er u zlobi (III, 370)

zlobu

u kû zlobu š nje ne upadoh? (I, 290)
teške duge, zlobu mnogu. (III, 360)

zloban

zlobne

zglede otrovne, zlobne i krive, (I, 308)

zlobnim

zlobnim raspom svojih dara (III, 449)

zloća

zloće

svoje zloće sve potonu. (III, 78)

zlotvor

zlotvor

dobročinca zlotvor moga? (III, 324)

zmaj

zmaja

puna zvijeri, zmija i zmaja, (III, 20)

zmaji

Gdi zmije otrovne, zmaji gorući, (II, 301)

zmija

zmija

i ona u cvijetju zmija huda. (I, 186)
jakno zmija vrat mi obkruži, (I, 370)
puna zvijeri, zmija i zmaja, (III, 20)
i pokorom jakno zmija (III, 51)

zmije

poznam da su ljute zmije, (II, 117)
Gdi zmije otrovne, zmaji gorući, (II, 301)

zmiju

zmiju grije, lava blazni, (I, 360)
u zmiju se pruži opeta (III, 3)

znan

znan

znan, plemenit, bogat, vrijedan, (I, 77)

znana

bi načinit toli znana (I, 171)

znanje

znanje

mir, dobrotu, znanje i slavu. (II, 294)
pamet, mudros, svijes i znanje. (III, 288)
razum, mudros, znanje u meni, (III, 467)

znati

a ne zna mu se ime sada! (II, 234)
ah, i svak zna da umrijeće, (II, 278)

znajuć

znajuć da vlas tvâ sve može, (III, 250)

znam

kê znam dobre samo želim; (III, 292)

znaš

Bježi kud znaš, što hoć' čini, (II, 175)

znobiti

znobi

u nemiru život znobi (III, 368)

zora

zora

u ružicah zora bila (II, 122)
neće izagnat zora bijela, (III, 161)

zori

snijeg na suncu, san o zori, (II, 166)

zrak

zraci

Zraci kijem se život diči (II, 127)

zracim

neumrlim zracim zvizde, (III, 170)

zrak

od svjetlosti zrak otvori, (II, 4)
Netom ovi zrak udari (II, 13)
zrak mu od pravde i od milosti (III, 58)
zrak bjeguća svoga plama, (III, 184)

zraka

unutrnja s tebe zraka (II, 104)
jedna svjetlos u tri zraka, (II, 286)
neba je zraka svijeta dika, (II, 323)

zrakom

najprije zrakom svê milosti. (II, 12)
Jur za zrakom umrlime (II, 97)
Svijetlo sunce zlatnijem zrakom (III, 229)

zraku

ime tlačiš, zraku crniš, (II, 52)

zrcalo

zrcalo

i zrcalo kô imamo (I, 387)

zreo

zrela

za me zrela jesen paka (III, 299)

zuba

škripnja od zuba, kršnja od ruka, (II, 311)

zvati

zove

s kraja pomorca u plav zove, (II, 158)

zovući

zovući ih zvijezde svoje (II, 128)

zvah

Kose kê zvah zlatom prije (II, 115)

zvat

da ako t' ocem ja zvat budu, (III, 447)

zvati

ko te imenom zvati neću? (III, 473)

zvijer

zvijer

živuć kao zvijer u brlogu (I, 393)
kao zvijer kâ se vjetrom pase. (II, 150)
ptica u dubu, zvijer u lugu (III, 129)

zvijeri

ako i zvijeri ne bi strane (II, 29)
da i zvijeri bježe prike, (II, 35)
puna zvijeri, zmija i zmaja, (III, 20)

zvijerma

zvijerma zemlja, nebo gori (III, 407)

zvir

želeć kô zvir, nu zaludu, (I, 107)

zviri

Sam ja biću vrh svih zviri (III, 325)

zvijezda

zvijezdami

a zvijezdami svijem naredi (III, 273)

zvijezde

zovući ih zvijezde svoje (II, 128)
nadić sitne zvijezde očima, (III, 74)
siva sunce, mjesec, zvijezde. (III, 312)

zvizda

Tako i lipos, zvizda umrla, (III, 181)

zvizde

neumrlim zracim zvizde, (III, 170)

zvjerenje

zvjerenja

od zvjerenja razdrpljen je, (II, 28)

zvjerenje

tko god žive kao zvjerenje (II, 26)

zvjerski

zvjerska

da me proždre zvjerska utroba? (II, 24)

žalos

žalos

negli žalos i kajanje (I, 442)
vječna žalos, vječna muka. (II, 312)
žalos brani, boles ne dâ; (III, 88)
kâ bit žalos mala neće? (III, 261)
Ako druzi žalos ćute (III, 373)
sada žalos tolika je; (III, 382)

žalosti

sinku tvomu u žalosti (III, 506)

žalostan

žalosnime

s uzdasima žalosnime (III, 99)

žao

žao

Ako je druzijem žao veoma (III, 349)

žderati

ždere

valja gore, polja ždere: (I, 280)

želeti

želeć

nasitit se želeć veće (I, 65)
želeć kô zvir, nu zaludu, (I, 107)

želeći

da želeći dobro svako, (II, 21)

želi

neka želi tko ju pazi, (I, 153)
tko ju želi, neka gine: (I, 154)
vijek ne želi, sveđ te gleda; (I, 190)
kaže ino da ne želi (I, 237)
prvi u tomu čim bit želi, (III, 107)

želim

kê znam dobre samo želim; (III, 292)

željet

željet boles tešku toli, (III, 69)

želja

želja

starijeh želja perje meće: (III, 60)
veljaše mi: „„Tvoja želja (III, 185)

želje

gdi pokojah moje želje (I, 96)
uzeh onih s iste želje (I, 333)
ženske želje napunio. (I, 432)
s tvê otrovne svađaš želje. (II, 48)
čiste želje, misli svete (II, 63)

želji

U nečistoj koga želji (I, 121)

želju

neg ispunit želju moju: (I, 238)

željan

željan

željan uzdah, ali usiljen (I, 255)

želud

želud

Za želud li, ah, jaoh, meni! (III, 409)

želudom

kijeh želudom gora žiri (I, 58)

želudu

naći brašno u želudu. (I, 108)

žena

žena

i da Lotu starom žena (III, 5)

ženi

u nekrepkoj naći ženi. (I, 366)

ženidben

ženitbene

Ti postelje ženitbene (II, 49)

ženski

ženske

ženske želje napunio. (I, 432)

žerava

žeravom

žeravom me led satvara, (I, 207)

žestok

žestocih

sred žestocih strašnih plama, (II, 298)

žestočije

žestočije meni u trudu, (III, 376)

žestoko

i žestoko gvozdje izjeda, (II, 242)

žiran

žirnijeh

u stražnika žirnijeh stada, (II, 14)

žirno

Žirno stado u snu dugu (III, 127)

žirnom

mrući od glada žirnom skotu (I, 63)

žiriti

žiri

kijeh želudom gora žiri (I, 58)

živ

živ

rijeh: „U kući živ se spraži (I, 347)

žive

sve čemere jezik žive, (I, 310)

živi

gorci plači, trudi živi, (II, 308)
Od čistoće ja vir živi, (III, 463)

živeti

žive

tko god žive kao zvjerenje (II, 26)
još da umre, žive uvike, (III, 212)

živem

I još živem? Još me zdrži (III, 253)

živih

Tlačih zakon, neprav živih, (I, 291)

živuć

živuć kao zvijer u brlogu (I, 393)
živuć s grijeha pade u ništa, (III, 34)

živina

živina

sharan stražnik od živina (I, 57)

življenje

življenje

kroz življenje moje opako (III, 243)

život

život

Običaju dobri oci u imenijeh od ljubljenijeh poroda pojavljivati uspomenu od drazijeh roditelja i tako zamjenitim uzdarjem spodobom harnostim oživljuju onijeh od kojijeh su oni život primili. (Posveta)
kâ svim bješe život spela, (I, 10)
i od svijeh šteta život prima (I, 263)
U to život u dne, u noći, (I, 271)
svoj zli život gorom smrti. (II, 18)
mlados kopnje, život ginu: (II, 101)
Zraci kijem se život diči (II, 127)
Eto život moj svjedoči, (II, 139)
Ah, nije život ljudcki drugo (II, 169)
a er je umrli život ovi, (II, 237)
A ako život naš je zgledan, (II, 245)
vječni od raja život diže: (II, 274)
misleć kako život straja; (II, 314)
put i život moj jedini, (III, 208)
Život u ki tko vjeruje (III, 211)
pače u smrti život čuje (III, 213)
život se u plač vas obrati. (III, 222)
dâ mi život, bitje, stanje, (III, 287)
moj se život boljet obrô, (III, 317)
moj u zlobah život hudi, (III, 328)
vas moj život sveđ nemilo (III, 333)
u nemiru život znobi (III, 368)
drum, istina, život, vrata, (III, 395)
da ti život poda meni.”” (III, 444)
vođah život ja kon tebe, (III, 488)

života

Otac vječni, koga milosrdje (u plačna sina od grijeha pokajana pomilovanju) ovdi unutra proslavlja se, da bi nakon duga i čestita života i vas u broju od izabranijeh pomilovo i posinio. (Posveta)
ti od života dan izvodiš, (II, 321)

životu

u životu svom se hvali; (I, 44)
Tuj čim skončan u životu (I, 61)
u životu ogradila, (II, 326)
padoh taman u životu (III, 371)
u životu nečistomu; (III, 424)
ti hud i opak u životu; (III, 458)

žudjeti

žudi

što mâ bludnos većma žudi (I, 352)
Plače, ali plačom žudi (III, 73)

žudim

bit s naprava ljepši žudim: (I, 218)

žuđen

žuđenu

Za na svrhu doć žuđenu, (I, 247)

žut

žuta

suha, žuta i pjegava, (I, 170)